Sanela Diana Jenkins: Šarmantna heroina

Sanela Diana Jenkins je bez sumnje najuspješnija žena iz BiH. Ona je kompletna ličnost. Ima sve. Poslovni uspjeh, lijepu porodicu, slavne prijatelje i veliku dušu, koja se, ipak, najiskrenije smije u društvu sarajevske raje

Razgovarala: Elma Zećo

Poslovna žena i nevjerovatna filantropistkinja, Sarajka Sanela Diana Jenkins prošla je put od izbjeglice u Londonu, izdizanja u najveće slojeve društva britanske prijestolnice, do jetset statusa u Kaliforniji, gdje živi i radi sada već godinama. Privatno je posvećena majka, kćerka i prijateljica, a u političkim krugovima poštovan glas za mir, ljudska prava i međunarodnu pravdu, neizostavne dijelove njenog života.

Život sa svrhom

Novim izdanjem Ladies In magazin pridružuje se obilježavanju Međunarodnog dana žena, koje su prošle trnovit put do svoje afirmacije. Šta je, prema Vašem mišljenju, još uvijek najveći neprijatelj ravnopravnosti žena i muškaraca u dijelovima svijeta gdje moderni standardi nisu zaživjeli?      

– Mislim da su muškarci i žene prije svega drugačiji po prirodi, a zatim ih je razvoj civilizacije dalje kreirao različitim. Muškarci i žene imaju podijeljene uloge u društvu. Prema mom mišljenju, jednakost bi trebalo posmatrati u tom kontekstu. Biti ravnopravan, ili ravnopravna, znači imati zagarantirana jednaka prava u društvu, a ne nikako takmičiti se po svaku cijenu s muškarcima i dokazivati da žena može sve što i muškarac. Kad to shvatimo, pola stvari će se rješavati same po sebi. Od malih nogu sam odgajana tako da se u kontekstu ravnopravnosti spolova nikad nisam osjećala ugroženom. Jednostavno, nemam potrebu za ravnopravnošću, jer sam rođena ravnopravna kao i svako drugo ljudsko biće.

Vi ste uspjeli izgraditi impozantan život krećući od nule u Londonu, gdje ste početkom opsade Sarajeva dospjeli kao izbjeglica, radili ste mnogo kako biste mogli pomoći svojoj porodici, ali i studirati. Kakvu Sanelu pamtite iz tog vremena?

– Borbenu. Svi smo najjači onda kad smo izvučeni iz sigurnog okvira. To je rat napravio Bosancima. Izbačeni su u nepoznat svijet od Amerike do Novog Zelanda, ali, uglavnom, pokazali su se vrijednim, sposobnim i snalažljivim. Sanela iz tog vremena je uporna Bosanka koja se bori za opstanak i pomaže porodicu u opkoljenom Sarajevu.

Nakon poslovnog uspjeha u Londonu, počinjete živjeti u Los Angelesu, gdje ste osnovali kompaniju zdravih pića Neuro Drinks. Da li se taj iskorak pokazao najboljom poslovnom odlukom?

– Neuro je svakako uspio projekt. Kao što znate kreirala sam seriju zdravih napitaka za različita raspoloženja i svrhe. Danas se Neuro prodaje na policama širom Sjedinjenih Američkih Država. Ako na to dodate činjenicu da mnoge poznate osobe iz svijeta politike, biznisa, show biznisa, sporta i tako dalje koriste Neuro, onda je to potpuno zadovoljstvo. Kroz Neuro sam se dalje povezala s mnogim poslovnim ljudima s kojima sam ostvarila mnogo poslovnih uspjeha. Slogan Neura glasi: piće sa svrhom, tako da mogu potvrditi da je itekako imalo svrhu pokrenuti tako grandiozan poduhvat.

Vaša kompanija podržava rad AIDS fondacije Eltona Johna, koji je također Vaš prijatelj. Šta Vas u ovom projektu čini najviše sretnom?

– Podrška osobama kojima je pomoć potrebna. Niko ne želi biti bolestan, a često mnogi ljudi nisu u stanju priuštiti sebi liječenje. U tom smislu, uvijek osjećam posebnu satisfakciju kada nekom pomognem.

Upravo Vas po humanitarnom radu najviše znaju građani BiH. Koliko ste u prilici da se uživo susrećete s ljudima u stanju potrebe?

