Lamija Terzimehić, dugogodišnja voditeljica i urednica na Kiss FM radiju i PR menadžerica Rukometnog saveza BiH, kao mala djevojčica sanjala je o različitim zanimanjima… pa je tako željela biti pjevačica, doktorica… ali kada je u osnovnoj školi dobila priliku biti dio dječijeg programa RTV Maglaj – znala je da će svoj profesionalni put usmjeriti ka medijima.
Foto: Muamer Kolar za Ladies In
„Ljubav od skoro 15 godina sigurno govori na koji način smo povezani radio i ja. I, sigurno je da je to moj teren. Bude uspona i padova, ali ne damo se…“
– Kada sam odlučila upisati žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, sjećam se da sam kao iz topa na prijemnom izgovorila da ću biti radijska voditeljica. Prvu ozbiljniju priliku dobila sam od Mime Šahinpašića, koji me je dočekao na Kameleonu. Zaista me naučio nevjerovatnim stvarima, gdje sam onda svoj rad nastavila na RSG-u, i mogu reći u toj kući krenula graditi svoje ime i prezime u radijskom svijetu. I evo već skoro sedam godina na Kiss FM-u. Radio zavolite na prvu, ili se nikada ne povežete. Ljubav od skoro 15 godina sigurno govori na koji način smo povezani radio i ja. I sigurno je da je to moj teren. Bude uspona i padova, ali ne damo se…
Glas je, zaista, veoma moćan
Radijski voditelji iz dana u dan oduševljavaju svojim foničnim glasom, posebna je ta povezanost između njih i slušatelja…
„Imala sam sreću da je Maglaj rukometna sredina, da je dvorana uvijek puna i da bez obzira na rezultate, imamo s čim graditi, pričati i predstavljati i klub i sport u najboljem svjetlu“
– Često se kaže da je na radiju možda malo teže raditi, upravo, jer se audio doživljaj mora prenijeti na druge. Da, radio vam dozvoljava da ne morate biti tip top sređeni (mada pojavom društvenih mreža i to je sada pitanje, nemate video pokrivalice koje će ispratiti priču… Sve što imate je glas, muzika i pjesma. A, glas čini čuda i zaista s glasom možete dočarati svaku atmosferu, svaka informacija ima svoj tonalitet kojom se saopštava, svaka emocija je vrlo primijetna u glasu. Pa, sigurno da svako od nas osjeti na glasu kada je neko tužan, sretan, zabrinut… Glas je, zaista, veoma moćan!
Pred vratima studija, otkriva naša sagovornica, trudi se ostaviti sve što je muči, brine i dekoncentrira…
– Međutim, isto tako mislim da je uredu reći slušateljima neke stvari. Podijeliti s njima. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i emocija. OK je da znaju da vam je dan krenuo nizbrdo, da ste zakasnili (svima se desi), OK je da znaju i ako vas je neka pjesma rasplakala, neka vijest povrijedila. Inače mi je sasvim uredu da se bude iskren u programu koji to dozvoljava, ali se isto tako treba znati granica. Ako je pređete onda nema smisla. Recept je najprije da znamo kome se obraćamo i šta želimo da drugi znaju. I zbog čega je to važno. Svakako ne treba dijeliti neke stvari koje se govore samo najbližima.
Pored posla na radiju, koji besprijekorno obavlja i svojim foničnim glasom uveseljava svakodnevno slušatelje, Lamija obnaša i funkciju PR menadžerice Rukometnog saveza BiH…
– Najveći poslovni izazov – definitivno, posao PR-a. Tu sam nekako krenula sa RK Maglaj i plašila sam se izazova kako medijski predstaviti klub u svijetu gdje rukomet baš i nije popularan, gdje nije medijski popraćen kako zaslužuje. Imala sam sreću da je Maglaj rukometna sredina, da je dvorana uvijek puna i da bez obzira na rezultate imamo s čim graditi, pričati i predstavljati i klub i sport u najboljem svjetlu. Izazov je bio i zbog učenja novih stvari, povezivanja s kolegicama i kolegama iz sportskih redakcija. Bilo je izazovno i to da Maglaj bude prisutan u medijima, a recimo da ima loš niz rezultata u zvaničnom takmičenju. I uspijevali smo i na to sam ponosna. Tu sam se gradila, učila, snalazila, pomjerala i svoje i granice ljudi oko mene da bi imali dobar PR, ali i da zajedno učimo i krizno komuniciranje i padove i da to komuniciramo tako da nije kraj svijeta. Priznavati greške, propuste, pohvaliti se kada treba…
Lamijin prvi alarm zvoni u 5.00. I teško ustaje, iako joj se čini da oduvijek radi jutarnji program.
