Adema Pljevljak-Krehić: Uz taktove očeve gitare zavoljela sam muziku

Ona je operna pjevačica, solistkinja sarajevskog Narodnog pozorišta, vanredna profesorica na Muzičkoj akademiji i diplomirana ekonomistica, koja je od malih nogu gajila ljubav prema muzici

Piše: Indira Delić

Foto: Edvin Kalić

Adema Pljevljak-Krehić, dama zavidnih glasovnih sposobnosti svojim izvedbama ledi krv u žilama. Ona je operna pjevačica, solistkinja sarajevskog Narodnog pozorišta, vandredna profesorica na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i diplomirana ekonomistica, koja je od malih nogu gajila ljubav prema muzici. Uz taktove očeve gitare rado je pjevušila našu tradicionalnu pjesmu, a ti trenuci iz djetinjstva ostali su upamćeni kao najdraži i najradosniji.

 Mozartov “Figarov pir”

– Ljubav prema muzici počela je u porodičnoj kući. Non-stop sam pjevala sevdalinke dok je otac svirao gitaru. Često sam znala ukućanima dosađivati pjevanjem (smijeh). Bila su to bolja vremena.  U nižoj školi odlučila sam upisati i Osnovnu muzičku školu, Odsjek za gitaru. Kroz cijeli moj život prožimala se muzika. Kazala bih da talent nosi samo jedan posto, dok su rad i vježba ostalih 99 posto. Bit ću iskrena, danas nemam vremena za slušanje neke druge vrste muzike, pa sam malo i neinformirana o izvođačima koji interpretiraju druge žanrove. Prvi put opernu predstavu pogledala sam kada sam bila peti razred i već tada čitav taj svijet me fascinirao. Mnogo me je privlačila, no u to vrijeme nisam se određivala prema muzici. Općenito, imala sam puno interesovanja i tek na Muzičkoj akademiji shvatila sam da je moj životni poziv pjevanje opere- započinje svoju priču ova svestrana žena.

Kao i svaki posao i posao operne pjevačice iziskuje mnoge napore, no Adema sve što radi obavlja s užitkom kako bi njen “finalni proizvod” bio baš onakav kakvim ga je zamislila.

– Drugačiji od ostalih smo vjerovatno što se moramo više čuvati. Sladoled se jede samo u augustu, a mnogi moji bližnji znaju da ne smiju ni pomisliti zovnuti me vani kada puše vjetar ili kada su u pitanju neke druge vremenske neprilike. Neki kažu da sam žrtva, ali ja to ne bih tako kazala. Mislim da je moj posao kao i svaki drugi. Sav taj trud koji ulažemo je sve kako bi naš krajnji nastup bio onakav kakvim smo ga zamislili. No, ako volite to što radite,  ne postoje nikakve prepreke – kazala je Pljevljak–Krehić i dodala da na dan operne predstave ima posebne rituale:

– Pošto sam i majka i domaćica moji ukućani na dan predstave imaju veliko razumijevanje prema meni. Naime, tu je čitav spisak rituala kroz koje moram proći. Potrebni su mi tišina i mir, ne smijem se uzbuđivati da bi na kraju sve ispalo onako kako želim – kazala je.

Cijeli tim potreban je kako bi jedan pjevač/umjetnik zaigrao na pozorišnim daskama. Svaki umjetnik osim talenta, rada i učenja neophodno je i da ima dobrog pedagoga.

– U našem poslu jako je bitno imati dobrog pedagoga koji će vas usmjeravati. Sretna sam što mi imamo profesoricu Pašu Gackić, koja je „našu sarajevsku školu“ opskrbila iznimno talentiranim solistima – ponosno će ova umjetnica.

