Najbolja bh. sportistkinja Larisa Cerić nedavno je osvojila bronzanu medalju u kategoriji +78 kilograma na Svjetskom prvenstvu u džudu. S novim uspjehom sve je bliža ostvarenju cilja – nastupu na Olimpijskim igrama 2020. godine
Piše: Ilma Jakubović: foto: Muamer Kolar
Nakon novog velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu u Bakuu i bodova koje je osvojila kao viceprvakinja Evrope u kategoriji +78 kilograma, naša sportska heroina, džudistkinja Larisa Cerić, zauzela je drugo mjesto na Svjetskoj ranking listi. Dvadesetsedmogodišnja Travničanka prva je koja se u historiji bh. sporta može pohvaliti ovakvim uspjehom, a ponos zbog te činjenice ne krije.
– Veoma sam ponosna na ostvareni rezultat i činjenicu da sam pored Amela Tuke donijela takvu svjetsku medalju u BiH. Prošle godine sam bila druga na svjetskom prvenstvu, a ove godine sam osvojila bronzu, što pokazuje da sam u svjetskom vrhu. Novo postignuće kao i sva ona koja su se desila prethodnih godina čine me izuzetno zadovoljnom i sretnom – s osmijehom govori Larisa, ističući da je za kontinuirani sportski razvoj najzaslužniji njen trener – prof. dr. Branislav Crnogorac.
– Pored mog trenera tu je i Arijana Jaha, moje klupske kolege, moji sparing partneri, prijatelji i porodica koji mi pružaju podršku svih ovih godina. Prof. dr. Aleksandar Jakovljević posljednju godinu dana mi pruža neizmjernu podršku i sanira povrede. Tu su, naravno, i moji treneri Nermin Softić i Eldin Omerović, koji su zaduženi za kondicione pripreme – opisuje Larisa svoj mali, ali snažni tim.
Olimpijske igre
Larisi su sada glavni cilj Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Možemo li očekivati medalju za BiH, upitali smo je.
– Iskreno, ne volim obećavati. Smatram da ću tada biti u najboljim godinama i spremna za tu veliku medalju. U suštini, lako se spremiti fizički i imati dobru tehniku, ali također treba posložiti određene stvari u glavi. Stoga se nadam da ću za dvije godine biti zrelija nego što sam sada – kaže Larisa, svjesna da su Olimpijske igre san svakog sportiste i da će one biti kruna njene karijere.
Larisa nikada nije promijenila pasoš zato što joj je istekao, već zbog toga što je bio ispunjen do posljednje stranice. Do kraja godine očekuju je velika takmičenja kao što su Grand Prix u Haagu, Grand Slam u Japanu, Golden Liga te Masters turnir na kojem učestvuje samo 16 najboljih iz cijelog svijeta i Evrope. Nada se da će na tim takmičenjima uspjeti skupiti bodove i biti prva na Svjetskoj ranking listi, što bi joj bila izuzetna čast.
Svako takmičenje za nju je podstrek za bolji plasman. Tada trenira dva puta dnevno: ujutru je na programu ili dizanje tegova ili džudo, popodne ili džudo ili crossfit.
– Svaki dan mijenjamo treninge i nikada nije dosadno. Subotom imam jedan trening dnevno, a nedjelja je slobodan dan. Inače se dobro organiziram, jer i kada imam malo vremena, iskoristim dan tako da ga provedem sa svojim prijateljima. U svakom slučaju, uskladim treninge s privatnim obavezama. Moj život je normalan. Ne oskudijevam ni u čemu. Odlučila sam se za sport, jer volim trenirati i takmičiti se.
Rješenje je u ženama!
Na pitanje šta treba uraditi da se što bolje čuje glas žena u sportu, Larisa odgovara da bi što više žena trebalo biti postavljeno na rukovodeće funkcije.
– Dok se to ne desi, ženski sport neće moći da ide uzlaznom putanjom.
Iako je sve više uspješnih mladih sportista koji napuštaju BiH kako bi nastupali pod zastavom druge države, ili u nekom stranom klubu, sve u cilju bolje zarade, Larisa nikada nije ozbiljno razmišljala o ponudama koje su stigle na njenu adresu.
– Na Olimpijske igre idem pod zastavom BiH. Poslije, ako budem imala volju i želju da se nastavim takmičiti, vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, možda to opet bude BiH, a možda i negdje drugo. Imam veliku podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Ministar Mirvad Kurić trudi se i zalaže svih ovih godina, neizmjerno sam mu zahvalna na tome – kaže Larisa.
Skromni uvjeti za rad bh. sportista često ih dovode u rijetko viđene situacije na takmičenjima.
– Ljudima je čudno da ja kao najbolja zbog finansijskih nedostataka dolazim na takmičenje bez trenera. Uvijek se s trenerom dogovaram, da li je bolje da idem s njim na jedan turnir, ili da sama idem na dva. Nadam se da će se promijeniti situacija i da će nam sponzori pružiti više podrške. Lijepo je kada vas ljudi zaustave na ulici i čestitaju, kada vidite da su, zaista, sretni zbog vas i postignutih rezultata. To mi je velika motivacija da budem još bolja – zaključuje na kraju našeg razgovora Larisa Cerić.