Djela Nure Bazdulj-Hubijar

Književnica koja ima umijeće da toplinom riječi počne topiti ljudska srca, svojim djelima osvojila je široku čitalačku publiku. Njene knjige uvrštene su u školsku lektiru, prevođene na desetine stranih jezika, a tekstovi su također dio literature za studente i profesore na Harvardu. Iako njene police krase brojne nagrade i priznanja za književni rad, omiljeni kipić joj je Mali princ koji je dobila Za doprinos u književnom stvaralaštvu za djecu i mlade. Dobitnica je priznanja za Životno djelo, na Ladies In Awardsu. Nura je po vokaciji ljekar

Ljubav je sihirbaz, babo

Radnja knjige se odvija u Travniku. Nakon što glavna junakinja knjige doktorica Azra upozna mladića Aliju, koji sasvim slučajno ima isti nadimak, kao i ona – Aki, njen život se okrene naopačke u svakom smislu te riječi. Od toga dana, Azrin život se mijenja u potpunosti, i to u onom smjeru kojeg nije mogla naslutiti ni u najlucidnijim snovima…

Više ne čekam Tahira

Više ne čekam Tahira treći je dio romana za mlade Ruža. Prvi dio romana nazvan je Ruža, a drugi Čekajući Tahira.  Knjiga je prvi put izdata 2008. godine. Roman govori o nesretnoj ljubavi koja na kraju ipak dobiva sretan završetak…

I ja njega volim – Plavi kombi II

Darko i Elma su s rukom u ruci koračali niz glavnu ulicu. Mirisali su izbeharali kestenovi, sve je bilo u nekom sunčanom suglasju. Sve je na njoj bilo lako, haljinica, sandale, šal od svile koji je lepršao kao zastava, korak. Kao da nije šetala mlada djevojka, kao da je koračala jedna filozofija – lako ćemo. Nije bilo tako. Sve je samo obmana, privid, iluzija, opsjena. To je koračalo – kako ćemo?

Kako sam ribu učio da pliva

Kako sam ribu učio da pliva je psihološki roman o nitima i uslovljenostima koje nas čine, o tananim stvarima i duhovnim znakovima. Sead Čengić je u potrazi za svojim identitetom. Postavlja sebi pitanje ko je on, a pritom ne zna ni ko mu je otac i tek kada ga pronađe, može tražiti i sebe…

Sablja i pero

Postupak dvostrukog kodiranja umjetničkog teksta kod Nure Bazdulj-Hubijar ogleda se u tome da ona najprije osnovnu radnju priče nastoji historijski situirati, argumentirajući to arheološkim podacima kao što su fotografije građevina iz tog perioda, a potom, na razini znaka, uvodi figuru silepse kao vezivnog člana između originalnog teksta i interteksta, čime dvostruko kodirani element ukazuje na sintaksu, na prezentni znak tekstualne konzistencije.