Proljeće na moje rame slijeće

„Onda iskoristite lijepi proljetni dan i odete na kafu. Pa, se poslije kafe osjećate loše, nekako napunjeno i umorno. Možda niste trebali na kafu. Na kafu jeste, ali s tim ljudima očigledno niste“

Do izlaska magazina, proljeće je već i sletjelo prije koji dan. Ali, još je sve svježe, pa je OK da budemo u tom fazonu. Asocijacija na proljeće nije visibaba, nego pospremanje, čišćenje, pročišćavanje. Kuće, posla, života.

Sa kućom je valjda najlakše – vidljivo je ono što je prljavo i lako je usmjeriti ciljanu akciju sa krpom i sredstvima za čišćenje. Čak i ono što ne vidimo, pretpostavljamo da je prljavo, pa ne ostane pošteđen ni milimetar. Krpa obiđe i zabačene ćoškove i ispod ormara i ispod kauča. Objavimo rat prljavštini i ne odustajemo. Nije da smo živjeli u nekom hroničnom peksinluku, ali to proljetno čišćenje je nešto posebno.

Dok čistimo, rješavamo se i onih stvari koje nam više ne trebaju ili smo osvijestili da nam neće trebati, iz ma kojeg razloga. Pa tako onda ode i ona nosit ću kad smršavim suknja i onaj sako što čekate da se vrati u modu. I ona torba što vam je nekako draga iako joj je samo jedna ručka zašivena za ostatak. I one cipele koje zovemo „ma lijepe su“, a proživljavamo neizdrživu bol kada god ih nosimo. I onih petnaest ispisanih rokovnika sa posla, koje ste ostavili ako vam nešto iz njih zatreba, a nemate blage veze ni šta je u njima. I deset boca za vodu i izotonične napitke za „kad krenem u teretanu“. Zajedno za šest pripadajućih znojnika, koje nisam vidjela da iko nosi još od vremena Steffi Graf.

Kad završite taj domaćinski egzorcizam, osjećate se fizički umorno, ali mentalno nekako lijepo i oslobođeno. Kao da su vam sve te stvari gušile protok energije ili kako već. I sad ste slobodni kao ptica. Baš volite proljeće.

Onda iskoristite lijepi proljetni dan i odete na kafu. Pa, se poslije kafe osjećate loše, nekako napunjeno i umorno. Možda niste trebali na kafu. Na kafu jeste, ali s tim ljudima očigledno niste.

S vremena na vrijeme, potrebno je malo počistiti i neke odnose, da ne kažem ljude. Ovdje ne govorimo da li vam neko treba ili ne treba. Mislim, realno, ne treba vam neko ko će vas puniti negativnom energijom, crnim mislima i frustracijom. Ali, nećemo pričati o treba ili ne treba, nego o želim i/ili ne želim.

Da li zaista želite provoditi vrijeme s ljudima koji vas umore? Koji vam istresaju svoje crnilo. Koji tračaju druge ljude. Koji u svemu vide sve najgore. Koji vas kritiziraju i dave ne traženim savjetima (koji još nisu ni korisni). Koji za svako rješenje imaju problem. Koji vas dave sa teorijama zavjere. Da ne nabrajam dalje, znate na šta mislim.

I šta kažete, ne želite. Pa, nemojte. Ako ste se mogli oprostiti sa svim stvarima koje su vam stvarale tegobu, onda to uradite i sa ljudima. Ne morate biti teatralni, pisati pisma i dramatično raskidati te odnose. Jednostavno – nemojte. Nemojte na kafu. Ni na sok. Ni na vino. Ni na obrok. Jednostavno – nemojte.

Ne ide tako brzo, kao sa znojnicima i suknjama, ali desi se u konačnici. Energetske pijavice teško napuštaju dobru bazu, pa će možda insistirati da se vidite ili čujete, jer imaju vam toliko toga za ispričati. Ali, nemojte. Pustite da nađu novog domaćina. A, vi prodišite i oslobodite prostor za nove ljude. Kao što ste oslobodili prostor za novu suknju koju možete odmah nositi. Tako oslobodite vrijeme i svoju energiju za ljude koji će vam nahraniti dušu, sa kojima ćete odmarati i kojima ćete davati sve to isto. Život je jedan, ne trošite ga gdje ne treba i na koga ne treba. Samo uživajte.

Enisa Selmanović-Salkić

Jer žene s dva prezimena sve znaju

Vjerujem da smijeh liječi sve. Da vam pravi ljudi mogu promijeniti život. Da ljubav dolazi u različitim oblicima. Da život čine male stvari. I da čovjek nikada ne smije izgubiti sebe.