„Kao profesor Medicinskog fakulteta i kao šef Katedre za hirurgiju nastojim, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama, svim srcem doprinijeti da studenti i specijalizanti dobiju znanja i praktične vještine, ali, u isto vrijeme, da izgrade i osjete istinsku radost što se pripremaju za bavljenje ovim humanim poslom“
„Dobivanje međunarodne nagrade za naučni rad je veliki uspjeh, posebno ako dolazite iz male zemlje kao što je BiH“
Razgovarala: Indira Delić
– Moje rano djetinjstvo je manje više ličilo na djetinjstva cijele generacije tog vremena i sastojalo se od beskonačnih perioda bavljenja svim vrstama sportova, mladalačkim glupiranjima, ali i periodima kada smo bili veoma zainteresirani za saznavanje i shvatanje različitih pojava vezanih za historijske događaje iz daleke i bliže prošlosti, kao i nekih naučnih pojmova i fenomena, posebno vezanih za kosmos, a dobijenih čitanjem Politikinog Zabavnika. Ovako široka interesiranja moje generacije i mene su omogućila da smo bili spremni studirati i društvene i prirodne nauke. Ipak, medicina me je najviše privlačila iako tada nisam u potpunosti shvatao kompleksnost te profesije. Kasnije, završavajući Medicinski fakultet, dobio sam sadašnju sliku mog prakticiranja medicine, kao profesije koja nije samo djelatnost liječenja i rehabilitacije bolesnih i povrijeđenih osoba i očuvanja zdravlja ljudi, nego i jedna od najetičnijih profesija koja odnos ljekara i pacijenta stavlja na višu razinu, nekada i filozofsku i koja dobre ljekare opisuje samo kao one koji pored profesionalnog znanja posjeduju i ljudske vrline, kao što su umjerenost, hrabrost i velikodušnost.Kako je medicinska nauka, kao i druge nauke, uvijek u potrazi za novim znanjima i spoznajama, imao sam brojne edukacije u inostranim centrima u Italiji, Austriji, Francuskoj, Nizozemskoj i Švedskoj, gdje sam, kroz edukativni program dobijao nova znanja i vještine koje sam donosio i prenosio svojim mlađim kolegama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini – počinje priču prof. dr. Zlatan Zvizdić.
Profesor ste u oblasti dječije hirurgije, veoma ste cijenjeni u poslu kojim se bavite. Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
– Pošto u životu slijedim poslovicu koju ću parafrazirati i koja kaže da ukoliko hoćeš brzo da stigneš do cilja, na put idi sam, ali ako hoćeš da na tom putu dospiješ daleko, ona idi u grupi, moj radni dan se sastoji od predane saradnje s kolegama dječijim hirurzima, ali i svim specijalistima koji učestvuju u kvalitetnom liječenju bolesnog djeteta. Operativni zahvati su svakodnevnica svakog hirurga, ali njima uvijek prethode pitanja da li je operacija neophodna, koju vrsta operativnog zahvata je najsvrsihodnija i koja je opterećena s najmanje postoperativnih komplikacija. Na kraju dana, svaki hirurg zna, da li su njegove odluke bile dobre, manje dobre ili pogrešne, tako da često, u zavisno od odgovora na ta pitanja, klinički posao nose kući i nekada intenzivno razmišljaju o njemu i u slobodnom vremenu.
Kojom poslovnom filozofijom se vodite u poslu koji obavljate…
– Moja filozofija u životu, pa tako i u poslu kojim se bavim, je da čovjek za sve mora imati strast. Ta strast mora biti uzdignuta na viši nivo i postati strast duše, odnosno vrlina. Na taj način se postiže kreativnost, kvalitet života i rada i osjećaj radosti odlaska na posao.
Po Vama koji su budući trendovi u razvoju dječije hirurgije?
– Neki od najvećih napredaka u medicini uopšte su napreci u pedijatriji i dječijoj hirurgiji. Danas se dijete više ne smatra odraslom osobom u malom, što je otvorilo mogućnost novih metoda liječenja, prevazilaženja i rješavanja komplikacija i omogućilo da djeca i sa najtežim oboljenjima i stanjima imaju realno veliku vjerovatnoću preživljavanja, ali i zadovoljavajućeg kvaliteta života. Budućnost ide u pravcu još kvalitetnijih dijagnostičkih i terapeutskih procedura, čak i ispravljanju poremećaja genoma ili tretmana još nerođene djece u majčinom trbuhu.
