Kada biste sada zatvorili oči i ja vam dala zadatak da zamislite jedan prizor, koji je za vas ilustracija odmora na nekom od grčkih otoka, koja slika bi vam se ukazala? Mogu li pogađati? Ukoliko budem u pravu, kada me sretnete u gradu, častite me porcijom grčke salate. Ako sam u krivu, podrazumijeva se da možete tražiti isto. To i nije loš “deal”, zar ne?
Piše: Iza Razija Mešević
Blog Darling it’s Wunderbar
E pa, ja bih rekla da upravo vidite bijele, kaskadno pozicionirane kuće s prekrasnim plavim kupolama i beskrajne ‒ ponovo bijele ‒ stepenice, koje se spuštaju niz litice s kojih se pruža pogled na pučinu veličanstvenog Egejskog mora. Kako mi ide ova igra? Da li sam blizu? Ako sam bila u pravu, mogu vam reći sljedeću stvar: “Dobrodošli na Santorini”, i ujedno “Doviđenja Santorini”, jer vas u današnjem putopisu ne vodim tamo. Vodim vas na jedan, meni mnogo ljepši, šareniji i šarmantniji otočić, koji će, nadam se, nakon što pročitate ovaj tekst, postati vaša idealna mentalna slika godišnjeg odmora u Grčkoj.
Kalimera Symi!
Na Symiju sam se obrela sasvim slučajno. Ili možda i nisam. Ovogodišnji ljetni i lijeni odmor me nakon nekoliko godina izbivanja iz ove mediteranske zemlje, odveo u Grčku i to na otok Rodos. Plan je bio jednostavan ‒ plaža, more, dobra hrana, puno sna… svakodnevno ponoviti sve navedeno. Ali… svake godine kada pravim takav plan, iz “jednačine” nekako uvijek izbacim svoju wanderlust prirodu i činjenicu da odmor treba ne samo tijelu već i duhu ‒ a oni se odmaraju potpuno drugačije. Zato, kada se prilikom jedne večernje šetnje ispred mene odjednom pojavila tabla s rasporedom izleta na ovaj otok, i kada sam na slikama vidjela šta me tamo čeka ‒ plaža, more i san su, barem za jedan dan, pali u potpuno drugi plan.
Na ovaj otočić, koji spada u otočnu skupinu Dodekaneza u Egejskom moru, najjednostavnije stižete dvjema trajektnim kompanijama, koje trenutno kreću iz luke grada Rodosa od kojeg ga dijeli nekih 40-ak kilometara. No, također se možete opredijeliti i za, od strane mnogobrojnih lokalnih turističkih agencija, vođenu turu do Symija, u tom slučaju će se one pobrinuti za karte i ostale detalje. Moja vožnja je trajala nešto duže od dva sata, ali ekspresnim prevoznicima ćete stići i mnogo brže.
A dolazak na Symi… to je bio jedan od najboljih momenata ovog dnevnog izleta, i ujedno trenutak kada se Symi zavukao u moje srce. Nakon vožnje po otvorenom moru, trajekt počne da usporava, provlači se kroz nenaseljene otočne grupice i onda se u jednom momentu ispred vas ukaže u brdo uklesana mala luka Yialos, koja iz daljine izgleda kao da je sastavljena od hiljada i hiljada šarenih lego kockica. I taj se dojam neće promijeniti, dok se gotovo potpuno ne približite pristaništu i “kockice” se pretvore u otočno seoce s nizovima pastelnih, savršeno po bojama koordiniranih, kućica. Taj čarobni dojam upotpunjuju usidreni bijeli brodići, parkirane raznobojne vespe i lučki restorančići s kariranim stolnjacima. U jednom momentu zapitala sam se, da li sam stigla na italijansku Amalfi obalu, ili sam još uvijek u Grčkoj. No, ponosno vijoreće grčke zastave razjasnile su mi ovu dilemu.
