Nezaboravna istanbulska avantura

“Teško je sve obići i posjetiti za nekoliko dana, zato mu se mnogi vraćaju iznova, jer Istanbul je grad u koji je nemoguće otići samo jednom”

Tekst i foto: Orimita Glogović

Svako putovanje je posebno iskustvo koje steknemo. Jedna avantura više, uspomena koja zauvijek ostaje utkana duboko u nama. S putovanja se vraćamo puni utisaka, isprepletenih emocija, očarani, oduševljeni, a ponekad i razočarani. Moj suprug Benjamin i ja odlučili smo posjetiti, zajedno s naše troje djece, jednu evropsku destinaciju i odluka je bila sasvim jednostavna i obostrana: Istanbul – jer tamo nismo bili.

Radovali smo se ovom putovanju jednako kao i naša djeca. Djevojčice su svakodnevno po internetu pretraživale must see mjesta u Istanbulu koja moramo obići, tj. ne smijemo propustiti. Pitala sam se hoćemo li, uopće, moći obići i posjetiti sva ta mjesta za samo tri dana?! Dat ćemo sve od sebe, barem da posjetimo ona koja moramo jer, u suprotnom, kako ću Instagram prijateljima na oči.

Od Sarajeva do Istanbula treba oko dva sata leta što, naravno, nismo ni osjetili uz ukusne sendviče i piće koje su nam servirali, a mogli smo pogledati i filmove po želji. Sletjeli smo na novi aerodrom Istanbul u 19.00 sati koji je smješten na evropskoj strani ovog grada i veoma dobro je povezan sa centrom. Malo je reći da nas je ovaj aerodrom oduševio, ne zbog svoje veličine ili raskoši, već je sve tako precizno označeno da je nemoguće da se izgubite ili zalutate.

Sve je tako dobro uvezano i aerodrom je povezan s gradskim linijama prevoza. Samo nemojte na aerodromu razmjenjivati novce, jer ćete dobiti loš kurs. Zbog ogromne gužve koja vlada, lako se možete zbuniti i dovoljno je otići do info pulta i dobit ćete sve potrebne informacije. Nema veze ako ne govorite turski, sa vašim engleskim, dobrim ili lošim, svejedno ćete se sporazumjeti. Mi smo prvo planirali da iznajmimo rent-a-car, ali smo brzo odustali od te ideje što se na kraju ispostavilo jako dobro, jer je saobraćaj u Istanbulu veoma nepredvidiv i haotičan. Onda smo planirali autobusom do trga Taksim, pa taksijem do hotela. Na kraju smo naručili taxi – kombi, jer za nas petero to je bilo idealno rješenje. Vožnja od aerodroma do starog dijela grada trajala je otprilike sat vremena.

Naš izbor bio je hotel na Sultanahmetu, četvrt u Istanbulu koju turisti prvo obiđu kada ovdje dođu, jer u ovom historijskom kvartu nalaze se glavne turističke atrakcije: Aya Sofija, Plava džamija, Topkapi palača, Hipodrom i Cisterna bazilika. Mi smo se što prije raspremili i krenuli u noćni obilazak. Uspjeli smo prvu večer da prođemo kroz Arasta bazar, jednu veoma tradicionalnu i živopisnu ulicu s raznovrsnim dućanima hrane, začina, odjeće, keramike, ćilima i suvenira pored kojih su spavale ili odmarale mačke kao njihovi vjerni čuvari. Pri izlasku iz bazara, popeli smo se velikim stepenicama i skrenuli lijevo uz ulicu. Za nekoliko minuta pješačenja stigli smo do Aya Sofije, te predivne i prkosne građevine od koje, zaista, zastaje dah.

Odmah uz nju, rame uz rame, je Topkapi palača, bivša rezidencija osmanskih sultana, a danas muzej. Preko puta je Ahmedija ili Plava džamije, jedina koja ima šest minareta i koja je izgrađena kao islamski odgovor na Aya Sofiju. Nevjerovatno je posmatrati ove dvije građevine impozantne veličine kako dominiraju jedna naspram druge i kako gordo i prkosno svjedoče o minulim vremenima. Ovu ljepotu teško je opisati i dočarati. Potom smo prošetali ulicama punih restorana ispred kojih stoje uposlenici i doslovno vas vuku za rukav da uđete baš u njihov. Kako suprug, a ni ja ne volimo nametljivost, tražili smo baš onaj u koji nas niko neće ugurati. I odlučili smo se za restoran u koji nas niko nije ugurao. Nismo se pokajali. Hrana je bila odlična i ukusna.

Drugi dan u Istanbulu – doručak na terasi hotela i pogled na grad i Bosfor. Predivno! Kiša nam se pridružila, ali nismo joj dali da nam poremeti planove. Nakon doručka krenuli smo u nove istraživačke pohode. Destinacija – Taksim trg! Prije toga odlučili smo da još jednom prošetamo do Aya Sofije i Plave džamije. Redovi za ulazak su veliki. Ispred Plave džamije imate marame za posuditi koje se nakon korištenja dezinficiraju. Na šetalištu ispred dosta je osiguranja, vojske i policije i nema kanti za smeće. Pretpostavila sam zašto – radi predostrožnosti. Krenuli smo dalje. Na tramvajskoj stanici koja je odmah u blizini, kupili smo karticu Istanbulkart koja vrijedi za sve vrste javnog prijevoza.

