Rijetki su oni koji se usude napustiti zonu komfora i otići u nove životne avanture. Jedna od takvih je Sarajka Sanja, diplomirana psihologinja, koja je nakon bogate karijere najprije u socijalno angažiranim projektima, a potom u upravljanju ljudskim potencijalima, odlučila napustiti posao i istraživati svijet. Njena prva destinacija daleka je Australija. Danas, svjetska putnica i blogerica našim je čitateljima pisala o susretu sa Sidnejom i svemu onome što biste trebali vidjeti donese li vas put ikada u ovaj dio svijeta. Već u narednom broju Sanja nam piše novu priču iz nekog drugog dijela Australije
Tekst i foto: Sanja Šarenac; Blog: lifetimeinprint.com
Put u daleku Australiju nam je svima vjerovatno pritajena želja, koju svakodnevni život i obaveze drže dalekom od realnosti. Ova glad za putovanjem se povremeno probudi, dok iz udobnosti svog doma gledamo neku od reportaža sa dalekih i egzotičnih putovanja, ali svakodnevica ponovo prevlada. Tako sam ja prije više od godinu u polu-šali rekla da ću putovati u zemlju kengura i koala, i evo me u Sidneju danas, negdje između sna i jave.
Zdravlje ili čokolada
Skoro 30 sati u zraku, koliko su otprilike trajali letovi, sam provela kunjajući i praveći plan za moj 10-dnevni boravak u Sidneju.
U želji da put do Sidneja napravim što ugodnijim, uz rezervaciju avio karte biram za sebe zdravi obrok kao preferenciju za cijeli put. Na kraju sam završila ljubomorno zureći u starijeg gospodina do mene koji je uživao u svom čokoladnom mafinu, dok sam ja piljila u moj puding bez boje, mirisa i karaktera. Mentalna zabilješka za ovo, nije sve u zdravlju, ima nešto i u čokoladi.
Sidnej ću, između ostalog, pamtiti po prvom iskustvu jet laga. Prva dva dana su djelovala kao opasan mamurluk i uglavnom sam ih odbolovala.
Tek kad je jet lag popustio, došlo je vrijeme za tabananje i upoznavanje ovog divnog grada. Čak su i prve, kraće šetnje gradom donijele zanimljive utiske. S lakoćom sam veoma brzo prepoznala da sam na posebnom kontinentu, mimo svih pravila nama znanih. Jakaranda je moja prva ljubav u Sidneju.
Jakaranda je ukrasno drvo s iznimno bogatom krošnjom nježne purpurne boje. Od prvog dana ovo drvo mi je mamilo uzdahe pri svakom našem susretu.
Široke ulice grada nude komfor za razgledanje i obilaženje poznatih turističkih atrakcija. Bilo da uživate u prirodnom ambijentu, preferirate historijski ili kulturni turizam, ili pak volite počastiti vaša nepca novim i nadasve ukusnim zalogajem, nećete ostati razočarani. U samo nekoliko dana posjete Sidneju, shvatim da je ovo obećana zemlja za svakog istinskog ljubitelja morske hrane. Par vrsta ribe koje sam probala u Sidneju bile su prijatno iskustvo, svježi morski zalogaj čiji ću okus pamtiti dugo. Prestižni lanci restorana u Sidneju, te oni manji, ne tako luksuzni restorani će zasigurno udovoljiti svačijem ukusu, ali i džepu.
Kad već pominjem novac, od ranije znam za mit da je australijski novac neuništiv, ne može se potrgati, ne može se pocijepati, pohabati. Naravno, morala sam to provjeriti iz prve ruke. Doduše, na samo jednoj novčanici, od pet dolara. Probala sam je zgužvati, pocijepati i na moje veliko iznenađenje, novčanica je ostala netaknuta.
Pisati o Sydneyu nemoguće je bez njenog simbola – Opere.
Ne mogu da ne pomislim na sirotog Jørn Utzoa, odgovornog za njen nastanak. Tužna je činjenica da nikada nije vidio rezultat svog rada uživo. Zbog nesuglasica s australijskom vladom, nikada nije posjetio Operu nakon njene izgradnje. Nije vidio nestvarno lijepu zgradu koja je zbog svoje lokacije još posebnija, nije je vidio okupanu prvim jutarnjim suncem, niti je vidio veličanstven prizor kada Opera ispraća sunce uvečer iza horizonta.
