Vernisa Rejhan: Zbog posla sam se iz Švedske doselila u Bosnu

Priliku da radi za švedsku kompaniju „Softhouse“ u Sarajevu najprije je odbila. No, znatiželja i volja da stečeno znanje i iskustvo koje je tokom prethodnih godina stjecala u Štokholmu podijeli s mladim ljudima u BiH, bili su jači. U Sarajevo se doselila prije tri mjeseca i sa svojim malim timom već je ostvarila značajne pomake

Piše: Lejla Lojo-Karamehmedović/Foto: Edvin Kalić

U vrijeme kada većina mladih silno želi otići u Zapadne zemlje u potrazi za boljim životom i poslom, oni koji dolaze u BiH kako bi znanje i iskustvo iskoristili u rodnoj zemlji, gotovo su nepoznanica. Stoga je i ova priča koja nas vodi do 36 -godišnje Vernise Rejhan, odnedavno operativne direktorice u bh. predstavništvu švedske kompanije Softhouse u Sarajevu, priča koja treba biti primjer za povjerenje prema vlastitim mogućnostima i sposobnosti mladih ljudi.

Vernisa je na poziciju direktorice u ovu IT – kompaniju došla s veoma poželjnog radnog mjesta u Štokholmu. Prethodno je bila zaposlena u Scandinavian Airlines (SAS), gdje je radila kao savjetnica za središnji management sa pospješivanjem djelatnosti. Priliku da radi za švedsku kompaniju u Sarajevu najprije je odbila. No, znatiželja i volja da stečeno znanje i iskustvo podijeli s mladim ljudima u BiH, bili su jači. U Sarajevo se doselila prije tri mjeseca.

 Prelomni trenutak

• Kada sam prijateljima i svima onima koji bolje poznaju prilike u Bosni rekla da sam, ipak, odlučila prihvatiti poslovnu ponudu i doseliti se u Sarajevo, većina mi je ukazivala na rizike, govoreći da ću se najvjerovatnije razočarati. Evo, svaki dan čekam da se razočaram, ali još nisam. Trudim se da i nemam prevelika očekivanja, pa tako neće biti ni razočarenja – s osmijehom će na početku našeg razgovora Vernisa, dodajući kako je u podsvijesti uvijek znala da će vještine koje je stjecala na različitim radnim mjestima u Štokholmu jednog dana velikodušno donijeti u Bosnu.
• Bit ću iskrena. Nisam baš došla na neizvjesno. Kao mlada žena, pobrinula sam se u pregovaranju da ne dođem na nespremnu situaciju. Kada sam prošlog ljeta bila na godišnjem odmoru, obišla sam kancelarije „Softhousea“ na Alipašinom polju i oduševila se mladom ekipom koja je tu radila. Vjerujem da je to bio prelomni trenutak za moju odluku. Vidjela sam nove izazove i u susretu sa Softhouse timom prepoznala mogućnost da radim s mladim osobama u vrlo perspektivnoj branši – a sve tu u Bosni i Hercegovini. A znala sam kada ljudima ukažete povjerenje i date im sistem u kojem mogu djelovati, ta firma će da raste. Htjela sam da vidim da li ja to mogu.

Vernisa je zadužena za operativni dio posla, dok je na funkciji izvršnog direktora još jedan Bosanac, Himzo Musić. Naime, kada je kompanija „Softhouse“ odlučila proširiti svoju djelatnost van Švedske, Himzo je bio taj koji je vješto ukazao na potencijale investiranja u BiH.

• Moj zadatak je da se pobrinem da tim savršeno funkcionira. Naša kompanija zapravo razvija softvere za švedsko tržište. Zaposlili smo mlade programere, željne rada, otvorene da uče nešto novo. Kad sam došla bilo nas je 10, a već sad nas ima 17. Širimo se i imamo dosta posla, a cilj nam je sve stabilizirati kako bismo mogli dodatno rasti – objašnjava Vernisa, koja je u Švedskoj, nakon završene gimnazije s jezičkim usmjerenjem, odlučila i studirati jezike, a glavni predmeti bili su joj engleski i poslovna komunikacija.

