U partnerskim odnosima često je prisutna indirektna agresivnost, koja je prema istraživanjima negativno povezana s empatijom. Sve što radimo, svjesno ili nesvjesno, radimo iz dva izvora: izvora ljubavi i izvora straha. Kada djelujemo s izvora ljubavi, djelujemo iz dubine duše, najčistije i najplemenitije. Kada djelujemo iz straha, djelujemo iz grča koji opterećuje i narušava psihičko i fizičko zdravlje. Djelujemo iz nesigurnosti i neodlučnosti.
Piše: mr. psih. Amila Kobiljar
Strast, intimnost i odanost
Ljubav ne smije da boli. Zašto? Zato što ljubav ne boli. Ljubav pokreće, ispunjava i obogaćuje život svake osobe.
Kroz partnerski odnos rastemo i sazrijevamo mnogo brže nego kroz bilo koji drugi odnos u životu. Prema Sternbergovoj teoriji ljubavi, ljubav se sastoji od tri komponente. Tri komponente ljubavi su: strast, intimnost i odanost. Strast predstavlja fizičku privlačnost partnera.
Ono što prvo i privuče osobe da stupe u partnerski odnos jeste fizički izgled. Naravno, kao vizuelna bića, svaka osoba potencira fizički izgled partnera. Potrebno je da su partneri privlačni jedno drugom, bez obzira na mišljenja drugih osoba, pa čak i mišljenja njihovih najbližih. Nakon toga rađa se intimnost. Intimnost predstavlja prijateljsku komponentu odnosa. Svaki ljubavni odnos osnažuje i jaka povezanost na emocionalnom aspektu ljubavi. Intimnost u partnerskom odnosu manifestira se kroz razmjenu misli, osjećanja, životnih uspona i padova, odnosno, dijeljenju svega onoga s partnerom što nikome drugom ne pričamo.
Jaka emocionalna povezanost ključna je za psihofizičko zdravlje. Pruža osjećaj ispunjenosti, osjećaj sigurnosti i osjećaj poštovanja. Treća komponenta ljubavi je odanost. Odanost da ćemo biti s partnerom. Da ne razmišljamo o rastanku. Ako se desi da razmišljamo o rastanku, onda to nije ljubav. I taj raskid boli, a ne ljubav. Ono što je karakteristično i generalno ukorijenjeno u društvu je da ljubav boli. Mnoge pjesme i priče kroz historiju govore o ljubavi koja boli. Ljubavi koja prouzrokuje patnju. Stoga se kolektivno gledanje na ljubav često svodi na stav – nije ljubav ako ne boli, što je pogrešno. Prava i istinska ljubav ne boli i ne može da boli. Ona budi ono najbolje u partnerima.
Povećava kvalitet života. Ljubav se prožima i reflektira na sva druga životna polja. Često možemo čuti od osoba sretnih u ljubavi da su poletniji u svemu drugome, te da im sve bolje ide u životu. Zato što imaju osobu koja ih razumije. Imaju osobu pored sebe koju razumiju. Jer ljubav je i davanje i primanje. Ako očekujete od partnera da vam pruža ljubav, srest ćete partnera koji isto želi partnera koji pruža ljubav. Bez obzira na prethodna iskustva, budite sve ono što želite od partnera: puni razumijevanja, poštovanja, bliskosti, saosjećanja i brige. Sve kreće od nas samih. Kakav odnos imamo prema sebi, imamo i prema drugima. Definirajte sebi ljubav, partnera i partnerski odnos. Šta želite i šta ne želite. Koliko je bitno šta želite, isto toliko je bitno i šta ne želite. I nemojte spuštati kriterije! Spuštajući kriterije ne možete osjetiti pravu ljubav. A prava ljubav postoji. Prava ljubav je pokretač najljepših osjećanja. Pokretač ispunjenog života. Odskočna daska na putu samoaktualizacije.
Ljubav bez kazne
Ljubav ne boli, boli sve ono što nije ljubav. Ljubav nije nezadovoljstvo u vezi/braku. Ljubav nije destruktivno rješavanje problema. Ljubav nije psihološko kažnjavanje. Ljubav nije uskraćivanje lijepih osjećanja zbog konflikta. Ljubav nije omalovažavanje. Ljubav ne može biti i ljubav nije agresivnost, bilo kakva – verbalna, fizička ili indirektna agresivnost.
Danas je u partnerskim odnosima često prisutna indirektna agresivnost, koja je prema istraživanjima negativno povezana s empatijom. Ako vas naljute šef, prijatelj ili kolega, i vi to ispoljite na partneru, znajte da je to daleko od ljubavi. Ljubav je empatija, duboko razumijevanje partnera. Razmislite. Ostavite stereotipe da ljubav boli. Misli se na ljubav u punom smislu riječi ljubav. Ono što boli i što je opisano u mnogim pjesmama je romantična ljubav, koju je svaka osoba doživjela jednom u životu. Sa psihološkog aspekta, ta ljubav je poželjna u iskustvu svake osobe. Zašto? Zato što nauči osobu da je prava ljubav prihvatanje mana i vrlina partnera. Naravno, onih za vas prihvatljivih mana, jer i sami imamo mane. Hoćete li moći živjeti s manama partnera ili ne, vi najbolje znate. Pokušajte da su što sličniji vama. Da gledate u istom pravcu. Imate ista uvjerenja. A romantična ljubav boli zato što se idealizira osoba. Posmatramo partnera kroz ružičaste naočale. I to kratko traje. Boli ta iluzija o idealnom. To već nije ljubav, prava i istinska ljubav.
Zaključna misao
Ljubav ispunjava osobu i unapređuje sva životna polja čovjeka. Omogućuje rast u vezi i individualni rast i razvoj osoba. Ljubav pruža osjećaj pripadanja, povezanosti, ispunjenosti, slobode, najveće podrške za lični rast i razvoj svake ličnosti. Iz ljubavi nastaju nove jedinke, novi životi. Ljubav je poput sunca, pruža toplinu neophodnu za produktivniji život. Svaki postupak iz ljubavi i za ljubav je autentičan postupak. Da živimo i budemo prave ljubavi i autentične osobe!