Kako se približava vrijeme polaska, tako se proporcionalno povećava broj međusobnih svađa. Posvađaju se djeca, posvađaju se roditelji, onda međusobno svako sa svakim. Pa i nije neki odmor, ako nije krv pala prije nego ste krenuli u idilično odmaranje duše. Spavanje je precijenjeno, pa se noć pred putovanje i ne spava. A i treba rano krenuti oko dva, tri…
Piše: Enisa Selmanović-Salkić
Kada prođe sve: sarme, ruske salate, dočeci, slavlja, mamurluci i kada svečano dočekamo novi početak, desi se onih par dana kada cijela planeta sinhronizovano stane.
Nastavi se okretati naravno, ali cijeli svijet stane. Jer počelo je, pa treba malo i stati. Odmoriti.
Počeli su raspusti, sezone skijanja i sankanja i sezona onoga što je u narodu poznato kao zimski odmor. Iz ženske perspektive, oba su valjda ista. Mislim i zimski i ljetni.
Precijenjeno spavanje
Žena danima ranije pere i pegla, da sve bude čisto i složeno u kofere. Ili torbe. Nije ni bitno, svakako će se sve pogužvati. Neke pohuju i piletinu i prave sendviče, da se nađe. Za puta. Ako čeljad ogladni. Kad smo kod čeljadi, to je tajfun koji prolazi kroz kuću bez aspiracija da učestvuje u spremanju i pakovanju. Glava porodice čeka pravi trenutak da zablista. Ali, ne još.
Kako se približava vrijeme polaska, tako se proporcionalno povećava broj međusobnih svađa. Posvađaju se djeca, posvađaju se roditelji, onda međusobno svako sa svakim. Pa i nije neki odmor, ako nije krv pala prije nego ste krenuli u idilično odmaranje duše.
Spavanje je precijenjeno, pa se noć pred putovanje i ne spava. A i treba rano krenuti oko dva, tri.
Krenulo se. Autom, dabome, jer samo se autu vjeruje. Glava porodice fokusiran na vožnju. Djeca na pohovanu piletinu. Žena na dodavanje. I kreiranje mira i relaksacije i zabave u autu, da jedan bude fokusiran na vožnju, a ovi drugi da ne smetaju. A, još i da im nije dosadno.
Naravno, putovanje traje duže nego je predviđeno, jer ostali učesnici u saobraćaju nisu tako fokusirani na vožnju, ali dobro, pa na odmoru ste, ne žuri vam se nigdje.
Stigli ste i odmor može zvanično početi. Obuci, skini, ponesi, odnesi, ljubi da prođe, ugrij, nahrani, napoji, nasmij, obriši suze, dodaj pivo….nastavi niz sa čarima odmora u zimskim uslovima. I brini se za sve i sva, ali ne za sebe. Na odmoru ste, ne moraš se brinuti za sebe.
Da, primijeti se da sam malo sklona pretjerivanju. Vjerovatno još fali da žena uzme lopatu i počisti snijeg ili ratrak da uredi stazu.
Brže, lakše i bolje
Ako odvadimo pola, opet ostane dosta toga što žena treba napraviti prije iole pristojnog odmora. Zašto? Jer je žrtva i mučenica. Jer je sklona samokažnjavanju. Jer je sklona vjerovanju da će ona brže, lakše i bolje. Tačan je odgovor pod c.
Sve mi mislimo da ćemo brže, lakše i bolje. Uglavnom i hoćemo. Ali, koji je smisao? Zašto mora brže, lakše i bolje? Ne znate? Ne znam ni ja. E, sada kada smo utvrdili da nema svrhe, hajmo malo drugačije postaviti stvari.
Pakovanje je proces. Možda i nije. Svakako, ne mora biti. Pakujmo se lagano i bez stresa. Svako svoj kofer. Ovi koji su premali, mogu aktivno učestvovati. Ovi koji su taman dovoljno veliki, dobit će novi zadatak.
Pohovana piletina. Nema potrebe da objašnjavam. Ima pekara. I prodavnica. I benzinska pumpa. Kraljevska nepca koja su navikla na putovanjima jesti pohovanu piletinu – odviknuti će se kada ne budu imali izbora.
Spavanje – nije precijenjeno, nego nužno potrebno. Zašto krenuti u gluho doba noći? Da se kvalitetno iskoristi prvi dan dugo očekivanog odmora? Kako pobogu, kada ste pospani i premoreni. Naspavajte se i polako. Na odmoru ste, ne žuri vam se.
Putovanje – neka bude ugodno iskustvo, a ne trauma. Zato i trebate biti naspavani i rasterećeni. Budite uzbuđeni zbog putovanja, zbog vremena koje ćete provesti s porodicom i prijateljima. Ostali učesnici u saobraćaju su također uzbuđeni, pa zato tako i voze. Ne možete ih pobijediti, pridružite im se.
Sve što ste zaboravili, možete kupiti bilo gdje. Samo ne smijete zaboraviti da se opustite i uživate.
Smijte se, slikajte se, pravite uspomene, uživajte u trenucima.
Za 10 godina od danas, nećete se sjećati kako je bila dobra pohovana piletina kada ste negdje putovali. Nećete se sjećati ni ludih ili sporih vozača. Nećete se sjećati ni da li su stvari bile pogužvane ili ne.
Sjećat ćete se da ste se smijali. Sjećat ćete se da ste uživali i da vam je bilo lijepo. Sjećat ćete se emocije koju ste doživjeli i ljudi s kojima ste je podijelili.
Osjećaj je ono što se pamti, zato stvarajte osjećaje dok hodate pogužvani i siti od hrane iz pekare. I odmarajte, zaslužili ste!