JEDAN RADNI DAN SA… ZVEZDANOM ŽUJO: Uživam u kuhanju i kućnim poslovima

Sigurni smo kako je zamišljate kao ženu koja svakodnevicu živi poput Carrie Bradshaw, ali stvarnost je potpuno drugačija. Direktorica agencije Communis jednostavna je dama koja uživa u malim stvarima i njeguje svoje rituale koje joj pričinjavaju izuzetno zadovoljstvo. Proveli smo jedan dan s njom i uvjerili se u činjenicu da je ključ njenog uspjeha ugodan i klasičan životni stil

Priredila: Andrea Tomašević – Kolenda

Foto: Edvin Kalić

6:00

Možda sat rođenja ima utjecaj na ostatak života, odredi nam taj neki ritual, a da toga nismo ni svjesni, pa tako nastanu veseli ranoranioci ili pak vječite spavalice.

Na mene je taj sat rođenja evidentno ostavio dubok trag. Odredio me je kao ranoranioca pa sam već oko 6 budna, ustajem istog trena i čekam da mi suprug postavi isto pitanje kao i svako jutro: „Mogu li da ti pustim jednu pjesmu?“

To je pjesma s kojom se to jutro probudio, koja mu na neki način obilježi taj dan. Odslušamo je zajedno, nerijetko i zaplešemo, a zatim se posvetimo njenom visočanstvu – kafi. Važna je poveznica ta kafa, jer uz nju idu dogovori, planovi, raspodjela obaveza, čitanje jutarnjih vijesti. Nakon što supruga ispratim na posao, dam sebi još malo oduška da dovršim kafu, upišem „remindere“ u telefon, zabavim se već pristiglim mailovima i vrlo, vrlo često skuham ručak, kako bih imala više vremena popodne. Slijedi „zatezanje“ kuće, kako ja to popularno zovem, i krećem u nove radne pobjede. Novi dan – nova nafaka.

9:00

Iako imam ključ od agencije, uvijek zvonim… Za to postoji iznimno jak argument koji se zove Maja, moja kolegica s kojom radim punih 15 godina. Kada je Maja na poslu sve funkcionira. Kada je nema iz bilo kog razloga, mi sami sebe zovemo disfunkcionalna porodica. Ona je naš stub, pazi na nas kao da smo djeca u vrtiću, brine ko je doručkovao, a ko nije, kome treba još mlijeka za kafu, vodi računa o stvarima koje mi i ne primijetimo na dnevnoj osnovi, a koje nam nedostaju kada je odsutna.

Radni dan se sastoji iz mnoštva sastanaka s klijentima, kolegama, medijima, dobavljačima… U pauzama između sastanaka odgovaram na mailove, radim administraciju koja je sastavni dio svakog posla (potpisivanje ugovora, tendera na koje apliciramo…). Puno se smijemo, radimo dobre stvari, veselimo se svakom novom projektu kao da je prvi u životu. Nekad se i svađamo što je normalno i primjereno svakoj porodici ili pak kolektivu.

11:30

Ovo je vrijeme kada najčešće doručkujem. Znam da nisam bas dobar primjer, jer je to meni i doručak i ručak (roditeljska pažnja)*. Pretpostavljam da mislite da jedem avokado, šparoge, neko egzotično povrće ili voće i  ostale zdrave namirnice. Jako griješite. Najviše volim da jedem grah i dobro začinjenu salatu od kupusa i mrkve. Vrlo jednostavna žena, zar ne? Pored toga što mi daje dosta energije, dobila sam i simpatični nadimak „princeza na zrnu graha“. Nekada napravim iznimku, pa pojedem neku salatu s mesom. Kada nam na sastanak dolazi naša klijentica Lejla (prepoznat će se), koja ima slične prehrambene navike kao i ja, onda doručkujemo nešto, ali baš egzotično npr. lovačku paštetu, sir, paradajz salatu i divne kifle koje nam kolega Mikac kupi na tajnovitom mjestu.

Nikada ne znam koliko će mi trajati radni dan. Nekada sve završim do 17h, a nekada dođem kući kasno u noć. Ako imamo projekte kojima se približio rok predaje/isporuke, ostajemo do jutra. Volim svoj posao, svoje kolege, naše klijente, projekte koje radimo.

19:00 – 20:30

U prosjeku, stižem kući oko 18.30-19.00 sati. Rijetke su situacije da nakon posla idem u grad na kafu s prijateljicama, jer te susrete uglavnom dogovaramo za vikend. Ako ste ijednog momenta pomislili kako vodim dosadan život, u velikoj ste zabludi. Ja volim rituale! Naprosto uživam u njima. Nakon dolaska kući, slijedi još jedan… kafa sa suprugom. Taj ritual traje duže od jutarnjeg, ima puno više priče, od „pretresanja“ cjelodnevnih aktivnosti, preko savjeta ili jednostavnog slušanja, što je nekada prijeka potreba. Za to vrijeme se uveliko krčka večera ukoliko nisam ujutro stigla da spremim cjelodnevni paket (ručak i večera).

21:00

Počinje slobodno vrijeme, kada se svako bavi svojim hobijima i aktivnostima. Ja ih imam napretek i 24 sata u danu su mi prekratka za sve što bih željela da odradim. Nekada jednostavno poželim spavati, da povratim izgubljenu snagu, odmorim od telefona, mailova, sastanaka, raznih energija i to sebi priuštim. Ponašam se onako kako se osjećam u datom trenutku, onako kako mi prija i smatram da je to najbolji put do odmora. Pored omiljenog hobija, a to je kuhanje i nakuhavanje (tako kažu moje prijateljice), izmišljanjem recepata za slatkiše, pravljenjem večera za naše prijatelje, bavim se svojim cvijećem i tipičnim kućnim poslovima u kojima istinski uživam. Vrlo često sam odslušala istu priču mojih poznanika, (s kojima nisam tako bliska), koji me više povezuju s odlascima u shopping, ispijanjem hektolitara kafe u gradskim kafeima, prije nego kod kuće za šporetom i kutljačom u ruci. Predrasude su čudo. Vjerujem da su proistekle iz susreta na eventima koje organiziramo za naše klijente, pa to izgleda kao moj svakodnevni život.

23:00

U ovo doba kreće lagani smiraj… knjiga, film ili čitanje vijesti ako nisam stigla tokom jutra/dana.

Vikend je već druga priča…