Damir Džumhur: Lijepe stvari ne dolaze samo kada ih očekujete

Najbolji teniser kojeg je iznjedrila naša zemlja, aktuelnu će godinu pamtiti po dva osvojena ATP turnira, jednom finalu, te nekoliko polufinala. Mi ćemo mu, opet, bez obzira na to da li pratimo tenis ili ne, uvijek biti zahvalni za osjećaj ponosa koji nam je svakim svojim odličnim mečom priuštio. U velikom razgovoru za naš magazin govorio nam je o svojoj najvećoj ljubavi tenisu, koliko dugo je morao čekati na velike pobjede, zašto nikada nije pomislio da se odrekne reketa, te kako je prvi honorar zaradio, ne kao sportista, nego kao glumac. Pogodite u kojem je njemačkom filmu Damir igrao

Razgovarala: Lojo-Karamehmedović; Foto: Edvin Kalić

Damira za potrebe snimanja obukao Multibrand Store: Astra Borovo, ul. Štrosmajerova br. 3  Sarajevo 

Kada u karijeru ili ono čemu posvetite život ulažete godine napornog rada, truda, vježbanja i brojna odricanja, samo je pitanje trenutka kada ćete početi ostvarivati zavidne rezultate. Upravo je takva bila 2017. godina za našeg mladog tenisera Damira Džumhura (25), koji je baš ove godine pokazao zašto zaslužuje 30. mjesto an ATP listi. Najbolji teniser kojeg je iznjedrila naša zemlja, aktuelnu će godinu pamtiti po dva osvojena ATP turnira, jednom finalu, te nekoliko polufinala. Mi ćemo mu, opet, bez obzira na to da li pratimo tenis ili ne, uvijek biti zahvalni za osjećaj ponosa koji nam je svakim svojim odličnim mečom priuštio.

\"\"

Sigurni smo da Damirovo vrijeme na teniskim terenima tek dolazi, te da će ova 2018. biti još uspješnija od njene prethodnice. Prvi izazov čeka ga već u januaru i to na Australian Openu. Tokom kratkog boravka u svom rodnom gradu, a na našu radost, pronašao je vremena i za intervju, kao i editorijal za naš magazin. Vjerujemo da ćete uživati u narednim redovima, jednako kao i u ekskluzivnim fotografijama.

Ovu sezonu definitivno završavate kao najuspješniju u karijeri. Kako je Vi analizirate?

\"\"

– Iskreno, ovo je daleko najuspješnija godina u mojoj karijeri. Pogotovo ovih nekoliko zadnjih mjeseci koji su me doveli nadomak prvih 30 tenisera svijeta. Na samom početku godine bilo je teško i zamisliti i pretpostaviti da će sezona biti ovako uspješna, ali mislim da se sav taj rad i trud isplaćuju. Nema razloga da ne budem presretan, prezadovoljan i, prije svega, ponosan na ono što sam napravio u ovoj godini. Rezultati koje sam ostvario su na jednom zaista visokom nivou.

Nema dileme kada kažemo da ste najbolji teniser kojeg je iznjedrila naša zemlja. Je li na kraju poretka završavate kao 30. ili kao 31. na ATP listi?

– Znam šta želim da bude na kraju, a to je 30. mjesto jer, ipak, top 30 ljepše zvuči nego 31. Ali kako god da se završi mogu da kažem da je sezona bila perfektna i savršena. Što je najbitnije jeste da imam odličan start za narednu godinu. Prvi put ću biti nosilac na jednom Grand Slam turniru tj. na Australian Openu tako da, na kraju, nije ni bitno, 30. ili 31.

\"\"

Ovaj intervju objavljujemo u našem novogodišnjem broju, u vrijeme kada sumiramo rezultate i podvlačimo crtu. Šta biste istakli kao najveću lekciju koju ste naučili ove godine?

– Najveća lekcija koju sam mogao ove godine naučiti i što me, na kraju, vodilo kroz ovu godinu jeste da ne dolaze lijepe stvari samo onda kada to očekujete. Naprotiv, najbolje rezultate napravio sam kada sam se najmanje nadao. Najbolji rezultati došli su kada ih nisam očekivao, ali upravo ono što je dovelo do takvih rezultata jeste da, bez obzira, koliko u datom momentu ne osjećate da možete da napravite neki rezultat, morate vrijedno da radite i trenirate, da non stop pratite te ciljeve i kad-tad dobar rezultat će doći.

\"\"

 Oni koji se bave sportskim analizama kažu kako Vaše vrijeme tek dolazi, da bi naredne godina zapravo mogla biti Vaša godina. Plaše li Vas očekivanja drugih?

