BELMA ALIĆ – Ona je prva doktorica violončela

„Istinski uživam u svakom aspektu bivanja muzičarkom: od vježbanja violončela preko koncertne aktivnosti pa do pedagoškog rada. Da se ne bavim muzikom, moj čitav život bi zasigurno izgledao potpuno drugačije, ali bavljenje muzikom je bio moj lični i prvi izbor i uistinu sam sretna što je tako“ – otvoreno nam je rekla Belma Alić koja se ponosi uspjesima iza kojih stoje godine predanog rada i ljubavi prema poslu kojim se bavi

Razgovarala: Dina Hadžajlić

Foto: Lejla Muratović

Prošle godine doktorirala je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na temu „Nove tehnike u literaturi za violončelo 20. i 21. stoljeća“. Danas je docentica na predmetu Kamerne muzike u Sarajevu. Svirala je s istaknutim muzičarima širom svijeta poput Davida Wildea, Michaela Copleya, Darragh Morgana, Ruth Watermana, Theodore Bikela, Edina Karamazova, Shura Lipovsky, Merime Ključo, Jeremy Josepha, Radeta Šerbedžije…

Nagrađivana je mnogim prvim i specijalnim nagradama. Umjetnička je rukovoditeljica ansambla „Mostar Sinfonietta“. Svojim izvođenjem na mnogobrojnim premijerama, koncertima širom svijeta u svjetskim produkcijama, predstavila je našu zemlju na najbolji mogući način – kroz talenat i upornost. Ova talentirana, šarmantna i uspješna žena, bila je naša inspiracija za „kulturnu“ rubriku.

 Prva ste osoba u Bosni i Hercegovini koja nosi titulu doktorice umjetnosti iz oblasti violončela, uz dugogodišnje radno iskustvo kao profesorice na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i na stotine koncerata u zemlji i inostranstvu. Na koji način danas, nakon toliko iskustva,  doživljavate svoju društvenu odgovornost?

– Stjecanje zvanja doktorice umjetnosti iz oblasti violončela nije znatno utjecalo na moj odnos prema mom dosadašnjem umjetničkom i pedagoškom radu. Doktorski studij je bio još jedna stepenica u mom obrazovanju i usavršavanju moje violončelističke prakse. Kao umjetnica i muzičarka uvijek sam se osjećala odgovornom da aktivno sudjelujem u oblikovanju kulturnog života kroz intenzivnu koncertnu aktivnost, ali i pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. To zaista jest moja odgovornost i posao, ali to je prvenstveno moj način života, dakle nešto što je dio puno šireg umjetničkog konteksta.

 Koja je razlika u tretmanu kulture i umjetnosti, kao dvije odvojene kategorije, kada je riječ o podržavanju projekata od strane državnih institucija u Bosni i Hercegovini i da li postoji nešto na šta bi posebno skrenuli pažnju u kontekstu ovog problema?

– Danas se različiti projekti označavaju kao kulturni i kao umjetnički i državne institucije ih kao takve podržavaju. Ja mogu reći iz mog ličnog iskustva da su spomenute institucije često sudjelovale u podržavanju muzičkih projekata i projekata Muzičke akademije, ali bih svakako željela naglasiti da još uvijek postoji velika potreba za podrškom muzičkih projekata u Bosni i Hercegovini. Pristup  umjetnosti i kulturi je nešto što mora biti prepoznato kao nužno i kao prirodno pravo svakog pojedinca u društvu. Da bismo to ostvarili, moramo svi prisvojiti takav stav i zajedno djelovati u realizaciji istog. To dakle uključuje i odgovorne pojedince u državnim institucijama.

Svojim doktoratom specijalizirali ste se za interpretaciji savremene umjetničke muzike, s fokusom na detaljno obrazovani pristup savremenim instrumentalnim tehnikama. Kakav je interes za savremenu umjetničku muziku u Bosni i Hercegovini, od strane samih muzičara, ali i auditorijuma?

– Savremena umjetnička muzika prisutna je na obrazovnim institucijama i koncertnoj praksi u Bosni i Hercegovini. Muzička akademija u Sarajevu nekoliko je puta uspješno realizirala umjetničko edukativni program pod nazivom Sarajevo Sonic Studio koji je za cilj imao predstaviti kompozitorsku praksu upravo savremene umjetničke muzike te je služio kao platforma za kulturnu i umjetničku kolaboraciju između domaćih mladih umjetnika i renomiranih kompozitora iz Bosne i Hercegovine i inostranstva. Osim spomenutog projekta, mnogi muzičari su zainteresirani i aktivno se bave savremenom umjetničkom muzikom. Smatram kako će i publika postepeno pokazivati sve više zanimanja za savremenu umjetnost uopće ako mi umjetnici budemo spremni da joj istu interpretiramo.

