Antonija Galić: Moja borba za život

Postoje osobe koje se hrabro suprotstave svakom životnom izazovu, hrabro, odlučno i pokažu snagu  – koju nisu znali da posjeduju. Jedna od njih je i Antonija Galić – ponosna majka dva dječaka, supruga, sestra, tetka… – koja je iz borbe s karcinomom dojke izašla kao pobjednica…

Piše: Indira Delić; Foto: Sanela Babić

Antonija Galić iz Širokog Brijega je mlada žena koja se hrabro usprotivila najvećem životnom izazovu i pobijedila karcinom dojke. Posustajanja nije bilo. Odlučno i hrabro koračala je naprijed! Danas je sve loše iza nje i život živi punim plućima. Ponosna je supruga i majka dva dječaka – koji su ujedno njena najveća motivacija i podrška u svemu. Na njih je prenijela i svoju strast za košarkom, pa su oni danas i profesionalni košarkaši.

Antonija je Voditeljica trgovine zdrave hrane i kozmetike, te je predsjednica Udruge Narcis – udruženja žena oboljelih i liječenih od karcinoma dojke i ostalih karcinoma.

– Moja porodica je, rekla bih, tradicionalna. Potječem iz jedne veće porodice, s dva brata i jednom sestrom, koji danas imaju svoje porodice i živote, ali sve nas snažno veže međusobna ljubav i zajedništvo. Nosim i titulu tetke – koja je mnogo zaljubljena u svoje nećake i nećakinju, koja je, pošto je jedina djevojčica, naša princeza. Oni svakodnevno sa svojim slatkim nestašlucima i izjavama obogaćuju i uveseljavaju moj život.

Njena priča, ili kako ona kaže, borba za život počela je prije 13 godina, tačnije kada je njoj bilo samo 27 godina.

– Nisam bila ni u rizičnoj skupini, niti sam bila u godinama da idem na mamografiju, a nisam ni redovne preglede radila. Ali, jednog dana sam osjetila neku bol u lijevoj dojci. I nakon toga dana odmah sam se uputila na pregled. Na prvu je sve to djelovalo jako nevino i možda bi kraj bio drugačije ispričan da me jedna moja prijateljica nije nagovorila da odem po drugo mišljenje. I baš zbog tog drugog mišljenja – ovdje sam sa svojom porodicom i s vama dijelim svoje iskustvo. Možda to drugo mišljenje nije potrebno uvijek, ali ako ima u vama i trunka neke sumnje – idite na to drugo mišljenje ili možda čak i treće. Dijagnosticiran mi je karcinom trećeg stupnja koji je bio hormonski ovisan, a znamo da sam ja bila u godinama gdje hormoni rade na najjače. I baš tada sam morala reagirati najbrže što sam mogla. Odabrala sam operaciju u Zagrebu, u privatnoj poliklinici, jer sam odmah odradila i rekonstrukciju dojke. Nažalost, toga tada nije bilo kod nas. Prošla sam i hemoterapiju i zračenje. Veoma težak period je bio za mene i za moju porodicu. U tom su periodu moji momci bili su jako mali. Jednom je bilo šest, a drugom tri godine. Tada sam uistinu naučila cijeniti svaki darovani dan od Boga. Moja vjera mi je pomogla da se psihički ne slomim i da ostanem na nogama, a imala sam i dva mala razloga kod kuće. Vodila me misao kako sam im potrebna, svaki darovani dan meni je bila prilika da ih još nešto naučim, da im još neke priče ispričam, da im skuham još jedno jelo za koje će moći reći da im je omiljeno – baš zbog toga što im je mama kuhala. To je za mene bila neizmjerna motivacija da se svako jutro dignem, bez obzira na to što me nešto boli, jer vjerujte svaki dan je bilo nešto novo gdje bi boljelo. I dan danas, bez obzira na to što je taj period iza mene, svako jutro ustanem i zahvalim Bogu na darovanom danu, na svim blagodatima koje imam, ali zahvaljujem i za ono što nemam – kazala je Antonija, te dodala.

–  Sada su se vremena promijenila, nažalost. Dobna granica za početak odlaska na UZV dojke ne postoji. Pogledajte najprije svoju porodicu, ima li u porodici sličnih bolesti, ako ima odvedite svoje kćerke na preglede, a nakon 40. godine idite na mamografiju. Ako nemate iskustva s tim obratite se udruženju u vašem gradu, ili negdje blizu vas. Tu smo svi da pomažemo jedni drugima. Radite kući samopreglede. Naučite svoje tijelo. Istražite. Mi najbolje poznajemo svoje tijelo. Kada uočimo neku promjenu, reagirajmo. Uvijek je bolje spriječiti, nego liječiti! Ali ako dođe i do liječenja, ima i sretnih priča, evo mogu reći da sam ja jedna od tih sretno ispričanih priča.

Antonija je od ove godine predsjednica Udruge Narcis – udruženje žena oboljelih i liječenih od karcinoma dojke i ostalih karcinoma, a već koja postoji već 20 godina u Širokom Brijegu.

– Predsjednica prije mene, a ujedno i osnivačica Udruge od samih početaka, je Radica Lasić, koja je meni neizmjerna podrška kako u Udruzi, a tako i u životu. Znam da je biti predsjednik teško i znam da je to velika odgovornost, ali sve šta radim nastojim raditi srcem i dušom, pa vjerujem da će to sve onda izaći na dobro. Udruženje broji tek 20-ak članica, a operiranih žena nažalost ima mnogo više. Upravo zbog toga želimo podići svoj glas da nas čuju, da se ohrabre i da nam se pridruže. Tu imamo i psihosocijalnu podršku, razna druženja, kreativne radionice i još mnogo toga. Želim spomenuti i našu krovnu organizaciju Think Pink koja nam kroz razne projekte omogućava baš upravo te sate psihosocijalne podrške, poklon paketiće za svaku novooperiranu ženu. Držimo i predavanja u srednjim školama sa doktoricom koja izdvoji svoje dragocjeno vrijeme i drži poučna predavanja kako bi djevojkama približilo sliku i rad naše udruge. I  svake godine Think pink omogući besplatne mamografske preglede za žene koje možda nikada nisu ni bile na pregledu ili za žene koje si to ne mogu priuštiti. Upravo, Race For the Cure (Trka/šetnja) održana u Sarajevu, 1. oktobra,  prikupila je sredstva za sve ove projekte za gradove širom naše BiH. Sve što radimo, radimo iz ljubavi. Samo jednom trebate doći na trku, pa vidjeti tu silnu ljubav koja je u zraku. Vjerujte mi, zaista samo onaj koji je bio u situaciji, gdje je ovo poznato moglo nestati u trenu, zna podijeliti ljubav koja se ne može izmjeriti. Taj dan sve oboljele žene dišu kao jedno, nema razlike niti u godinama, niti u vjeri, niti u mjestu odakle dolazimo. Svi smo isti pod ovim našim nebom.

Udruženje nastoji podići svijest o ovoj bolesti. Nastoje u svojim gradovima pričati o tome.

– Održavamo predavanja u srednjim školama, na koje smo veoma ponosni, koje opet imamo zahvaljujući Think pink organizaciji, gdje djecu završnih razreda upoznajemo sa značenjem pregleda i važnosti samopregleda. Ako i jedan život spasimo, ili upozorimo na preglede – mi smo učinili mnogo! Što se tiče projekata radimo zajedno s Think Pink organizacijom kao i samostalno. Naše Udruženje je prepoznatljiva u našoj sredini, upravo zbog raznih projekata koji su bili od iznimne važnosti za nas, pa tako i za grad.