Sadeta Lončarić: Poslove ne smijemo dijeliti na muške i ženske

Naša sagovornica već 26 godina upravlja tramvajem, ustaje rano, a za kontrolnom tablom u tramvaju već je od 4 ujutru, pa sve do 11 sati. O ovom zanimanju maštala je tokom srednjoškolskih dana, pa je po završetku škole krenula na obuku, koju je uspješno završila i zaposlila se u kompaniji Gras. U početku se bojala, no veoma brzo strah i nevjerica ostali su iza nje

Piše: Indira Delić; Foto: Muamer Kolar

Ženina uloga je i danas, u većini slučajeva, potlačena. Činjenica da se s koljena na koljeno prenosila fraza da su muškarci ti koji su pisali historiju, otkriva mnogo štošta i ukazuje na teret na koji nailazi žena od samih početaka.

Iako živimo u 21. vijeku predrasude i stereotipi još su prisutni u našim sredinama. Muškarci su ti koji, većinom, više zarađuju, obično su zaposleni na vodećim pozicijama.

No, naša sagovornica odlučila je boriti se za ženska prava, ističući da podjela poslova, apsolutno ne smije postojati.

Sadeta Lončarić uposlenica je Grasa. Već 26 godina upravlja tramvajem. Ustaje rano, a za kontrolnom tablom u tramvaju već je od 4:05, ujutru, pa sve do 11 sati. O ovom zanimanju maštala je tokom srednjoškolskih dana, pa je po završetku škole krenula na obuku, koju je uspješno završila i zaposlila se. U početku se bojala, no veoma brzo strah i nevjerica ostali su iza nje.

– Uvijek sam iz prikrajka, vozeći se tramvajem, posmatrala vozače tramvaja i imala sam veliku želju da jednog dana upravljam tramvajem. To zanimanje mi je bilo neobično, a želja da jednog dana vozim putnike bila je ogromna. Tokom agresije na naš glavni grad pružila mi se prilika da ostvarim svoj san i postanem vozačica. Tražili su žene i starije muškarce, jer su oni mlađi bili mobilizirani. Prijavila sam se na obuku, koju sam uspješno položila i vrlo brzo sam se zaposlila. U to vrijeme tramvajski saobraćaj obraćao se na relaciji Remiza – Nedžarići. Zanimljivo je da smo tada morali voziti i u rikverc kako bismo se vratili na početnu tačku. I evo me danas tu gdje jesam. Vozim tramvaj 26 godina – ponosna je Sadeta.

Kolege s posla je podržavaju, kako nju tako i njene kolegice. Svako jutro im pripreme tramvaje za vožnju i uvijek su tu za podršku.

– Kolege su zaista divne. Paze nas. No, postoje i predrasude prema nama vozačicama tramvaja, ali većinom od putnika koji dođu sa strane, a ima dosta i muškog sujevjerja. Kada me pitaju kako je to voziti tramvaj, obično kažem da je to kao da imate automobil automatik – istakla je Lončarić.

Iako svako jutro ustaje u tri ujutru kako bi se spremila za posao, to Sadeti ne predstavlja problem da uvijek bude dotjerana.

– Zanimljivo je da uopće rano ne idem na spavanje. Nikada ne legnem prije 23:00 ili 00:00. Navikla sam ustajati u rano, kako bih se spremila, te već u četiri bila na radnom mjestu.

 Dame, budite dio nas

Na pitanje kako se postaje vozačica tramvaja, Sadeta kaže:

– Ukoliko želite biti uposlenica Grasa, kada izađe konkurs, neophodno je da se prijavite, te izvadite ljekarsko uvjerenje i pristupite teorijskoj obuci, a onda slijedi obučavanje na terenu. Poslije polažete, i ako zadovoljite sve kriterije, dobit ćete licencu za vožnju tramvajem. Mišljenja sam da ne smijemo imati predrasude i nikako ne smijemo poslove dijeliti na muške  ženske.