– Bosna i Hercegovina i pomoć ljudima moje zemlje je na prvom mjestu, i tako će uvijek biti. Međutim, pomagala sam i ugroženima u Africi. Također, putovala sam na Haiti nakon razornog zemljotresa i gledala na ulici djecu, žene i starce čiji su domovi bili porušeni. Slala sam pomoć u ishrani i higijenskim potrepštinama imigrantima koji su spavali po parkovima u Beogradu. Ne pravim razliku među ljudima, ali sam uvijek najsenzitivnija prema djeci.

 Samopouzdanje rock zvijezde

 Kada ste stigli na Zapad, niste imali ni novac ni prijatelje. Danas imate sve, i to ne slučajno. Koga rado puštate u svijet Sanele Jenkins, a kakvi ljudi nikada neće moći dobiti propusnicu?

– Moj svijet, onaj bliski, potpuno je normalan. Oni koji me poznaju i koji su bili u tom svijetu znaju da su to nekad obične životne priče, a nekad kompleksne teme koje zadiru duboko u psihu čovjeka i postavke čovječanstva. Priče s bliskim prijateljima mogu trajati satima, a osjećate kao da su prošle za tren. Moj životni put je bio takav da sam upoznala mnoge važne ljude iz svijeta politike i svjetskog biznisa. U takvom svijetu važe posebna pravila ponašanja, razgovora i taktiziranja, koje sa svojim prijateljima prvo isplaniram, pa onda zajedno nastupamo. Tom svijetu, naprimjer, ne može se primaći neko ko ne razumije dubinu svjetskih igara. Sarađujem s odličnim timom ljudi iz Sarajeva, oni su također moji prijatelji, a najvažnije je to što vjerujemo jedni drugima. Nakon takvih događaja i susreta sa svjetskim liderima spuštamo se u naš običan svijet, smijemo se i radujemo ako uradimo nešto korisno za Bosnu i Hercegovinu. U svoj svijet ne puštam loše ljude.

Za sebe ste jednom prilikom rekli da ste veoma instinktivni i da se ne bojite. Kako reagirate na nepravdu, neuspjeh i loše ljude? 

– Sigurno mogu reći da sam osoba koja u velikoj mjeri prati instinkt i do sada me, uglavnom, vodio u dobrom smjeru. Nepravda me boli kao i svakoga, dok se neuspjeh može definirati na različite načine. Neuspjeh nije sramota, to nam se svima dešavalo i može se desiti. Kada nas život udari, onda se trebamo presabrati, ustati i nastaviti dalje. Pitali ste i za loše ljude! Potrudim se da se ne nalaze u mojoj blizini.

Na Vašem Instagram profilu, ispod slike na kojoj se vidi mala djevojčica, svojevremeno ste napisali da niste sigurni kako je ona postala Vi, te da među svim stvarima koje primjećujete dominira samopouzdanje rock zvijezde koje je imala ta djevojčica. Ko je, ipak, najviše utjecao na formiranje Vaše ličnosti?

 – Vjerujem da svi imamo svoj put, on je negdje ispisan i mi ga živimo. Međutim, kada život posmatramo iz naše male perspektive, onda slažemo kockice i redamo niz stvari koje su nas izgrađivale. Naravno, na prvom mjestu uvijek su to roditelji koji nam ugrade temeljne vrijednosti. Nakon toga moju ličnost su izgradila sarajevska druženja, prijatelji i naš bosanski smisao za humor i snalažljivost. Mi smo veoma oštroumni ljudi, možda nekada život shvatamo previše ležerno u okruženju kakvo jeste, pa nam se to razbije o glavu. Ali, sve to skupa čini moju ličnost kao i karakter naših ljudi, koji je prije svega civiliziran. Kad kao takvi dođete u tuđi svijet, prosperitet je zagarantiran.

Vi ste neko ko slavi ljubav prema svojoj zemlji i srdačno štiti njene interese u svakoj prilici. Čime se najviše ponosite?

– Postoje stvari o kojima se ne može pričati, a važne su za našu domovinu. Ne mogu biti neko drugi, nego ono što jesam, a ja sam i Bosna i Hercegovina. Ako se nećemo otvoreno boriti za domovinu, onda šta je naša svrha? Možete živjeti gdje hoćete na ovoj planeti i paralelno raditi na dobrobiti za svoju zemlju. Ko se odrekao Bosne i Hercegovine i smatra se da je uspješan zato što je dio nekog savremenog društva, onda mogu reći da je takva osoba nedovršena i zbunjena. To je teška unutrašnja borba kada osoba rođena od roditelja Bosanaca pokušava biti neko ili nešto drugo. To je nemoguće i nije iskreno prema sebi prije svega. Zato radim za Bosnu gdje god i kad god to mogu. To me ispunjava i tjera suze od sreće kad pomaknem stvari naprijed. Svaki takav uspjeh je zahvalnost svima onima koji su sačuvali našu zemlju, posebno onima koji su poginuli. Izgubila sam brata u ratu, i svako ko je izgubio brata, sestru, roditelje, djecu, prijatelje, ko je izgubio godine života i preživio, ne smije se i ne može odreći Bosne i Hercegovine. Ko god misli da može, sigurno u dubini duše pati i vara sam sebe. Ponosna sam na svaki djelić koji ugradim u taj naš mozaik zvani domovina.

