Priča naše mlade i sposobne sagovornice, koja već osam godina direktorica preduzeća Vukoja-MAV, te menadžerica nadaleko čuvenog ugostiteljskog objekta „Hajdučke Vrleti“ na Blidinju, uvjerit će vas da se ljubav, trud i rad prema poslu zaista isplate, te da mlade poduzetnice mogu slijediti svoje snove. Marija kaže da naša država nije idealna za business, ali da je samo mi možemo učiniti boljom. Jer, gdje bismo bili kada bismo svi digli ruke?
Piše: Lejla Lojo-Karamehmedović
Nanese li vas put nekada prema Parku prirode Blidinje, najtoplija preporuka bila bi da na ručak ili barem kafu svratite u ugostiteljski objekt „Hajdučke Vrleti“, nadaleko čuvenom po vrhunskoj usluzi, dobroj hrani i toplom ambijentu. Upravo ovakav imidž „Hajdučke Vrleti“ grade, ali i čuvaju posljednjih godina najvećim dijelom zahvaljujući mladoj i sposobnoj 26-godišnjoj menadžerici Mariji Vukoji. Ova rođena Mostarka već osam godina radi kao menadžerica ovog uglednog objekta, a ujedno je i direktorica preduzeća Vukoja – MAV d.o.o. u okviru kojeg djeluju i „Hajdučke Vrleti“.
Bolje sutra
Hercegovačka odlučnost, ambicioznost, ali i ljepota učinili su je jednom od najsposobnijih mlađih poduzetnica u našoj zemlji. Prošle godine dobila je priznanje za najboljeg mladog menadžera u BiH prema izboru Agencije za izbor i promociju najuspješnijih poslovnih ljudi. Razloga je i više nego dovoljno da Mariju u ovom izdanju predstavimo u rubrici „Uspješna priča“.
– Rad, znanje i volja mogu te odvesti kamo god želite, to je rečenica koja mi je ostala urezana u glavi još odavno. Mislim da su moja velika posvećenost i ljubav prema svemu što sam radila i stvarala zajedno s timom ljudi oko sebe donijeli velike rezultate i uspjehe. Nisam mogla ni zamisliti određene uspjehe koje smo postigli, ali trud i rad se uvijek isplate, prije ili kasnije – kazala je na početku našeg razgovora Marija, dodajući da joj se s obzirom na mlade godine baš i nije bilo lako nametnuti kao autoritetu.
– To je svakako bio veoma težak i specifičan put. Spletom okolnosti u kojima sam se našla, nije bilo lako ni jednostavno postaviti se kao autoritet. To je nešto što dolazi vremenom i ne postiže se preko noći. Da bi neko bio autoritet, potrebni su životno iskustvo i znanje, morate zaslužiti poštovanje ljudi oko sebe, naći svoje mjesto u društvu, njegovati svoje stavove i ostati dosljedni svojim principima, stajati iza svojih dobrih i loših odluka, i nadasve biti dobar čovjek.
Marija kaže da njen recept za uspjeh čine marljivost, kvalitetan i odgovoran rad, strpljivost i nadasve ljubav prema onome što radi. Ljubav je u stanju stvoriti uspjehe kakvih uopće nismo ni svjesni da ih možemo postići. Upravo je ljubav prema poslu ono što našu sagovorncu svaki dan i iznova pokreće.
– Ništa u životu nije teško ako čovjek to uistinu voli i uživa u onome što radi. Ne vjerujem da je igdje na svijetu sve jednostavno i da život teče pravocrtno. I teškoće su sastavni dio našeg puta, one su čak i dobre jer poslije njih postajemo jači, mudriji i oprezniji. Naša država definitivno nije idealna, i svakako da stvari trebaju biti bolje, ali kako bi to izgledalo kada bismo svi digli ruke i čekali da se nešto samo od sebe promijeni? Mi smo ti koji trebamo stvarati promjene i boriti se za naše bolje sutra. Ja samo mogu biti zahvalna što sam postigla da me ljudi uopće nazovu i tretiraju kao mladu poduzetnicu, i sukladno tomu smatram da nemam prava da se žalim i kukam, već uzimam stvar u svoje ruke te se i dalje borim da svojim radom i zalaganjem barem na jedan mali način doprinesem boljitku društva u kojem se nalazim.
