Nj. E. Zorica Bukinac: Žene mogu biti sve što žele

Kao ambasadorica, u Sarajevo je stigla prošle godine. No, to nije njen prvi susret s našim gradom. Rado se sjeća i svog studentskog ekskurzijskog dolaska, a kaže da su i Zimske olimpijske igre učinile svoje za njenu generaciju. Njena misija je unaprijediti tradicionalno dobre odnose s našom zemljom, te ističe kako Slovenci žele stabilnu i uspješnu BiH

Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović; Foto: Edvin Kalić

Zorica Bukinac druga je dama kojoj je pripala čast preuzeti funkciju ambasadorice Slovenije u našoj zemlji otkako je 1996. godine Slovenija počela slati svoje predstavnike u BiH. Iako je Zorici ovo prva ambasadorska funkcija, može se pohvaliti bogatom i impresivnom karijerom. Savjetnica za Zapadni Balkan i proširenje Evropske unije, savjetnica za Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju pri Ministarstvu vanjskih poslova Slovenije, zamjenica Šefa misije pri ambasadi Slovenije u Beču, samo su neke od brojnih odgovornosti koje je obavljala i koje su joj otvorile put ka najvećoj diplomatskoj funkciji.

Kao ambasadorica, u Sarajevo je stigla prošle godine. No, to nije njen prvi susret s našim gradom. Rado se sjeća i svog studentskog ekskurzijskog dolaska, a kaže da su i Zimske olimpijske igre učinile svoje za njenu generaciju. Njena misija je unaprijediti tradicionalno dobre odnose s našom zemljom, te ističe kako Slovenci žele stabilnu i uspješnu BiH. Zorica iskreno vjeruje u naš put i ulazak u EU, a osim o odnosu na relaciji Slovenija-BiH, govorila nam je i tome kako je biti žena u diplomatskoj misiji, dobroti i solidarnosti među ljudima, zašto su žene labije plaćene od muškaraca, ali i svojoj svakodnevici u Sarajevu.

Na funkciju ambasadorice u našoj zemlji stupili ste u septembru prošle godine. Kako ocjenjujete i analizirate period koji je iza Vas?

– Prošli period za mene je, naravno, bio period upoznavanja i nastupnih razgovora s ključnim predstavnicima vaše vlasti na svim nivoima. Vrijeme u kojem je počeo moj mandat od samog početka ukazuje na vrlo dinamičan period i zaista vjerujem, i završetak nekog od važnijih pitanja, otklanjanje zastoja na putu u euroatlantske integracije.  Mislim da sam došla u vrlo značajnom periodu za BiH. Upravo u tom periodu intenzivirala su se nastojanja za rješavanje finansijskih uslova za izgradnju cestovne infrastrukture, rasprave o reformama izbornog zakonodavstva, obaveze u odnosu do NATO-a za aktiviranje MAP-a, obaveze u okviru reformske agende i priprema odgovora na upitnik EK.

Koliko su se Vaša očekivanja sukobila sa stvarnošću koja Vas je dočekala ovdje?

 – Samu BiH pratim već dugo vremena kroz različite prizme. Zadnjih nekoliko godina intenzivnije kroz prizmu njenih odnosa s EU i članicama EU. Teško mogu izdvojiti samo jedno pitanje, koje je prešlo ili moja očekivanja ili me iznenadilo na neki drugi način. Sa sigurnošću mogu reći, da i u tom slučaju važi, da dobre vijesti putuju brzo, loše još brže, kako kaže naša poslovica. Iznenađuje me podijeljenost društva po segmentima, koje inače ne razumijemo kao političke, kao što je recimo obrazovanje. Podijeljeno društvo teško otklanja sve druge probleme. A njih Bosni i Hercegovini ne nedostaje. Ujedno me iznenađuje koliko je otporna izvorna dobrota i solidarnost među običnim ljudima.

Slovenija je oduvijek služila kao primjer prosperiteta, savršene organizacije i uspjeha svim zemljama na Balkanu… Narod ove zemlje u velikoj mjeri je izgubio vjeru in nadu da bi i BiH jednog dana mogla biti poput Slovenije ili Njemačke, kakva su vaša predviđanja/očekivanja?

 – Razumijem i sama to vidim u neposrednim kontaktima s ljudima, pogotovo s mladima. Ali ne treba gubiti nadu. Čuti šta kažete o Sloveniji je na trenutak i prijatno. A i mi se, također, upoređujemo s drugima. Upravo zato znamo da je zabrinjavajuće povećavanje razvojnog raskoraka između BiH i država u EU, slaba pravna država, vladavina prava. Zato i upozoravamo na taj raskorak i na potrebu za dodatnom podrškom BiH.  U nadolazećem periodu čini se, da će okolnosti biti nešto više naklonjene koraku naprijed u odnosu prema EU. S obzirom na primjere koje navodite, bilo bi blago rečeno zabrinjavajuće, da BiH tu priliku ne iskoristi i taj korak napravi.

 S obzirom na historiju naših zemalja, je li teško zastupati interese Slovenije u BiH. Ili naprotiv?