Kakva je zdravstvena slika općenito kada govorimo o djeci u Bosni i Hercegovini?
– Djeca u BiH su pretežno zdrava djeca, mada je u zadnjim decenijama zabilježena povećana stopa pretilosti kao posljedica izostanka adekvatnih sportskih aktivnosti i prekomjernog konzumiranja brze hrane. Povećana tjelesna težina je riziko faktor različitih oboljenja i zbog toga se mora jasno sagledati, prevenirati i kroz različite programe reducirati. S druge strane, urođene mane koje traže naš hirurški tretman imaju svoje statističke vjerovatnoće javljanja i kao takve se javljaju u sličnim postocima na ukupan broj rođene djece kao i u drugim zemljama okruženja, Evrope i SAD-a.
Dobitnik ste prestižne nagrade na 9. Internacionalnom Medis Awardsu za medicinska istraživanja. Vaš naučni rad je najbolji iz područja pedijatrije, kažite nam nešto više o tome…
– Dobivanje međunarodne nagrade za naučni rad je veliki uspjeh, posebno ako dolazite iz male zemlje kao što je BiH. Ovaj uspjeh je tim veći što predstavlja nagradu za timski rad o kome sam govorio na početku ovoga razgovora i koji je moto mog profesionalnog i naučnog rada. Bosanski istraživački tim koji se sastoji od briljantnih umova mojih kolegica i kolega, i koji ja samo nominalno predvodim, jer su svi jednako kvalitetni, sliku o BiH u očima naučnika iz drugih zemalja čini boljom i doprinosi boljem pozicioniranju naše zemlje u svijetu značajne medicinske nauke.
Doktore, daje li obrazovni sistem u našoj zemlji dovoljno mogućnosti mladim naraštajima da steknu praktične vještine? Možete li Vi, sa sadašnje pozicije utjecati na poboljšanje razvoja obrazovanja?
– Kao profesor Medicinskog fakulteta i kao šef Katedre za hirurgiju nastojim, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama, trudim se svim srcem doprinijeti da studenti i specijalizanti dobiju znanja i praktične vještine, ali, u isto vrijeme, da izgrade i osjete istinsku radost što se pripremaju za bavljenje ovim humanim poslom.
Vaši planovi za dalje, očekuju li Vas novi projekti u skorijoj budućnosti…
– Naučni rad nema vremenski rok i naš tim radi na novim projektima, od kojih su neki veoma značajni i u međunarodnim okvirima. Nagrade, kao ova koju sam dobio ove godine, me samo dodatno motivira da radim još bolje i da rezultati naših istraživanja daju doprinos globalnoj medicinskoj nauci.
S kim najradije dijelite uspjehe?
– Uspjehe najradije dijelim s onima koje najviše volim, a to su članovi moje porodice – supruga, kćerka i sin, ali i sa prijateljima, kolegama, kao i s mojim studentima i mladim ljekarima kojima sam tokom njihovog studiranja bio nastavnik.
Kako čuvate svoj mikrosvijet?
– Mikrosvijet ili tvrđavu, kako volim nazvati svoju porodicu, u slobodnom vremenu čuvam zajedničkim interesima, odlascima u prirodu, putovanjima i dijeljenjem svih tuga i radosti. Povezuje nas ljubav koju osjećamo jedni prema drugima, nju njegujemo i čuvamo.
Povećana stopa pretilosti
– Djeca u BiH su pretežno zdrava djeca, mada je u zadnjim decenijama zabilježena povećana stopa pretilosti kao posljedica izostanka adekvatnih sportskih aktivnosti i prekomjernog konzumiranja brze hrane. Povećana tjelesna težina je riziko faktor različitih oboljenja i zbog toga se mora jasno sagledati, prevenirati i kroz različite programe reducirati. S druge strane, urođene mane koje traže naš hirurški tretman imaju svoje statističke vjerovatnoće javljanja i kao takve se javljaju u sličnim postocima na ukupan broj rođene djece kao i u drugim zemljama okruženja, Evrope i SAD-a.