– U tenisu se granica zaista pomjerila i u prvih 100 tenisera svijeta prosjek godina je oko 28, tako da su najbolje godine tek preda mnom. Ja imam 25 godina i smatram se mladim teniserom. Sigurno je da moje najbolje godine tek dolaze. Čak bih rekao da su od 25. do 30. najbolje godine. Nadam se da ću tenis igrati do 35. kao što danas mnogi teniseri i igraju, pa čak i duže. Ali, nije me strah. Mislim da sam se uspio riješiti tog nekog pritiska i očekivanja drugih ljudi. Čak sam imao veći pritisak od sebe samog, ali uspio sam se i toga riješiti. Možda su ta moja vlastita očekivanja bila najveći problem zašto nisam u nekim momentima mogao da odradim ono što sam htio. Tako da nemam straha od očekivanja drugih ljudi. Prije svega igram tenis zato što ga volim, zato što je to moj život. Ne želim postavljati neka prevelika očekivanja, želim da uživam u onome što radim.

 Frustracije, bijes i ljutnju na terenu je nemoguće skriti. Kako se nosite s činjenicom da bi svaka Vaša reakcija na terenu narednog dana mogla biti glavna vijest?

\"\"

– Svjestan sam toga i iskreno pokušavam to da skrijem koliko god je moguće. Ja sam definitivno malo drugačija osoba od one kakav sam izvan terena, a na terenu je neki novi Damir, malo više ljut, malo više nervozan, ali to je jednostavno temperament i mentalni sklop bez kojeg ne bi bilo lagano igrati, ali isto tako u nekim trenucima može mi i odmoći. Sve u svemu, uspio sam nekako te negativne stvari kanalisati u pozitivne i koliko god izgledao nervozno i živčano, mislim da na kraju dosta toga vrlo brzo zaboravim i nastavim dalje s igrom. Pokušavam izbjeći te neke negativne riječi koje bi mogle biti vijest, ali znate da se neke uvijek loše prenesu i to je nemoguće zaustaviti.

 Jeste li općenito zadovoljni sa svojim odnosom s medijima?

– Jesam i mislim da svi mediji, pogotovo u BiH, mogu također reći da i ja njima izlazim u susret, pogotovo onima koji su me uvijek podržavali.

 Uzor ste mnogima. Je li prevelika odgovornost biti uzor jednom dječaku od sedam godina koji želi postati novi Damir?

– To je prelijepa stvar i veliki motiv za mene. Znati da si nekome tako velika motivacija i uzor kao što su meni bili drugi teniseri, jeste i velika i odgovornost.  Sretan sam što sam došao do tog nivoa da neko od djece može mene smatrati svojim uzorom.

 Nažalost, ta djeca u BiH nemaju savršene uvjete za treniranje. Čak i Vi morate ići trenirati u drugi grad. Nadate li se da će se to u skorije vrijeme promijeniti?

– Već nekoliko godina potenciram to pitanje. I sada, kada je tenis zaista u ekspanziji, kada i pojedinačno i kao reprezentacija pravimo odlične rezultate, nije mi nimalo drago kada čujem da je sve manje i manje djece na teniskim terenima, da djeca ranije odustaju nego što je to bilo čak i u moje vrijeme. Zaista mi je krivo kada znam da u narednih 10 godina možda nećemo imati nekog tenisera koji može da napravi neki zapaženiji rezultat. Stalno govorim o tome da bi sport, a posebno tenis, trebao biti bolje podržavan od države, da bi se trebalo više posvetiti ovom sportu koji daje puno talenata, ali ih prelako gubimo i prelako nestaju. Znam koliko sam ja imao teške uslove i koliko je bilo teško doći do ovog svega. Nadam se da će u što skorije vrijeme biti kraj tome, da će doći bolji uslovi, da će djeca imati bolje prilike, a svi zajedno još dobrih tenisera koji će isplivati barem među prvih 100.

 Ko Vam je bio najzahtjevniji protivnik?

– Bilo je puno zahtjevnih mečeva i protivnika, sve zavisi od dana do dana. Ali mogu reći da su mečevi s Rogerom Federerom bili najzahtjevniji, pogotovo oni na Wimbledonu. Kao što znate, on je taj turnir osvajao osam puta. Najveći je teniser svih vremena, tako da meč s njim ne može nikako biti lagan.

 S kakvim emocijama izlazite na teren? O čemu tada razmišljate?

– Adrenalina uvijek ima i ono što sam uspio u posljednje vrijeme promijeniti i poboljšati upravo je ta neka trema koja mora biti prisutna kada se izlazi na teren. Ali, to sam uspio maksimalno smanjiti, tako da na teren izlazim puno hrabrije. Međutim, to dolazi s iskustvom i, naravno, dobri rezultati pomažu da na teren idete sa samopouzdanjem. Primjećujem veliku razliku u sebi sada na početku meča i recimo prije godinu ili dvije i to je jedna od stvari zašto sam sada bolje igrao.

Koliko često analizirate svoje mečeve?