Kraljevski vrt
Pročitala sam negdje da je inspiraciju za neobični izgled zgrade dobio guleći narandžu jedno zimsko veče. U potrazi za savršenim estetskim rješenjem, koje će zadovoljavati i sve stroge akustičke zahtjeve, narandža je spasila stvar. Danas, skoro 10 godina nakon njegove smrti, njegov sin je zadužen za nadzor održavanja zgrade i redovne popravke.
Iza leđa Opere, nalazi se prostrani i divno uređeni kraljevski vrt (Royal Garden). Ulaz je besplatan, a ako ste ljubitelji cvijeća i vrtova, šetnja će vam potrajati par sati. Odavde se pruža najljepši pogled na cijelu gradsku luku za vrijeme zalaska sunca.
Posjeta Kraljevskom vrtu je bila nešto kraća, jer smo odmah po zalasku sunca trčali na iznenađenje večeri. Moj momak nam je rezervisao ulaznice za izvedbu opere za to večer. Slušati filharmoniju na ovom mjestu bilo je jedno od mnoštva nevjerovatnih doživljaja koji su moj boravak u Australiji učinili nezaboravnim.
Šetnja Harbour mostom će vam omogućiti da zgradu Opere vidite u širem kontekstu, okruženu užurbanim životom gradske luke. Most se po danu nadvija nad gradskom lukom, u svom sivilu, kao neki ozbiljan čuvar. Po noći međutim, poprima sasvim drugu emociju, osvijetljen farovima automobila, izgleda više kao dodatno jedro Opere, koje se nekako oslobodilo i sada lebdi, nošeno vjetrom. Možda interesantna informacija za podijeliti je da je most ostao sive boje, jer su, godine kada su završili s njegovom izgradnjom, jedino imali tu boju u tolikoj količini da se prefarba cijeli most.
Kao nagradu za dugu šetnju, uz snažni vjetar koji je neizbježan u bilo koje doba dana na mostu, s druge strane vas čeka potpuno drugačiji Sidnej. Kirribilli, sa svojim mirnijim tempom, i malim ulicama koje vode kroz savršeni dio grada za život, bio je velika promjena od druge obale grada. Također, u pregršt malih kuća i daleko od gradske vreve skrivena je i Jakaranda ulica. Obje strane ulice ukrašene su ovim ljubičastim drvećem, a s najmanjim daškom vjetra, cijela ulica biva obojena u purpurno, a miris zagolica nosnice.
Sidnej je zaista velik grad i za moj način obilaska novog grada, a to je što više to bolje, ja sam se služila javnim prevozom, i to uglavnom vozom. Opal kartica koju dopunjujete novcem, ovisno o vašim potrebama i koja vam omogućuje korištenje svih vidova javnog prijevoza, za mene je bila najbolja opcija transporta po gradu. Udaljeni dijelovi grada su savršeno uvezani, s informacijama na svakoj stanici i učestalim redom vožnje, uz koji je skoro pa nemoguće imati gužve.
No worries mate
I pored činjenice da je javni prijevoz, uz sve dostupne informacije jednostavan, par puta sam ipak trebala pomoć od uposlenika na stanicama. Svaki put su mi s tolikim strpljenjem pojasnili kuda trebam ići, ne mareći što ih odvlačim od njihovog redovnog posla. Identično iskustvo sam imala sa slučajnim prolaznicima, radnicima u marketu, na blagajnama, restoranima, uz široki osmijeh i njihovo čuveno „no worries mate“.
Tako sam jednog dana vozom otišla i do dijela grada koji je po svemu drugačiji od ostatka Sidneja. Boemski, hipsterski Newtown. Ovo je dio grada gdje su najbolje atrakcije sakrivene tik iza glavne ulice. Mnoštvo malih kreativnih radnji i malih porodičnih firmi, koje svaka toliko drugačija jedna od druge, krase ulice Newtowna svojim izlozima. Ovdje će vas, čim napustite glavnu ulicu, dočekati svijet grafita. Radnje, ograde, firme, kuće, sve je obojeno grafitima. Neki od njih su socijalno angažirani i nose snažne poruke, dok su neki jednostavno efektni zbog veličine ili žarkih boja kojim su urađeni, ali će vam svaki privući pogled bar za tren.