Marija kaže da je u poslu rijetko kada isključiva, no ne tolerira licemjerje i prevaru. Za nju su iskrenost i poštenje, bez obzira o kakvoj se situaciji radilo, uvijek bolji izbor. A o tome jesu li žene bolje liderice od muškaraca, kaže:
– Ne mora nužno značiti. Karakter čovjeka određuje koliko on može biti dobar lider. Ne možemo svi biti izvrsni u tome, ali tu i jeste čar. Svako je najbolji u onome što radi, i na taj način se trebamo dopunjavati. I žene i muškarci imaju svoj specifičan pristup radu, a spol nikako ne može biti mjerilo za dobro obavljanje posla.
Cvjetanje bora
Turisti Park prirode Blidinje najviše vole posjetiti tokom zime, no i proljeće ima svoju čar, a Marija bi dodala i sva ostala godišnja doba.
– Park prirode Blidinje prekrasan je u svako doba godine, i zaista sa sigurnošću mogu reći da kada ga god odlučite posjetiti, nećete požaliti. Proljeće je zasigurno jedno od najljepših razdoblja ovdje, kada sve miriše i cvjeta, a ljepota krajolika oduzima dah. Bogatstvo flore i faune dolazi do najvećeg izražaja, cvjetanje bora uvelike doprinosi zdravlju dišnih puteva, a bilo koji vid rekreacije za koji se odlučite u našem Parku, stvara nezaboravne uspomene.
Upravo zbog okruženja u kojem najviše boravi, prirodne ljepote ističe kao najveće potencijale naše zemlje. No, to nije sve.
– Prekrasan krajolik i prirodne ljepote, ljude dobrog srca, toliko bogatstvo različitih kultura i povijesti na jednom mjestu. BiH je predivna zemlja. Prepuna topline, dobrodošlice i mjesta od kojih ti zastane dah. Nadam se da ćemo svi koji ovdje živimo što prije uistinu postati svjesni toga i početi to cijeniti na pravi način. Ako mi ne budemo voljeli svoju zemlju na pravi način, kako možemo očekivati da je drugi vole.
Mariju na njenom profesionalnom, ali i privatnom putu čekaju još mnogi uspjesi. Ipak, zanimalo nas je šta želi ostvariti do svog 30. rođendana.
– Naravno da vam ne mogu baš sve otkriti, ali glavni ciljevi su mi ostati dobar čovjek, unaprijediti svoje poslovanje, maksimalno djelovati na razvoj Parka prirode Blidinje kao ozbiljne turističke destinacije i ostvariti vlastiti poslovni projekt na kojem radim proteklih 10 godina.
Naša ljubazna sagovornica na samom kraju nije zaboravila ni poslati poruku mladim i ambicioznim poduzetnicama.
– Ostanite jake, pametne, utjecajne i obrazovane, vi ste stup porodice i stup društva.
Porodični principi
Marija kaže da svaku priliku koristi kako bi naučila nešto novo, no najviše zahvalnosti za sve što je postigla, ipak, duguje svojim roditeljima.
– Svaki dan naučim nešto novo, od ljudi oko sebe, od mjesta koje posjetim, od onih koji nikako nisu dio ovog posla, od drugih kultura. Čovjek uvijek ima što učiti kako bi se usavršavao u onome što radi. Premda, moram priznati da sam najviše naučila od svojih roditelja, njihov odgoj i usmjeravanje me oblikovalo u osobu kakva sam danas. Ti principi i stavovi koje sam ponijela iz svoje porodice su moja vodilja u poslu. I nikada im se neću moći dovoljno zahvaliti za to.
Hercegovačka vina
Marija je i ponosna vlasnica dviju diploma za nivo 1 i 2 Wine Academy of Croatia, WSET London u oblasti poznavanja vina i sommelierstva. Upravo zbog toga zanimalo nas je uz koja vina slavi svoje poslovne pobjede.
– Teško mi je odabrati baš jedno određeno vino. Izbor vina, naravno, ovisi i o samom raspoloženju, ali i još nekoliko drugih faktora. Svakako da najčešće biram hercegovačka vina, jer je to još nešto u čemu je naša zemlja vrhunski proizvođač i na to sam izuzetno ponosna.