Moraju se stići svi zacrtani ciljevi, završiti sve što je započeto, planirati narednu godinu. Mora se uskladiti s ostatkom razvijenog svijeta, pa bjesomučno kupovati, kititi, zapikati kravu koja će život dati za sarmu. Planirati sarmu. I novogodišnji doček. I boriti se i nogama i rukama da i ove godine ne bude kod vas. Jer na ovo sve, onda ide još i studiozno čišćenje kuće, prije i poslije dočeka. Planirati haljinu. I frizuru. I šminku i nakit. Torbicu i cipele. I članovi porodice isto da budu lijepi i počešljani. Sa šljokicama, jer kraj
Piše: Enisa Selmanović- Salkić
Kada završe godišnji odmori, raspusti i svaki drugi oblik relaksacije, počinje ono vrijeme koje zovemo „kraj godine“. Već od septembra počinje taj kraj. A, trebao bi okončati 31.12., pa ko preživi, pričat će.
I kako izgleda taj „kraj“ koji traje mjesecima, danima, satima? Kao mješavina vojne operacije, borbe u ringu pred razularenom publikom, trka i žongliranje u isto vrijeme, a sve pri brzini od tristo na sat. To je ono vrijeme kada žena izgleda, ponaša se i živi kao da je vjeverica na steroidima. Mislim, više nego što je to inače slučaj.
Doboš torta VS ruska salata
Jer, pobogu, treba stići sve. Jer to nije običan kraj (kao i svake godine prije i poslije), to je kraj krajeva! Kraj nad krajevima! Baš kao i svaki drugi.
Moraju se stići svi zacrtani ciljevi, završiti sve što je započeto, planirati narednu godinu. Mora se uskladiti s ostatkom razvijenog svijeta, pa bjesomučno kupovati, kititi, zapikati kravu koja će život dati za sarmu. Planirati sarmu. I novogodišnji doček. I boriti se i nogama i rukama da i ove godine ne bude kod vas. Jer na ovo sve, onda ide još i studiozno čišćenje kuće, prije i poslije dočeka. Planirati haljinu. I frizuru. I šminku i nakit. Torbicu i cipele. I članovi porodice isto da budu lijepi i počešljani. Sa šljokicama, jer kraj.
Treba još odgovoriti na sva pitanja – tačno, po mogućnosti. Ako ima vremena i novca, isplanirati skijanje/sankanje/grudvanje. Zabraniti kupovinu petardi. Sakriti one koje je neko već kupio. Objasniti djeci da im petarde mogu otkinuti ruku. I nogu. I oko. Naći najbolje suho meso. Za sarmu, dabome. I tražiti onaj masni i ulijepljeni papir s receptom za doboš tortu, koji se generacijama prenosi s koljena na koljeno. Uglavnom su ženska koljena u pitanju. I kupiti tonu majoneze. Za rusku salatu.
Ili planirati putovanje. U Pariz, recimo. Ili gdje se sada već dočekuju Nove godine. Ili kraj. I sve to lijepo spakovati, poslikati, staviti i mašnu da se ima šta pričati u polumrtvom januaru. Kada nema para, ima priče o parama koje su se potrošile.
Boriti se za Deda Mraza ili protiv Deda Mraza. Ignorirsaati sve, jer ništa vam ne znači – a, i to zahtijeva vrijeme i trud.
Šljokice ili pidžama
I zašto to sve? Uglavnom, zato jer treba. Jer, očekivanja. Čija? Pa, nečija. A, ženina? Nema ona očekivanja, ona je operativac. Dobro, to je jedan način da se gleda na stvari. Zastario (debelo zastario), ali legitiman. U nekim dijelovima svijeta, gdje još nisu čuli da je izmišljena struja. Ovdje, gdje znamo za struju trebalo bi da je drugačije. Jer, ženska revolucija, feminizam, girl power. Sve dok se ne počne motati sarma, simultano s obje ruke. Haj\’mo redom.
Posao – dobro, tu se i treba sve stići. Nije ok ako se ne stigne, a neko ovisi o tome. Ili nečija plata ili dugoočekivani bonus. Da, treba smiriti sve one kolege koje uhvati panika i strah od kraja (kao da je pravi pravcati kraj) i vratiti ih na pravi put. Stvarno treba stići, posebno ako je tako planirano. Pa kada se osvrnemo na godinu koja je na izmaku, ponosni smo zbog svih postignutih uspjeha. Ok, to smo riješili.
Sarma – velika većina nas je odrasla uz dočeke koji su za obavezan detalj imali sarmu od kiselog kupusa i doboš tortu. I rusku salatu. Pa se uz sve navedeno provodio i čuveni Prvi januar, uz skakaonice i filharmonije. I to je ok. Tradicija.
Ali, ako vam više nije do tradicije – pa, neka je, neka malo odmori. Ide vam se negdje na proslavu – idite! U haljini, sa šljokicama i još šljokica. Samo dajte! Ne ide vam se na doček – nemojte! Dočekajte Novu u pidžami. Ili je prespavajte. Šta god vam treba u tom trenutku. Želite da se ledite na minus dvadeset na trgu prepunom potpunih stranaca – utoplite se i uživajte!
I ne, naravno da nećete biti samoživi i egoistični, pa nametati diktatorski svoju volju. Razgovarajte s onima koji su vam najbliži i najdraži, recite im svoje mišljenje. Priznajte da ove godine želite nešto drugačije. S njima ćete svakako provesti i to vrijeme dočekivanja kraja, pa nekako izgleda kao najbolje rješenje da se dogovorite šta želite. Možda se iznenadite kada čujete da imate i istomišljenike, samo se niko nije usudio da išta mijenja. Sve je stvar zadovoljstva i sreće, nikako očekivanja. Očekivanja su zamorna i teška. Zadovoljstvo i sreća su – sreća. Eto, i to smo riješili.
Dišite, grlite i ljubite
Kraj – zašto ne početak? Cijela frka oko kraja, jeste zbog toga da spremno dočekamo početak. A, kad dođe početak, od silnog umora i drame oko kraja, niko i ne primijeti početak. Ili prođe u mamurluku, umoru i gledanju poda kroz rupu na novčaniku iz kojeg je sve otišlo na sarmu i šljokice.
Budućnost jeste neizvjesna, ali može biti lijepa i uzbudljiva. Uživajte u sadašnjem trenutku, a radujte se budućem.
Ne slavite kraj, nego početak. Početak je lijep, osvježava i nosi ono uzbuđenje u stomaku zbog kojeg sve ima smisla.
Uživajte u vremenu koje je pred vama, samo uživajte. Dišite, grlite, ljubite, smijte se. Samo to je bitno, nikakva sarma ni šljokice.