Šetnju ulicama grafita prekidam i krećem ka jednom od najljepših šetališta u Sidneju, kako bih uživala u zalasku sunca. Skoro sat duga vožnja autobusom me je dovela do željene lokacije, šetališta na plaži, Bondi to Coogee. Staza je duga oko šest kilometara i proteže se duž obale, na kojoj se smjenjuju stjenovite plaži i uvalice, zatim pješčane plaže s kristalno čistom vodom i šume.
Kupanje u Sidneju za mene nije bilo u cijelosti ugodno iskustvo, moram priznati. Možda zbog činjenice da nisam odrasla tu, i da nisam razvila toleranciju na to, ali mi nije pošlo za rukom da se opustim uz sliku i zvuk helikoptera iznad moje glave.
Naime, zbog mogućih napada ajkula na surfere i plivače na većini gradskih plaža, uvijek je jedan od helikoptera u zraku i motri na vodu, u potrazi za ajkulama. Isti dan kada sam bila na ovoj plaži, nekoliko kilometara dalje, na jednoj od gradskih plaža se desio najnoviji napad ajkule na surfera, koji je uspio preživjeti. Uprkos mojoj velikoj naklonosti prema ajkulama, spoznaja da dijelimo vodu nikako mi nije prijala i ovo moje kupanje bilo je veoma kratko.
Savršeni talas
S obale sam se kasnije divila surferima koji su u potrazi za savršenim talasom otišli predaleko od obale. Djelovali su tako neustrašivo, slobodno, koncentrirani samo na tlase. Ajkule nisu jedina opasnost koja vreba u vodama oko Sidneja. Jake struje, meduze, talasi koji dolaze s plimom su dio iskustva ako se želite kupati u Australiji. Svaka plaža je, kad je otvorena, pod budnim okom spasilaca, koji pokušavaju održati red u vodi. Također, posjeta plaži od svakoga zahtijeva poštivanje strogih pravila, bilo da ste plivač, surfer, ronilac ili nešto drugo, pravila koja su tu da bi vam garantirala sigurnost. Za mene, sve ovo je bilo previše za potpuno opuštanje i uživanciju u vodi.
Sam centar Sidneja nudi široku paletu interesantnih lokacija, od parkova, muzeja, galerija, te tržnih centara. Hyde Park, koji sam zamišljala sasvim drugačije, me je iznenadio zelenilom i osvježenjem koje nudi, ali sam ga zamišljala nešto većim. Katedrala Svete Marije me je, zbog svoje ljepote, natjerala da zastanem i ovjekovječim je aparatom. Shopping centri s poznatim imenima odjeće će vas primamiti da potražite malo osvježenja i pobjegnete s vrućih gradskih ulica. U mom slučaju, ovo je bilo jako kratko, jer su me cijene u radnjama ohladile isuviše, pa sam bila natrag na ulici veoma brzo.
Za kraj moje posjete Sidneju, ostavila sam zoološke vrtove i posjetu gradskom akvariju. Ako ste ljubitelj životinja, pripremite se za nevjerovatna iskustva u Australiji. Uglavnom, očekujte neočekivano. Zoološki vrt Taronga u svom svakodnevnom radu posjetiteljima omogućava interakciju s dijelom njihovih stanovnika. Tako ste u prilici dobiti neopisivo mekani zagrljaj umiljate koale, možete učestvovati u hranjenju kengura, te se igrati s lemurima. Prilika da upoznate i da dodirnete, osjetite životinje koje žive u Australiji je jedno od iskustava koja će vas zasigurno približiti ovom neobičnom kontinentu.
Došlo je vrijeme da napustim Sidnej, čeka me ostatak Australije, vrele pustinje, močvarne prašume i beskrajna plavetnila mora koja trebam upoznati. Koliko se radujem svakoj od ovih narednih avantura, toliko mi se ne odlazi iz Sidneja. Možda se vidimo ponovo, a do tada imam pregršt divnih uspomena s imenom Sidnej.