 Smiraj i užitak

I djeci ste usadili ljubav prema BiH u kojoj uredno provede svoje raspuste. Šta ih toliko uvijek iznova privlači?

– Kultura, duh, dedo, nana, sarajevske ulice, hrana, raja i sve ono što čini odrastanje u Bosni. To su iskustva, koja, ako ih propustite, ne možete više nikada nadoknaditi. Raspusti u Bosni, djetinjstva na ulicama i parkovima, to nema cijene. Oni koji su to doživjeli znaju o čemu pričam. Oni koji nisu, ne mogu znati šta su propustili. Živim 26 godina vani, a i dalje se najiskrenije smijem sa svojim prijateljima iz Sarajeva. Samo tada mi se smije svaki dio moje ličnosti. To sve i mnogo toga privlači i moju djecu.

Kao roditelja, šta Vas u današnjem svijetu najviše zabrinjava? 

– Svijet je postao toliko povezan da svaki dio svijeta utječe na svaki drugi. Briga za djecu je uvijek na prvom mjestu, pa često pokušavam da zamislim kako će se budućnost razvijati i koji savjet dati djeci. Brine me sve veća napetost između velikih sila i jedna opća nesigurnost. Brinem se i za Bosnu, pratim rast napetosti u našoj regiji i, moram reći, retrogradno politikanstvo onih koji bi da dijele našu zemlju. Ipak sam optimista i vjerujem da će razum nadvladati primitivizam onih koji bi da nas vraćaju unazad, jer niko nije na dobitku u slučaju velikih pomjeranja.

Kćerka ste Hercegovke. Hercegovke u našem društvu slove za britke žene. Jeste li i Vi takvi?

– Kao da hoćete reći da Bosanke nisu britke žene? Šalim se. Mati mi je Hercegovka, a otac Bosanac. Ja sam ono “i” u sredini koje veže i jedno i drugo. Naše žene su pokazale da su zajedno sa svojim muževima nosile Bosnu i Hercegovinu na leđima kroz cijelu historiju. Nekad su to čak činile više od muškaraca koji su bili izloženi raznim društvenim procesima, dok su one vrijedno odgajale djecu i čuvale kulturu i tradiciju. Prema tome, britke su sve naše žene od Velike Kladuše do Trebinja, i od Bijeljine do Livna. I ja sam dio njih i među njima.

A od koga ste naslijedili šarm po kojem ste poznati?

– Morali biste razgovarati s mojim roditeljima, pa pokušati ocijeniti. Neko kaže mama, neko tata, a ja ne smijem reći ni jedno ni drugo.

Uvijek ste besprijekorno dotjerani i odjeveni prema posljednjoj modi. Ko je Vaš omiljeni dizajner?

– Ne bih isticala nekoga posebno, jer se oblačim po svom izboru uglavnom. To su različiti stilovi, pa često i kombiniram nešto što možda dizajneri ne bi preporučili. Ako su baš posebne prilike u pitanju, onda angažiram nekoga od poznatih imena, zavisi od događaja na koji odlazim.

Čini se da u Vašem domu ima mnogo kućnih ljubimaca, od pasa, maca, ptica do majmuna… Šta ste dobili dijeleći svoju životnu nišu s njima svima?  

– Sretna sam što mogu organizirati život na taj način. Životinjski svijet, odnosno, svaka vrsta, posebna je priča u kojoj vladaju posebna pravila. Mnogo toga sam čitala, a i naučila živeći u njihovom okruženju. Međutim, rijetko se desi da različiti životinjski svjetovi funkcioniraju zajedno i u harmoniji. Neobično je kada je majmun zakačen na leđa psa, ili kada se mačka igra s pudlicom. U svemu tome dobijete poseban smiraj i užitak, te počinjete posmatrati kompletnu prirodu na drugačiji način.

Šta Vas uvijek može nasmijati?

– Dobar vic skrojen u sarajevskoj kuhinji.