Na pitanje je li joj bilo teško odreći se nečeg zarad interpretiranja opere, ova dama kaže:

– Iskreno, nije mi teško ničega što sam se odrekla, jer sve je u svrhu umjetnosti kojom se bavim i koju neizmjerno volim. Potrebno je ulagati dosta. Moram uvijek biti u kondiciji, jer da biste izveli jednu opernu ariju potrebna vam je vrhunska fizička sprema. 

Ostvarila je cc 20 uloga, većinom glavnih, a za najdražu se nije mogla odlučiti.

– Kada me neko pita koja mi je operna uloga najdraža, to je isto kao da me pitate koje dijete najviše volim. Debitirala sam u Narodnom pozorištu igrajući u Mozartovom „Figarovom piru“, ulogom grofice.

Rad sa studentima je ispunjava i čini je sretnom.

 Ulaganje do penzije

– Taj rad suprotan je od onoga što radim kao operna pjevačica. Kada radim s mladima odgovornost je veća. Svi oni imaju vokalni instrument. Potrebno je dosta, truda, rada, odricanja – ističe ona.

Zasigurno možemo kazati da je naša zemlja bogata produktivnim i talentiranim umjetnicima, koji su ostvarili velike rezultate kako ovdje, tako i u svijetu. Adema je zadovoljna sadašnjom situacijom, no, kako reče plaši se za buduće generacije.

– Mi solisti sarajevske opere imamo relativno prigodan život, kao i većina prosječnog stanovništva u našoj zemlji. No, brine me budućnost novih naraštaja. Nažalost, nemamo opernih pozorišta i u ostalim gradovima naše zemlje… Problema je sve više, a prostora sve manje. Veoma sam zadovoljna uspjehom koji sam ostvarila i trenutnim statusom, no veliku brigu imam za generacije koje dolaze. Budućnost ne obećava – kazala je umjetnica i dodala da u svojoj klasi studenata ima njih nekoliko koji će ostvariti veliku karijeru:

– Operni pjevač u svoj glas i karijeru treba ulagati sve do penzije. Mi imamo instrument koji se ne može vidjeti golim okom. Njim ne možemo upravljati, a da se ne čuvamo, no ljubav prema ovoj umjetnosti je velika, a pjevački zanat je ono što nas drži. U klasi mojih studenata nalazi se nekoliko mladih ljudi koji napreduju. Jako su muzikalni i nadam se da će i dalje njegovati svoj glas i razvijati se u pravom smjeru – kazala je Adema.

Ova divna mlada dama zadovoljna je i odzivom publike na operne predstave.

– Zadovoljna sam toplinom koju nam pruža naša publika. Imamo odličan feedback što me čini iznimno sretnom. S obzirom na to da imamo ustaljenu publiku na našim predstavama, s nekim od njih se i privatno poznajemo– kazala je Adema i poručila svim roditeljima, koji primijete muzički talenat kod djece da ih usmjere ka muzičkoj školi.

– Imamo sreću da je u BiH besplatno muzičko obrazovanje. Savjetujem svim roditeljima da, ukoliko primijete da njihova djeca posjeduju talent, da ih usmjere prvo ka osnovnoj muzičkoj školi, pa onda dalje – na kraju će našeg razgovora Adema.

Supruga osvojila pjevanjem

Pošto niko ne može ostati imun na slavujski glas ove umjetnice, pitali smo je da li je i supruga osvojila pjevanjem, te da li njena djeca imaju pretenziju nastaviti majčinim stopama.

– To morate pitati njega. Mislim da jesam (smijeh). Sin nije zainteresiran zaa muziku, on je više talentiran za sport, dok je kćerkica još mala, ali pokazuje velike simpatije prema pozornici.

 Pozorišne zgode i nezgode

– Očekuje nas bogat sadržaj u pozorištu u novembru i decembru. No, svi smo uzbuđeni zbog premijere Donicetijeva predstave „Pozorišne zgode i nezgode“, koja će se održati 16. 12. i 18. 12.  Imamo krasan autorski tim i zaista se cjelokupnom projektu veoma radujem.