John Muir Trail: Žensko osnaživanje kroz pustolovna iskustva

John Muir Trail (JMT) je najatraktivniji i najposjećeniji američki mega-trail. Staza duga 350 km s 14.000 m kumulativnog uspona se proteže visokim planinama Sierra Nevade u Californiji. Prolazi kroz tri nacionalna parka – Yosemite, King\’s Canyon i Sequoia, divljine Ansala Adamsa i Johna Muira, te dvije nacionalne šume – Inyo i Sierra. Sanja Kavaz, trail trkačica i blogerka iz Sarajeva, u septembru je uspješno prešla cijelu stazu i ispela Whitney (4421 mnv), najviši vrh bloka 48 američkih država – Alasca i Hawaii ovdje se ne ubrajaju. Za Ladies In je pripremila priču o ovoj nesvakidašnjoj avanturi i ženskom osnaživanju kroz pustolovna iskustva.

Piše: Sanja Kavaz

John Muir Trail je želja i težnja outdoor entuzijasta iz cijelog svijeta. Sama aktivnost se zove thru-hiking, a podrazumijeva višednevno uzastopno kretanje nekom zvaničnom stazom u prirodi od njenog početka do kraja. Sad kad sam prošla JMT, i dok se utisci još uvijek sliježu, ne mogu da se ne pitam da li postoji nešto približno tako lijepo i impresivno još negdje u svijetu. Staza počinje u Nacionalnom parku Yosemite (Happy Isles) i završava u Nacionalnom parku Sequoia (vrh Whitney) u Californiji. Vijugajući kroz čuvenu Sierra Nevadu, prolazi najljepšim planinskim krajolicima SAD-a. Njenoj atraktivnosti doprinosi izuzetna raznolikost, jer se dužinom ove staze nalaze vrhovi preko 4000 mnv, na hiljade planinskih jezera, jedan od najraznovrsnijih slivova na svijetu, bogat šumski fond, planinski proplanci i visoravni, kanjoni i granitne stijene.

Za ilustraciju ću navesti da Bosna i Hercegovina ima stazu Via Dinaricu dugu približno toliko (334 km, 19000 m uspona), koja počinje na graničnom prelazu Kamensko i završava na Trnovačkom jezeru, na Magliću (CG). Zamislite da se na toj dužini nalazi preko 2000 jezera i dobit ćete sliku raskoša kojim su okićene planine Sierra Nevade. Tokom pohoda dobijate uvid u jedan fantastičan prirodni spektakl u kojem se glečeri s planinskih vrhova tope i pune planinska jezera, u kojem se voda iz jednog jezera u vidu potoka izlijeva i puni naredno, a zatim u vidu slapova dalje spušta stjenovitim koritom prema kanjonu sve dok ne stigne do kotline gdje hvata mirniji tok.

Planine zovu, moram ići

Samo 1500 sretnika i sretnica godišnje dobije priliku da prođe stazom, jer je za ovakvu avanturu potrebna propusnica za koju se aplicira još u februaru ili martu. Sistemom propusnica se garantuje da će oni koji imaju priliku planinariti ili trčati ovim planinama uživati u njihovoj ljepoti u osamljenosti i privatnosti. Osim toga, uvođenjem strogih pravila kojih se svi posjetioci moraju pridržavati, kreirani su mehanizmi kojima se priroda štiti od neželjenih uticaja čovjeka. Za razliku od evropske prakse, ovdje nećete vidjeti nikakve planinarske domove, hotele, naseobine, nema via-ferrata, niti gondola koje turiste dovoze do vrha planine. Staza je ime dobila po čuvenom prirodnjaku iz 19. vijeka, Johnu Muiru, koga još zovu ocem nacionalnih parkova, jer je bio najveći zagovornik očuvanja američke divljine. Njemu u čast je nakon 23 godine izgradnje otvorena 1938. povodom 100 godina njegovog rođenja.

Žene na JMT-u

S posebnom pažnjom i poštovanjem sam gledala na žene koje su stazu JMT-a prelazile same. A bilo ih je svih generacija! Sve je više žena koje se u ovakvu avanturu upuštaju same, jer tako žele ili jednostavno nemaju adekvatnog ili nikakvog partnera za thru-hike.