– Već od 6.00 sam u programu i sve do 10.00. Dok sam na radiju onda ulazim u proces pripreme programa za sutra, ali isto tako odradim neke stvari mimo radija, jer nevjerovatna je ta podrška mog poslodavca, da uz Kiss FM radim i posao PR-a. Mnogo to znači, s obzirom na to da taj posao često iziskuje i dva tri sata posla u radnom vremenu. Ali, vjerujem da sam pokazala da radio ne trpi i da zbog toga uživam takvo povjerenje. Ukoliko imam dogovorene sastanke ili druženja nakon radnog vremena – trudim se da to zaista sve odradim prije ulaska u kuću, jer smatram da je odmor veoma važan, a kada dođem kući zaista pokušavam pronaći vremena za sebe, neki svoj mir. Imam psa koji traži mnogo pažnje, pa su s njim duge šetnje obavezne. Uglavnom trudim se organizirati za sve obaveze, ispoštovati rokove, ali isto tako ostaviti vremena kako za sebe, tako i za ljude koje volim i sa kojima volim dijeliti i moje vrijeme i moj život.
Ljudi su sretni kada rade posao koji vole. Pitali smo je kako definira poslovnu, a kako privatnu sreću…
– Važna je i jedna i druga. Čak mislim da jedna definira drugu i obratno. Posebno u poslu medija, PR-a, važna je okolina i privatni dio života. Nevjerovatno je koliko je potrebno da vas ljudi podržavaju u tome što radite, da razumiju da često nećete imati vremena za neke druge stvari, ali da ste tu i da vam mnogo znači ako su uz vas. Ja jesam te sreće, porodica, partner, prijatelji zaista i razumiju, ali me s druge strane oni najviše i hrabre, podstiču, guraju naprijed. I na tome sam neizmjerno zahvalna. Privatna sreća je definitivno preduslov za sve. Znamo da ne može sve biti med i mlijeko, ali ako ste okruženi dobrim i pravim ljudima, onda ćete i brže i lakše naći i rješenja, ali i zagrljaj kada je potreban. I definitivno je istinita ona – ako budete radili ono što volite, nećete onda niti jedan dan u životu ni raditi. Poslovna sreća kreće od toga da se radujete odlasku na posao, kafici s kolegicama i kolegama. Čim osjetite bol u stomaku samo na pomisao posla i okruženja – to ne može biti dobro.
Organizacija je pola posla
Kada nije okupirana poslovnim obavezama, slobodno vrijeme provodi u društvu dragih ljudi i svog omiljenog četveronošca njemačkog špica Akiya – koji ima energije na pretek.
– Uskoro će pet godina kako sam ponosna tetka dječaka Danija i svaki slobodan trenutak koristim da sam s njim, da ne propustim niti jedan dio njegovo odrastanja…To mi je sigurno najdraža uloga u životu do sada. Biti Danijeva tetka. Isto tako, uvijek ću naći vremena za porodicu, partnera, prijatelje i drage ljude. Tjeram se što više da čitam, opuštam se. Organizacija je pola posla, zato je važno da i kad nešto ne mogu u datom trenutku, to svakako nadoknadim.
PR menadžerica Rukometnog saveza BiH
– Funkcija PR menadžerice Rukometnog saveza BiH – došla je kao svojevrsna nagrada za rad u RK Maglaj, u junu ove godine. Svakako da mi je to još veći izazov, ali isto tako i znak da su ljudi iz saveza prepoznali trud koji traje više od pet godina. Sigurno je da već sada mogu reći da smo rukomet u BiH podigli na jedan veći nivo. Cilj mi je promovirati, kako reprezentativni, tako i domaći rukomet. Jedva čekam da javnosti predstavimo motivacioni video pred odlazak rukometaša na Evropsko prvenstvo, kao i mnogo toga što radimo i oko čega se trudimo. Trudim se svaki dan učiti, napredovati, pomjerati i svoje granice, ali i mojih saradnika. Cijeli taj PR tim rukometnog saveza je važna karika u svemu što radimo. E, kada uz sve obaveze dođe i savez, onda poželim da dan traje mnogo duže. Ali, snalazim se, sve se može kad\’ se hoće, kako kaže ona stara, mada je meni mnogo draža u svemu, pa i poslu: Kad\’ se male ruke slože, sve se može, sve se može…