Koža vam je u onoj fazi kada se, mjestimično, još uvijek vidi da ste brižljivo osunčani, ali već probija i temeljna boja. Ako ste iz glavnog grada države, najčešće sivkasta. Peškiri za plažu su još uvijek u lako dohvatljivom dijelu ormara, ali znamo i vi i ja i Mate da će tu i ostati još koju sedmicu i da im sljedeća destinacija nije morska, nego vreća u koju ćete ih idući mjesec strpati skupa s pareom, haljinom na bretele, japankama, kesicom hvarske lavande i dva-tri ozbiljna ljetna mamurluka
Piše: Najra Krvavac
Kraj ljeta je uvijek jedna malo tužnjikava rabota.
To je onaj period kada u mobitelu još uvijek imate par fotki s plaže, zalaska sunca i još nenačetog pijata salate od hobotnice u pitoresknom restorančiću u kojem ste se, nakon dvije čaše domaćeg bijelog vina, s tinejdžerskom strašću zakleli brkatom, simpatičnom vlasniku (koji se, recimo, zove Mate) da ćete se vratiti i iduće godine. Njih tek sad objavljujete na Instagramu, ali vam heštegovi nisu više prpošni #bestofsummer, #nećukući #nećuninaposo, #živjelamakarskarivijera, nego sjetni: #summer #leftovers #mateetonasidogodine. Činjenica je da su, što bi rekao već spomenuti Mate, «finili, Mare, bali».
Mate hoće reć’, čak i ako se ne zovete Mare, što ste plesali – plesali ste. Bar za ovu sezonu.
Koža vam je u onoj fazi kada se, mjestimično, još uvijek vidi da ste brižljivo osunčani, ali već probija i temeljna boja. Ako ste iz glavnog grada države, najčešće sivkasta. Peškiri za plažu su još uvijek u lako dohvatljivom dijelu ormara, ali znamo i vi i ja i Mate da će tu i ostati još koju sedmicu i da im sljedeća destinacija nije morska, nego vreća u koju ćete ih idući mjesec strpati skupa s pareom, haljinom na bretele, japankama, kesicom hvarske lavande i dva-tri ozbiljna ljetna mamurluka. Stopala naviknuta na otvorenu obuću tvrdoglavo odbijaju mogućnost da ih ugurate u zatvorene cipele, a i kad uspijete – kažnjavaju vas pulsiranjem nakon sat vremena. Polica u kupatilu je krcata dopola punim (ili napola praznim, je li, zavisi koji ste tip) bočica kremica sa zaštitnim faktorom i dok ujutro perete zube vrijeme kratite provjeravanjem hoće li biti upotrebljivi iduće sezone. I opet: znamo i vi i ja da neće. Zna i Mate, samo njega nije briga, njemu to ionako ne treba. Odmah ih smiksajte u jednu posudu i mažite cipele njima. To je miroljubiv odgovor na ovo nožno pulsiranje. Gasite automatski odgovor na mailu (meni je ovo, realno, najtužniji trenutak).
S vedrije strane, eto nam miholjskog ljeta!
Ako ste tip kojem je svaka, a ne samo bočica kreme za sunčanje, napola puna, ovo znači da:
ćete konačno moći uhvatiti taksi odmah, a ne jednom sedmično, jer su otišli turisti;
ćete konačno izračiti kuću bez opasnosti da vas napadne mutirani komarac ili toplinski udar;
ćete konačno smoći snage da u kuhinji ostanete dovoljno dugo da skuhate nešto na kašiku;
ćete konačno u šlifer ugurati i jorgan, pokriti se i zaspati blaženim snom pravednika koji ne crkava od vrućine i tropskih noći;
su se prijatelji i rodbina iz dijaspore konačno vratili kući, pa sada možete odahnuti i vi i oni i prestati uvjeravati jedni druge da živite bar upola bolje nego što živite;
će vam rodbina sa sela uskoro poslati domaće, mesnate babure, a vi ćete od njih napraviti ajvar (ili nećete, svejedno, ali ja lično volim da mislim kako je ovo baš ta jesen kada ću se uhvatiti šerpe i kutlače, a ovo je ipak moja kolumna).
Bonus:
Šume su divne i mirisne u jesen. Zvuk šljive koja se raspukne je ljepši od refrena Despacita. Grožđe što je slađe, to je jeftinije. Septembar je sjajan jer dolazi iza augusta, a prije oktobra.
A Mate će vam se kao rodu najrođenijem obradovati i dogodine. Čak i ako se ne zovete Mare. Vjerujte mi na riječ.