 – Slovenija i BiH su kao samostalne države godinama njegovale prijateljske i odnose pune poštovanja. U Sloveniji želimo stabilnu i uspješnu BiH. Proslijediti tu poruku nije teško. Pri tome su brojne veze i saradnja, kao i djela solidarnosti i pomoći koja su se razvila u prošlosti, poticajno ishodište. To je nedvosmisleno prednost, i to ne samo za nas nego i za BiH koja u nama ima iskrenog sagovornika, pažljivog slušaoca i prijatelja. A vrijeme ide naprijed i nosi nove izazove. Govorili ste o primjerima za BiH i nadi. Tako smo blizu, i željela bih da pozitivni uzori imaju veću snagu.

Šta mislite da su naši najveći potencijali?

 – Najveći potencijali BiH leže u obnovljivim izvorima energije, vašem geografskom položaju i socijalno-demografskim karakteristikama. Naravno, BiH također ima i brojna prirodna bogatstva, iako mislim, da u sadašnjoj energetskoj evoluciji  možete posegnuti za najsavremenijim rješenjima upravo ovdje. O geografskom položaju ne treba gubiti riječi, jer je očigledan ali  mi je žao da se to već ne odražava na izgradnju transportne infrastrukture. Bez pravog socijalnog konteksta čak ni tako dobre mogućnosti nije moguće realizirati. Zbog toga je važan potencijal, koji je u ljudima i njihovim sposobnostima, znanjima, tradicijama, kulturi. Naprimjer, bez istinskog gostoprimstva, koje krasi ljude u ovim krajevima, svaka strategija turističkog razvoja je uzaludna, zar ne? Također i u savremenoj informacionoj tehnologiji, novim zanimanjima i djelatnostima vas se može pronaći. Potencijali BiH su neosporni, iako za veći apetit investitora, domaćih ili stranih, treba osigurati i bolje uslove za poslovanje firmi, ozbiljno se obračunati s korupcijom i birokratskom neučinkovitošću.

Vjerujem da ste imali priliku u Sarajevo dolaziti i prije zvanične obaveze. Kakve uspomene sjećanja Vas vežu za naš grad?

 – U Sarajevo sam prvi put došla u drugoj polovini \’80 -ih godina sa studentskom stručnom ekskurzijom. Prošli smo veliki dio Bosne i Hercegovine. Sarajevo mi se činilo vrlo kosmopolitski i ujedno zaista posebno, drugačije. Naravno, i Zimske olimpijske igre su učinile svoje upravo za moju generaciju. U Sarajevo sam se vraćala još nekoliko puta. Zbog posla koji sam tada radila, mnogo kontakata sam uspostavila i u vrijeme, kada su se ljudi odavde pred rat zatekli u Sloveniji.  Zadnji put sam se u Sarajevu zadržala duže vrijeme za vrijeme predsjedavanja Slovenije Vijećem EU, 2008. godine. Sve te posjete i kontakti su na neki način povezani s poslom, iako sam neke prijateljske kontakte sačuvala do danas.

Prije funkcije ambasadorice obavljali ste veoma odgovorne funkcije za svoju zemlju. Kako ste se osjećali kada je bilo odlučeno da budete ambasador svoje zemlje u BiH?

 – U odnosu na moj dosadašnji rad, biti ambasadorica u BiH je nekako logičan nastavak mog karijernog puta. Dužnost sam preuzela s velikim poštovanjem prema povjerenju koje mi je ovim iskazano, a istovremeno i poštovanjem prema državi kojoj sam bila namijenjena. Mislim da sam upravo na pravom mjestu. Vrlo dobro se osjećam među vama. Želim da svojim radom doprinesem produbljivanju veza između naših država na svim poljima i da sada već bogatom mozaiku saradnje, dodam još neki kamenčić ili dva.

 Različiti oblici nejednakosti, nažalost, zastupljeni su i u najrazvijenijim zemljama svijeta. Jeste li se, tokom karijere, morali truditi dvostruko više samo zato što ste žena?

– To je izuzetno važno pitanje, globalno pitanje. Naprimjer, u EU je prosječna razlika u plaćama za isti posao više od 15%. U Sloveniji je ta razlika upola manja. Lično mislim da sam sretan čovjek, jer sam odrasla u sredini koja je bila poticajna kada se radi o pitanju obrazovanja ili zanimanja, to nisam doživjela kao pitanje, čak suprotno. Spol mi niko nikada nije postavljao kao ograničavajući faktor u mojim odlukama za studij, profesiju, sport ili šta drugo. Zbog toga sam se kasnije uvijek iznova čudila, kada sam stupila u svijet zaposlenih i s nevjericom uviđala, da se takvo mišljenje i praksa još uvijek ne podrazumijevaju.  Za vrijeme studija i kao istraživač, tom sam se pitanju u jednom periodu posebno posvetila. Po podacima specijalnih agencija, do jednake plaće za isti posao, sadašnjim tempom implementacije propisa i opravdanih očekivanja, Evropi je potrebno još barem 100 godina. Ne vjerujem da imamo toliko vremena.