 Studentski poslovi

• U Švedskoj je društvo orijentirano tako da veoma mlad počinješ stjecati radno iskustvo što je odlično i pomaže da razviješ karakter, ali i više cijeniš vrijednost novca. Prvo radno iskustvo sam stekla kroz povremeni posao u  staračkom domu. Brinula sam se o njezi starih ljudi, dementnih,  pa i onih koji su bili na samrti. I tada sam dosta naučila. Susrela sam se s nekim egzistencijalnim pitanjima o kojima u toj životnoj dobi nikada ne bih razmišljala. Naučila sam da život treba iskoristiti dok si tu i imaš priliku. Pa sam radila u kafiću i s telemarketingom. Za mene niti jedan posao nije bio težak i koristila sam svaku priliku da se naučim nešto novo. Sve su to bili studentski poslovi koji su me formirali kao ličnost – prisjeća se za naš magazin Vernisa, čija svestranost i sposobnost nisu mogli proći neopaženo, pa je 2009. godine postala članica bosansko-švedske mreže APU Network, a danas je njena predsjednica.
• APU nosi ime po oblastima koje su fokus ove mreže: akademija, poduzetništvo i umjetnost, a kasnije smo dodali i sport. APU je zapravo udruženje odnosno mreža koju su osnovali bh. studenti s Kraljevskog tehničkog fakulteta u Štokholmu kako bi pomogli jedni drugima, otvarali vrata u društvo i posao. Ove godine obilježili smo 10 godina postojanja i još imamo isti cilj, a to je da jedni drugima pomažemo, otvaramo vrata, jačamo zajednicu i gradimo mostove i saradnju između BiH i Švedske. Više puta sam upravo kroz APU mrežu dolazila u BiH, a naši članovi su istaknuti Bosanci i Hercegovci u Švedskoj. I svakog dana sve nas je više koji kroz svoj trud i uz poticaj društva postižu velike uspjehe u švedskom društvu.

Naprimjer, sportski trener godine u Švedskoj je Vedran Bosnić, koji je u Švedsku iz Sarajeva došao 1993. godine. Zatim bankar godine je Saša Bešlić iz Zenice. Žurnalistica godine je Negra Efendić, a na najprestižnijem kuharskom takmičenju u Švedskoj pobijedio je Edin Džemat. Svi ste čuli i za Aidu Hadžialić, ministricu obrazovanja koja je nakon odstupanja s funkcije zapravo još više porasla u očima svih nas. Svake godine slavimo Dan nezavisnosti BiH i uvijek ga vežemo uz neku temu. Zapravo želim reći da imamo veoma aktivnu zajednicu u Švedskoj, ali ne s nekom patetičnom nostalgijom, nego veoma jasnim ciljevima i strategijama, te kulturnom i poslovnom uvezivanju – kazala nam je Vernisa dodajući da je tokom karijere uvijek birala kompanije sa jasnim vizijama i načinom rukovodstva koje su uvažavale uposlenike i davale im prostor za rad.

• Imala sam sreću da radim s vrlo vještim rukovodiocima sa, po meni pravim ljudskim vrijednostima, i to je formiralo moj pristup rukovodstvu koji danas prakticiram u Softhouseu. Moj zadatak je da stvorim što bolje mogućnosti za naše uposlene da rastu u svojoj profesiji i privređuju firmi. Svaki dan je pun interesantnih izazova.

 Enigma o integraciji

Vernisa je iz rodnog Donjeg Vakufa s mamom i sestrom u Hrvatsku otišla početkom rata s namjerom da se ubrzo vrate kući. No, put ih je godinu kasnije odveo u Švedsku u kojoj je živjela sve do januara ove godine.

• Bila sam dijete i tada nisam razmišljala o tome kako ću se uklopiti u novu sredinu, grad u kojem čak nisam znala ni jezik. Ali svi smo se snalazili kako smo znali i umjeli. Danas se čak u Švedskoj pišu studije o tome kako su se izbjeglice koje su iz BiH došle u periodu 1994. i 1995. godine tako dobro snašle i postale ravnopravni članovi društva. Ta studija obuhvaćala je blizu 50.000 Bosanaca. Nazivaju nas enigmom uspjeha, no nama je danas veoma jasno: bosansko-hercegovački inat i trud, kao i aktivan poticaj naših roditelja da se obrazujemo i privređujemo su se jako dobro uklopili u švedski sistem društva i prilike koje pruža. S druge strane, ne mogu reći da je bilo lako. Mi, koji smo došli kao djeca, morali smo se truditi dva puta više od rođenih Šveđana. Ali danas imamo istu i višu razinu obrazovanja od onih koji su se rodili u ovoj skandinavskoj zemlji. To su fantastični rezultati– pojašnjava Vernisa.