Zgodne Simežanke
Ako se i ne bavite fotografijom i kamera vam više služi za skupljanje prašine ‒ Symi će vas preobratiti. Gotovo da nisam vidjela pedalj ovog seoceta od svega nekih 2500 stanovnika, koje kod mene nije izazvalo poriv za neprestanim škljocanjem aparata. Symi je u nekoliko posljednjih godina, zbog svoje “ušuškane” pozicije i neodoljive estetike, postao nešto kao elitno ljetovalište, gdje se u svoju privatnost često povlači europsko plemstvo. A možda to ima veze i s tim da, navodno, Simežanke uživaju ugled u Grčkoj kao posebno zgodne žene, što ide na račun toga da su se u ranija vremena morale nekoliko puta dnevno penjati i silaziti stepenicama uz i niz tzv. “kali strata” ili dobri put iz luke do nešto mirnijeg, rezidencijalnog centra sela (Chorio).
Koliko tačno stepenica ima ‒ ne mogu vam reći, jer sam dobila tri različita odgovora: 150, 300 i 500. Pa vi pođite od najlošije opcije i radujte se efektima, u kojima uživaju i lokalne stanovnice. Simpatični usputni restorani i barovi i finalni pogled na luku dodatno će vas nagraditi.
Ako želite s ovog otoka ponijeti suvenir koji je za njega karakterističan, preporučujem odličan koziji sir, ljekovito bilje ili… spužvu. Da! Symi je sve do 19. stoljeća bio poznat po lovcima na spužve i predstavljao je značajnu tržnicu ovog morskog blaga, ali i danas se ta tradicija njeguje. Pa tako na otoku možete iz bogate ponude da odaberete spužve za tijelo, za piling lica, za nanošenje šminke… I samo da znate ‒ te spužvice imaju svoj rok trajanja i ne biste ih trebali koristiti duže od dva mjeseca.
Gastro užitak
Ukoliko ste došli na Symi da se okupate (a to bi, rekla bih, bila prilična šteta, s obzirom na to kako ovo seoce izgleda), moram vas pomalo razočarati. Do većine plaža na otočiću možete doći samo brodićima. Izuzetak predstavlja gradska “Nos” plaža, koja je dobra opcija za kratko osvježenje nakon ručka i šetnje po visokim temperaturama. Nalazi se na samom kraju luke Yialos i do nje ćete doći ako skrenete lijevo od historijskog tornja sa satom.
Pored gornjeg dijela seoceta (Chorio), te njemu obližnjih vjetrenjača, predlažem da obiđete i Nautički muzej, a nakon toga siđete ponovo do lučkog dijela i pustite da vas noge (i oči) same vode kroz krivudave i slikovite uličice. Ne zaboravite da probate i neke od lokalnih specijaliteta! Moj prijedlog su čuveni, crveni “Symi račići”, koje možete pojesti cijele i koje sam zajedno s grčkom salatom, “tradicionalnim, grčkim pita-lepinicama”, hobotnicom i prilogom zvanim tzatziki, koji se pravi od jogurta, krastavaca, kopra, peršuna i bijelog luka (eto cijeli recept!) guštala u lokalnoj taverni Meraklis. Društvo su nam pravile i lokalne mace ‒ a mi nismo odoljeli da s njima podijelimo pokojeg račića.
U svakom slučaju, ako imate vremena, moj prijedlog je da na Symiju ostanete barem jednu noć, sačekate da se u kasno popodne povuku trajekti s rijekama turista i osjetite čar ovog čarobnog mjesta iz druge perspektive. Ali, imajte na umu da su smještajni kapaciteti mali i da trebate rezervisati na vrijeme. Produženi boravak na ovom otočiću pružit će vam mogućnosti i da uživate u tradicionalnom Symi festivalu, koji se održava od jula do septembra uz mnoštvo open-air koncerata, te plesnih i teatarskih predstava.
Nakon dana provedenog u ovoj “trodimenzionalnoj razglednici” mogu reći samo sljedeće: “Santorini, molim te da se skloniš i napraviš prostora ‒ tvoje mjesto na Olimpu odsada pripada Symiju.”
A mi se vidimo na toj grčkoj salati.
Geia sas Symi!