„Evo sam petu deceniju gotovo pregazila, odavno su mi izlasci prestali biti uzbudljivi, ali ta opuštenost sarajevskog komšiluka i orošena čaša piva, toga se nikada nisam dovoljno nauživala“
Piše: Najra Krvavac
Ljeto je, znači, počelo. Ko se nije sakrio, magarac bio. Mislim doslovno – ide visoki UV, molim vas sjetite se da vam je SPF
najbolji prijatelj ovih dana. Znam da zvuči suma- nuto, ali ja volim juli u gradu. OK, ovo nije baš tehnički tačna tvrdnja: u julu mi je draže ostati u BiH. To je ispravnije. Uglavnom, svejedno što me nisi ništa pitala, draga čitateljice koja magazin sada listaš na nekoj plaži i pijuckaš koktel, ja ću ti svejedno objasniti zašto je to tako.
Prvo, svoju plažu, čitanje, koktel i plivanje sam već u junu obavila. Kako sam svako malo na jugu i otoku, ove mjesece kada je normalnim ljudima sa normalnim potrebama zabavno dolje ja izbjega- vam. Gužva mi je i vruće mi je. Juni i septembar su više po mojoj mjeri.
Drugo, vjerovatno sam zadnja u raji koja je otkrila čari unajmljivanja kuća u Bosni i Hercegovini, ali nema veze, drago mi je što jesam. Ranije sam ljeti često odlazila na Jahorinu po nekoliko dana, ali sada sa žaljenjem moram potvrditi da to više nije moguće. Planina se pretvorila u ogromno gradi- lište, svuda naokolo niču beskrajne hrpe metala, betona i stakla i to više nije to. Ali! Hercegovina, Krajina, centralna Bosna, pa to je sve prepuno nekakvih prekrasnih šuma, livada, potoka i baj- nih kućica koje ljudi iznajmljuju za veoma, veoma pristojan novac. Nedavno sam sa prijateljima unajmila krasnu i prostranu kuću na Buni. Za tri dana boravka i obilatog gošćenja hranom, voćem i pićem, potrošili smo višestruko manje novca nego li košta samo jedno noćenje u kakvom skromnom apartmanu na obali. Divno nam je i mirno bilo, tik na rijeci i u hercegovačkoj ljepoti. Kako smo prijateljica i ja dosadno temeljite žene kad dođe do traženja smještaja, pregledale smo na desetine opcija i, odgovorno tvrdim, u BiH se može za malo para lijepo odmoriti. Makar i samo vikend. Možda malo produžen.
Treće, neopisivo sam sretna kad se raščiste par- kinzi po gradu. Ozbiljno. Imam traume od odla- ska u centar i traženja slobodnog mjesta. A dok ste vi svi na moru, mogu lijepo da utjeram kola, pa ne bi li me to inspirisalo da češće prošetam rodnim gradom. Tačno više ne znam ni šta se sagradilo ni otvorilo ni zatvorilo. Nekad se pro- vezem kroz grad kao da sam netom stigla iz pro- vincije, nemam pojma gdje se šta nalazi, toliko je toga sagrađeno zadnjih nekoliko godina.
Četvrto, da su oni vama živi i zdravi, ali ja stvarno jedva čekam da škola završi i da djeca odu svojim kućama. Živim vrata do osnovne škole i sve što ću vam reći je da su, brate mili, mnogo glasni. I živahni. Svake godine, čini mi se, sve više.
Peto, volim sarajevske pijace ljeti. Volim mir i svježinu ranog jutra, zembilje povrća i šetnju nazad sa grbavičke pijace, pa Vilsonovim do kuće. Ako bih sad, ovog trenutka trebala nekome reći kada je Sarajevo najljepše, eto taj bih trenu- tak jutra i taj prizor stolova punih šareniša ponu- dila kao najbolji.
I šesto, pivo u ljetno predvečerje u bašti kvar- tovskog kafića, između zgrada i s rajom. Evo sam petu deceniju gotovo pregazila, odavno su mi izlasci prestali biti uzbudljivi, ali ta opuštenost sarajevskog komšiluka i orošena čaša piva, toga se nikada nisam dovoljno nauživala. Sve su pri- like da i neću.
Sretno putujte, lijepo odmorite i kožu namažite. Trebat će vam još.