 S obzirom na to da niko ne poznaje studente bolje od vas, recite nam vaše mišljenje o perspektivama novih generacija, mladih ljudi koji odrastaju u svijetu digitalizacije – da li ih je potrebno korigirati ili slušati i pratiti? Dakle, kako je predavati mladim ljudima koje je sve manje moguće fascinirati, s obzirom na to da im je danas mnogo stvari dostupno zahvaljujući visoko razvijenoj tehnologiji?

– Mladi muzičari i studenti su jako ambiciozni i zainteresirani za sve aspekte muzičkog obrazovanja, a pogotovo moji studenti koji su članovi i aktivno djeluju u Gudačkom orkestru MAS čija sam umjetnička rukovoditeljica. Orkestar već godinama ostvaruje uspješne koncerte. Prošle godine je bio rezidencijalni ansambl Sarajevo Chamber Music Festivala, najvažnijeg festivala kamerne muzike u regionu, a ove godine je orkestar održao jako uspješnu bosanskohercegovačku turneju. Mislim da tehnologija studentima nije distrakcija već jedan novi izvor i način učenja koji im omogućuje sagledavanje puno šireg umjetničkog konteksta od onog koji im je vidljiv samo na obrazovnoj instituciji. Iskreno vjerujem da mnogi moji studenti imaju perspektivu u ostvarivanju uspješnih muzičkih karijera bez obzira odluče li se graditi svoju karijeru u Bosni i Hercegovini ili izvan nje.

 Šta je za vas ključna stvar, ili vaš „lightmotiv“, koji kažete svim svojim studentima?

– Volite to što radite i budite uporni. Svaki student je poseban i zato uvijek nastojim da svoj pristup prilagodim njegovoj/njezinoj ličnosti. Ali bez obzira na njihovu različitost, uvijek ih potičem da nastave s radom unatoč faktorima koji često djeluju kao obeshrabrujući u njihovom muzičkom obrazovanju. Bitno mi je da studenti ostanu vjerni sebi i da izgrade vlastitu specifičnu viziju u pristupu muzičkom djelu te da konačno oblikuju svoju umjetničku ličnost prema principima u koje prvenstveno oni sami vjeruju. Na taj način, oni će biti spremni da kao samostalni umjetnici doprinose razvoju umjetničkog i kulturnog života prostora u kojem žive.

 Da li možete prepoznati „modu“ životnog stila među današnjim muzičarkama – šta je to svojstveno svima, a šta je to što bi eventualno individuu moglo označiti „crnom ovcom“ u kontekstu načina oblačenja, interesovanja, aktivnosti…?

– Mislim da ne mogu precizno istaknuti faktore koji bi nekoga učinili da se izrazito ističe na umjetničkoj sceni. Ja u svom radu nisam fokusirana na ideju građenja imidža kroz naprimjer specifičan način oblačenja ili scenskog nastupa. Mene prvenstveno zanima muzika i umjetnost te ideja koja iza toga stoji. Moj cilj je tu umjetničku ideju prenijeti publici pošto smatram kako je to ono najvažnije što izvođač i umjetnik ima da ponudi ljudima oko sebe.

 Šta za Vas predstavlja pojam „uspješna poslovna žena“?

– Uspješna žena je svaka žena koja uspijeva da kroz svoj rad ostaje vjerna vlastitim idealima. U umjetničkom kontekstu dakle, svaka žena koja kroz vlastito stvaralaštvo zadržava svoj lični integritet i svoju viziju slobodno pretače u odabrani umjetnički medij. Ne mora samo karijera da karakterizira ženu, ali i muškarca kao uspješnog ili neuspješnog. Svaki aspekt života u kojem uspijevamo biti vjerni sebi predstavlja uspjeh.

 Da niste violončelistica, čime biste se bavili?

– S obzirom na to da sam gotovo svoj čitav život posvetila bavljenju muzikom, teško mi je zamisliti da radim bilo što drugo. Istinski uživam u svakom aspektu bivanja muzičarkom: od vježbanja violončela preko koncertne aktivnosti pa do pedagoškog rada. Da se ne bavim muzikom, moj čitav život bi zasigurno izgledao potpuno drugačije, ali bavljenje muzikom je bio moj lični i prvi izbor i uistinu sam sretna što je tako.