Nakon nekoliko stanica tramvajem i vožnje metroom, stigli smo do trga Taksim koji je, zaista, vrijedan posjete. Počeli smo šetnju kroz jednu od najpoznatijih istanbulskih ulica – Istiklal Cadessi, koja je duga pješačka zona prepuna kafića, restorana, antikvarijata, lokala i na kraju ulice, toranj Galata. Kroz ovu ulicu prolazi poznati crveni tramvaj Nostalgija, jedan od zaštitnih znakova grada koji se nenametljivo provlači kroz gužvu ne kočeći, već poznatim zvoncem upozorava pješake da se sklone sa šina. Ova ulica poput rijeke nosi nekoliko miliona znatiželjnih ljudi koji svakodnevno pohode ovu poznatu ulicu. Taksim je prometno središte grada i sa ovog mjesta se može doći do bilo kojeg drugog u Istanbulu. Na ovom trgu se nalazi spomenik nezavisnosti. Žao nam je što nismo uspjeli doći do Galata tornja jer nas vrijeme nije poslužilo i kiša je bivala sve jača, ali zato smo svi na ulici izgledali slično, sa istim prozirnim kišobranima koje smo kupili kod uličnih prodavača.

Treći dan – kiša je prestala. Vrijeme je za krstarenje Bosforom i razgledanje grada iz neke druge perspektive. Putovanje u Istanbul ne bi bilo potpuno bez krstarenja i ovu avanturu ne smijete propustiti, jer je to vrhunac boravka u ovom gradu. Dok smo čekali ukrcavanje u luci Eminonu, pažljivo sam posmatrala ljude i dešavanje oko sebe. Ribare koji strpljivo stoje u nizu i pecaju ribe, mačke koje šetaju smjelo i bez straha, te svako malo zastanu umiljato pored nekoga u potrazi za hranom, eksukurzije uzbuđenih đaka, klupe prepune radoznalih turista i poznata crvena kolica u kojima su se prodavali đevreci. Mislim da prodavci i njihova crvena kolica predstavljaju zaštitni znak ovog grada. Vožnja brodom traje sat i po. Prvo se ide duž evropske strane, prolazi ispod dva mosta koji spajaju Evropu i Aziju, okreće se, vozi duž azijske strane i vraća na polaznu tačku. Sa broda možete vidjeti Topkapi palaču, mnogobrojne džamije, Galata most i Galata kulu, Dolmabahče palatu, Ortokaj džamiju, Bosforski most i most Sultana Mehmeda Osvajača. Lijepo je vidjeti sve znamenitosti koje ne možete obići za kratko vrijeme. Nismo uspjeli da obiđemo azijsku stranu Istanbula i vidimo jedan sasvim drugačiji i mirniji Istanbul. Na pristaništu nemojte zaboraviti pojesti jedan riblji sendvič koji se sastoji od ribljeg filea na žaru, sirovog luka i zelene salate u pola štruce bijele kifle, a potom obići i posjetiti džamiju Yeni Cami u čijem haremu se možete odmoriti i popiti kafu. Mačke će vam, svakako, praviti društvo.

Taj dan smo uspjeli otići i do Kapali čaršije ili Grand Bazara, mjesto koje turisti ne zaobilaze. Jednostavno, ko voli šoping, cjenkanje i šarolikost istanbulskih pazara, doći će ovdje. Čari ove čaršije ostavljaju bez daha, ali i para, zato ako namjeravate da, prilikom posjete Istanbulu, posjetite ovu atrakciju, ponesite kofer više.

Poslije smo svratili u tursku slastičarnu Hafiz Mustafa, jednu od najpoznatijih, da popijemo kafu i pojedemo baklavu. Zapravo, nismo ni znali za ovaj lanac slastičarni i sasvim smo slučajno tu sjeli.  Jedna napomena: kada u Turskoj naručujete tursku kafu, servirat će vam je bez kocke šećera i mlijeka. Ako zatražite mlijeko, odgovorit će vam zbunjeno da to nije turska kafa jer se ona ne pije tako. Čak nam je konbar u slastičarni objasnio razliku: turska kafa je bez mlijeka, otomanska kafa je sa mlijekom.

Četvrti dan – povratak za Sarajevo. Ostalo nam je samo još nekoliko  sati. Kako iskoristiti preostalo vrijeme? Nismo željeli daleko ići, jer smo morali ranije krenuti na aerodrom (oko 15.00) iako nam je let tek bio u 19.00 časova. Odlučili smo to vrijeme provesti na Sultanahmetu. Šetali smo ulicama, po parkovima, zavirivali znatiželjno kroz izloge restorana, govoreći da smo tu trebali jesti jer od tolikog  izbora restorana pomislite da ste onaj najbolji propustili i tako šetajući uživali u obilju mirisa, doživljaja i boja. Mislim da je Istanbul jedan od najboljih kulinarskih gradova svijeta jer on ima sve što poželite pojesti: internacionalnu kuhinju ili turske specijalitete.

Ako planirate putovati u Istanbul i upustiti se u jednu nezaboravnu avanturu, onda se, vjerujte, morate naoružati strpljenjem da biste se mogli uhvatiti u koštac sa ovim gradom koji živi i diše pod slojevima historije, tradicije, boja i mirisa. Ovdje možete dragim ljudima kupiti razne poklone: začine, čajeve, poslastice i suvenire. Naravno i ovdje ima svega: ljudi koji će pokušati da vas prevare, neljubaznih konobara, neprijatnih situacija, ali to je samo sitan dio u odnosu na sve ostalo što vidite i doživite. Mnogo toga nismo uspjeli vidjeti, mnogo toga nam je promaklo, mnogo toga smo ostavili neposjećeno. Teško je sve obići i posjetiti za nekoliko dana, zato mu se mnogi vraćaju iznova, jer Istanbul je grad u koji je nemoguće otići samo jednom.