Sigurno se tokom obavljanja svoje dužnosti susrećete, upoznajete in komunicirate s mnogim ženama iz naše zemlje….Kako ih doživljavate? Mogu li žene biti bolji lideri od muškaraca?

 – Žene mogu biti sve što žele. Nedavno sam čitala studiju, koju su upravo na ovu temu, proveli u Norveškoj, koja je naučnim istraživanjem dokazala da žene imaju bolje liderske sposobnosti za vođenje savremenih firmi.  Iako je pri tome ključno, da li se ljudi kao takvi mogu ostvariti u društvu, u konkretnim okolnostima u kojima žive. Rasprava o ovim pitanjima često se pojednostavljuje, čak banalizira i ismijava, na štetu ozbiljnosti rasprave i razumijevanja  da se radi o pitanju osnovnih ljudskih prava, da bilo kakvo ograničavanje na ovoj osnovi pogađa  polovinu ljudi, znači polovinu ukupnog potencijala zajednice. Bez obzira na to gdje živite, napredak u jednakosti između spolova je ključan za sva područja zdravog društva, od smanjivanja siromaštva do osiguravanja zdravlja, obrazovanja, zaštite i dobrobiti djevojčica i dječaka.  Žene u BiH su preživjele velike patnje u ratu i poslije njega. Njihov položaj i uloga u društvu posebno je poglavlje, koje zaslužuje ozbiljniju i dublju raspravu. U svom poslu ih susrećem uglavnom u kulturi, nauci, u firmama. Također, imate nekoliko političarki na vodećim pozicijama, što je ohrabrujuće, s obzirom na to da se i BiH obavezala na ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva. Jedan od njih je također ravnopravnost među spolovima.

 Najbolji životni savjet dobili ste od…?

 – Kao dijete uvijek sam se gurala među odrasle, starije ljude, i prisluškivala njihove razgovore. Iz svega toga sam izvukla pouku, da je znanje ključ koji ne možeš izgubiti, a koji otvara sva vrata.

Kako izgleda vaša svakodnevica u Sarajevu?

 – Oduševljena sam raznolikošću mog programa iz sedmice u sedmicu. Volim rana jutra. Negdje oko šest sati skuham si pravu kafu u džezvi, koju sam dobila iz Sarajeva prije više od 20 godina. Od tada uvijek putuje sa mnom. Naravno, pregledam jutarnje vijesti u svim relevantnim ovdašnjim, slovenskim i svjetskim medijima, nešto poslije osam sati sam u kancelariji. Slijedi pregled programa, dnevni dogovor s kolegama, a poslije toga sastanci, razgovori, učešće na zanimljivim konferencijama, navečer neka zanimljiva izložba ili kulturna manifestacija. Radujem se svakom susretu. A dan nije isti danu. Kao slovenska ambasadorica, posebnu pažnju posvećujem projektima slovenskih umjetnika, društava ili poslovnim naporima slovenačkih firmi. Svijest da nekome mogu pomoći, podržati nekoga, vrlo je snažan motiv za sve što radim. Ponekad zaboravim da dan ima samo 24 sata.

Imate odraslu kćerku, šta radi, gdje živi?

 – Moja kćerka studira dramske umjetnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pratim njen studij i rad koliko se može. Na prvi pogled se čini, da područja naših zanimanja leže daleko odvojeni, iako često uvidimo da nije tako. Nadam se, da će  mi se nekada, barem na neko vrijeme , pridružiti i ovdje.

Koje nove ciljeve ste sebi zadali u 2018. godini?

 – Novi list na kalendaru, obično je vrijeme, kada ljudi razmišljaju o rezultatima prošle i ciljevima u novoj godini. Zahvalna sam na svemu, što je donijela prošla godina. U novoj godini nadam se još bogatijem sadržaju međusobnih odnosa naših dviju država. U planu imamo i nekih interesantnih projekata. Nadam se, da ćemo u početku maja ove godine uz pomoć našeg ambasadora kulture Marka Pogačnika, koji u saradnji sa simfoničarima iz Sarajeva i Kantonom Sarajevo postavlja muzički projekt \”Evropa – nedovršeno remek djelo\”, prenijeti neke važne poruke u vezi Evrope in Balkana. To je dio šireg regionalnog projekta. Cilj je, da prije sljedećih izbora u Evropski parlament 2019. godine, muzičari iz simfonijskih orkestara zapadno-balkanskih država,  izvedu specijalni koncert u zgradi Evropskog parlamenta. Maj mjesec je, inače, pun jubileja i praznika. Na inicijativu Slovenije 20. decembra prošle godine Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju o 20. maju kao Svjetskom danu pčela. Znate li da svaka treća kašika hrane koju jedete zavisi od pčela i oprašivanja koje je potrebno za proizvodnju te hrane? Pomoću te poruke želimo vas pozvati na zajedničko razmišljanje o toj temi. Bez pčela nema oprašivanja, bez oprašivanja nema hrane, bez hrane nema života.