– Tu je cijeli tim ljudi oko mene koji mi trebaju ukazati na greške i da analiziramo sve to. Rekao bih da je tata  još od mojih početaka najbolji u svemu tome. On, nekako, najbolje analizira i protivnike, a i mene najbolje poznaje. I sam često gledam mečeve koje igram na velikim turnirima, jer je dobro znati gdje si pravio greške, gdje si bio dobar kako bi se poboljšao u narednim mečevima.

Porodica je uvijek najvažnija podrška u svemu. Koliko puta su Vam Vaši bliži bili najbolji poticaj da i u najtežim trenucima nastavite dalje?

– Porodica je u mojoj priči od samog početka bila uz mene, tata pogotovo kao moj trener. Tako da mogu da kažem da sam tu gdje jesam zbog njih. Oni su kroz sve  prošli zajedno sa mnom. Nikada se nisam osjećao usamljeno i nikada nisam bio sam. Kad god je bilo loše, oni su bili tu i podržavali me, pružali veliku ljubav kada mi je to trebalo, a ja im pokušavam to vratiti svojim pobjedama, svojim dobrim mečevima i nadam se da ću nastaviti da ih uveseljavam s onim što radim. Isto tako se nadam da su ponosni i siguran sam da im nikad do kraja života neću moći uzvratiti to koliko su za mene radili, ali isto tako vjerujem da je njima najveće hvala to što radim i što mogu biti ponosni na moje rezultate.

 Imate mlađeg brata, koliko je mlađi od Vas? I kakav odnos imate?

– Mlađi je pet godina. Moram reći da, s obzirom na to da smo često odvojeni, imamo odličan odnos. Volimo da provodimo vrijeme zajedno. Posljednjih nekoliko godina čak i on na neke turnire ide zajedno sa mnom kao moja velika podrška i kao neko ko je za svoje godine veoma sazrio, tako da mi i njegova prisutnost veoma odgovara na terenu.

Koga od žena u svojoj branši posebno cijenite?

– Posebno bih izdvojio Serenu Williams koja je veoma dugo godina najbolja igračica na svijetu. Kada ona igra, nema joj ravne. Treba joj čestitati na svim uspjesima koje je napravila i na svim turnirima koje je osvojila, pa trenirala je i dok je bila  trudna. Siguran sam da će se, nakon trudničkog bolovanja, vratiti na teniske terene. Veliki je profesionalac i svaka joj čast na tome što je napravila.

Slušala sam neke Vaše intervuje i Vaše pravilno izražavanje je za svaku pohvalu. Kakav ste bili kao učenik?

– Hvala. Uvijek sam bio odličan učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi i sigurno da  jedna velika zasluga za to što se lijepo izražavam ide i nastavnicima i profesorima. Imao sam odlično školstvo, pohađao sam osnovnu školu Safvet Beg Bašagić i imao sam veliku podršku i nastavnika, pa i profesora poslije u gimnaziji. Prva dva razreda sam pohađao kao redovan učenik, a druga dva sam išao vanrednu u sportsku gimnaziju. I dok sam bio redovan u školi uvijek sam imao veliku podršku profesora uprkos velikom broju izostanaka zbog treninga i tenisa. I želim i njima reći jedno veliko hvala jer su i oni dio mog uspjeha. Često ih posjetim i u osnovnoj i srednjoj školi. Malo se ispričamo i prisjetimo školskih dana.

Volite li shopping? Jeste li tip muškarca koji u tome uživa ili naprotiv?

– Volim shopping, čak nemam problem ni da sa ženskom osobom odem u kupovinu iako je najbolje da svako ode na svoju stranu i nađemo se kad sve obavimo,…,(smijeh).  Ali nemam problem ni da s djevojkom ili mamom idem u shopping.

 Sjećate li se na šta ste potrošili svoj prvi honorar?

– Moj prvi honorar je bio od uloge u filmu. Imao sam 15 godina i igrao sam jednu od glavnih uloga u njemačkom filmu „Dolina snajpera“,koji je sniman u okolini Sarajeva. Prije toga sam imao jednu ulogu statiste u filmu „Grbavica“ i tu sam zaradio taj prvi honorar koji je bio veoma mali. A taj drugi film sam bio među pet glavnih glumaca i to je bio moj prvi veći honorar koji je za mene u to vrijeme bila velika suma novca. I tada sam išao u shopping,  sebi nešto da kupim, a dio sam uložio i u tenis.

 Htjela sam Vas na kraju zamoliti da nam otkrijete nešto o sebi što nismo znali, no upravo ste nam rekli da ste bili i glumac. Zato nam recite, s obzirom da često putujete, koji grad Vas se posebno dojmio?

– Mnogo je gradova koje pamtim, no u posljednje vrijeme na mene je poseban utisak ostavio St. Petersburg. Uprkos tome što je bilo hladno, taj grad je zaista poput prave bajke, počev od posebne i specifične arhitekture do zaleđene rijeke po kojoj se možeš šetati.