Ellen je jedna od njih. Šezdesetšestogodišnja Amerikanka koja je po šesti put na stazi. Živi blizu Los Angelesa, penzionisana je, otplatila je dug za kuću i lični automobil i sad uživa. Ili Zoe. Nju sam upoznala na Foresteru. To je posljednji prevoj (4011 mnv) prije uspona na mt Whitney na kojem smo se zaustavili da odmorimo i pojedemo nešto. Ima 26 godina, iz Australije je. Studira Plant Ecology i uzela je pauzu od pola godine kako bi završila Pacific Crest Trail (PCT ukupno dug 4265 km) s kojim se poklapa staza JMT-a. Dnevno prelazi 40-ak km. Na PCT-u je već dva mjeseca, a cilj joj je cijelu stazu preći za 5 mjeseci.

Veliki podstrek tom ženskom pustolovnom pokretu dala je Cheryl Strayed svojom knjigom Wild iz 2012. godine. Cheryl se nakon životnih razočarenja i gubitaka, uprkos nedostatku iskustva, 1995. godine zaputila na dugačko putovanje divljinom. Tih 1770 km koje je prešla Pacific Crest Trailom je zapravo put njenog zacjeljenja i samospoznaje. Popularnosti zatim značajno doprinosi i istoimeni film s Reese Witherspoon iz 2014. godine kao i mnoštvo knjiga i publikacija koje su nastale u tom periodu, a koje su pisale žene. Sve skupa, ovaj svojevrsni pokret ženskog osnaživanja kroz život u divljini rezultirao je stvarnim iskustvima koja su na određeni način vodila do ženskog oslobađanja, mnoštva sadržaja različitih žanrova koji su nastajali kroz ovu vrstu emancipacije.

Od svih puteva koje u životu izabereš, pobrini se da neki budu prašnjavi

 Cilj mi je da predstavim jedan kod nas nedovoljno promovisan vid rekreacije i podstaknem one koji vole prirodu da probaju thru-hiking. Ili backpacking, odnosno, višednevni boravak u prirodi bez da je cilj pohod nekom stazom. Uvjerila sam se da su ovo aktivnosti za sve generacije. Srela sam mnogo žena koje same pohode JMT, pa bih voljela i kod nas da vidim više žena zainteresovanih da istražuju i upoznaju prirodu na ovaj način. Raduje me da je Tatjana Bračanov iz Šibenika, prva žena s Balkana koja je prehodala cijelu Via Dinaricu (1300 km od Slovenije do Albanije). Ljubica Marić je nedavno kao prva Hrvatica završila PCT. Ja naredne godine planiram sekciju Via Dinarice kroz Bosnu i Hercegovinu pretrčati tako da je sve podređeno tom cilju. A ono što me fascinira jeste da smo sve tri svoja postignuća posvetile ženama kako bi ih ohrabrile na slične pustolovine.

Nažalost, kod nas je odlazak u prirodu najčešće kratka šetnja i kafenisanje u nekom ugostiteljskom objektu, a ovo je nešto potpuno drugačije. Bez luksuza, komoditeta, stresa i svakodnevnih frustracija okrenuti ste sebi, upoznajete prirodu, vraćate se suštini življenja. Svjesna sam da će trebati vremena dok ovakve stvari postanu normalna pojava i kod nas, ali od nečeg moramo početi, pa neka to bude promišljanje, planiranje, ulaganje u kvalitetnu opremu što će na kraju rezultirati višednevnim boravkom u prirodi. Do tog cilja je svakako lakše uz podršku magazina Ladies IN kroz promociju thru-hikinga i aktivnosti na otvorenom.

Veliku zahvalnost za ovo lično iskustvo i postignuće dugujem partnerima i sponzorima koji su podržali moje pripreme i odlazak u Sierra Nevadu: Olimpijskom centru Jahorina, Opštini Istočna Ilidža, Sport Visionu, Wooloni, Com Tradeu i Red Bullu.

Više fotografija s pohoda kao i informacija o samoj stazi i avanturi, možete pronaći na Facebook profilu i blogu Sanje Kavaz. Video reportaža je dostupna na YouTube kanalu.