Potrebno je imati mozak koji svuda vidi priliku umjesto problema

Peti po redu Play Media Day, potrudiće se da pruži priliku regionu da čuje najbolje predavače i trendove, kada je riječ o kreativnoj industriji. Zato će se ove godine u ulozi jednog od predavača naći i izvrstan danski crossmedia producent, programer i govornik Ole Huld, koji iza sebe ima višegodišnje iskustvo u različitim medijima.

Ovaj nezavisni kreativni menadžer radio je na mnogobrojnim projektima koji imaju širok raspon, a bez obzira radi li se o umjetnosti, književnosti, sportu, istoriji ili politici, uvijek mu je cilj dati maksimum i izvući najbolje što može iz sebe i tima sa kojim radi.

\"\"

Pokrenuo je vlastiti biznis, osvojio mnogobrojne nagrade, a tvrdi da uživa u svom poslu, uspješno unoseći zabavu u svoje radne dane. Cilj mu je pružiti inspiraciju svima, koji još nisu sigurni mogu li sami pokrenuti novi posao, a u nastavku donosimo intervju koji će ti potvrditi da 05. juna ove godine, jednostavno moraš biti na regionalnom komunikacijskom događaju u Banjaluci.

Šta tačno podrazumijeva posao crossmedia menadžera?

Kao crossmedia menadžer, stvaram projekte i sadržaje u svim vrstama medija. Uvijek pokušavam da budem dostupan, tamo gdje su korisnici. To može biti TV, radio, web ili stvarni fizički svijet. Ekrani su sjajni, ali ponekad više smisla ima iznijeti svoj sadržaj direktno u javnost ili ga staviti, recimo, na pakovanje žvakaćih guma.

Pozicija projekt menadžera ne opisuje idealno moje poslovne zadatke. Ja izrađujem koncepte, razgovaram sa svim sektorima u kompaniji i partnerima, te dirigujem projektima kako bi svi uključeni mediji dobili sadržaj koji im odgovara.

Kako i kada ste počeli da se zanimate i bavite Vašim trenutnim poslom? Jeste li oduvijek znali šta želite da radite u životu?

Pretpostavljam da je to bio spoj vještina, sreće i okolnosti. Nikada nisam htio biti klasični novinar, pa sam se od prvog radnog dana trudio da pravim projekte, koji objedinjuju više medija. I prije nego što je termin crossmedia postao opšte poznat. Moj prvi posao (poslije mužnje krava na farmi u mom rodnom gradu), bio je stvaranje Wikipedie prije Wikipedie, tako da sam oduvijek bio „digitalni“ radnik. Nakon što sam postao roditelj, dosta sam kritičan prema provođenju previše vremena ispred ekrana. To me je prirodno okrenulo nekim drugim projektima, baziranim na eventima i realnom svijetu. Tu sam pronašao ono što najviše volim raditi i moje superherojske vještine. Uzimam ono što je najbolje iz digitalnog i analognog svijeta i spajam ove dvije suprotnosti zajedno sa mojim neobičnim smislom za humor i ljubavlju, prema dobro osmišljenim konceptima. Tako da ispada kao hobi u koji je uključen i posao (na danskom zvuči dosta zanimljivije – hobby med et job i).

Kako izgleda jedan Vaš običan dan?

Definitivno ga ne provodim u kancelariji od 8 do 17:00. Pogotovo ne nakon što sam se osamostalio i pokrenuo vlastitu kompaniju. Imao sam sreću što sam radio sa fantastičnim šefovima, koji su razumjeli, da će se moje ideje i zamisli najbolje ostvariti, ako mogu sam isplanirati svoj dan. Većina najboljih ideja mi pada na pamet dok trčim, čitam knjigu ili kuvam, ne dok sjedim za radnim stolom. Zatim ideje budu razrađene i odobrene na stonom tenisu sa prijateljima, kolegama i saradnicima. Ponekad mi je potrebna osoba na koju ću „istresti“ sve svoje ideje. I najbolje se razvijaju, kada ih dijelim sa drugima.

Da se vratimo na tipičan dan: ustajanje, vodim djecu u školu, poslije toga ispijanje kafe i gledanje kroz prozor bar pola sata. Onda najčešće radim u 5 vremenskih intervala po 30 minuta po takozvanoj pomodoro tehnici, nakon čega slijedi fizička aktivnost, obrok i vraćam se poslu do 15:00, poslije čega idem po djecu u školu.

Većina dana ne ide identično kako sam naveo, s obzirom na to da imam dosta sastanaka, telefonskih razgovora, kreativnih momenata, ali i kreativnih i životnih kriza. Ali, sve je to na kraju miks slobode, fokusiranog rada, tišine, guglanja, kafe i muzike.

Pokušao sam smanjiti korištenje mobilnog telefona, kako bih mozak i svoj život vratio u svoje ruke. I ovo je odličan životni savjet. Prilično je depresivno kada pomisliš na to, da dnevno uzmeš svoj telefon između 75-90 puta, umjesto da za to vrijeme misliš i kreiraš cool projekte.

Koje su najvažnije osobine i kvalitete, koje mora posjedovati jedan croosmedia menadžer?

Odličan pregled situacije i mozak koji svuda vidi priliku umjesto problema. Ranije sam radio kao kuvar i to mnogo podsjeća na ovo. Potrebno je paziti na sve šerpe i tave istovremeno i nadati se da neće(š) „zagorjeti“ dok spremaš konačni proizvod. Prije nekoliko godina sam dobio troje djece u razmaku od 21. mjeseca. U poređenju sa tim, multitasking koji je potreban za posao je ništa.

Kreator ste zanimljivog koncepta „GrillTennis“. Možete li nam detaljnije opisati o čemu je riječ?

Počnem li sa ovom temom, neću se znati zaustaviti. Ali, GrillTennis je koncept koji objedinjuje sport, umjetnost i još mnogo toga, koji sam stvorio dok sam studirao. „Glupa“ igra u kojoj timovi pokušavaju ubaciti lopticu za stoni tenis u šoljicu, koja je stavljena na roštilj. Na početku je to bio veoma skroman projekat, ali prije pet godina sam uveo neke promjene i dodao projektu vintage štih 80-ih godina, nakon čega se nekako proširio. Jedna TV stanica me angažovala da 12 sedmica putujem i promovišem ovaj sport, a sada pripremamo Svjetski kup, dok imamo i ligu u Kopenhagenu, kao i mnoštvo događaja posvećenih neobičnoj igri.

Šta ćemo čuti od Vas na 5. Play Media Day-u?

Predstaviću vam drugačiji pogled na to, kako se prave projekti. U velikom i malom obimu. Govoriću o mom metodu, koji nazivam „Social Storytelling“, te se nadam da ću pružiti inspiraciju kako nešto sam pokrenuti i stvarati. Čućete nekoliko primjera iz mog iskustva i ako budete imali sreće, dobićete nekoliko veoma korisnih savjeta od mene.

Mnogo se može reći o spajanju posla i zabave u isto vrijeme.

Koji su trendovi aktuelni, kada je riječ o crossmedia zanimanju?

Ljudi su umorni od zurenja u ekrane i čini mi se da napokon počinju shvatati,  da ne mogu dobiti sve odgovore na iPad-u. Dakle, mnogo je bitno koristiti tehnologiju na najbolji i najpametniji mogući način, dok se prisjećamo da smo samo ljudi od krvi i mesa, koji u stvari žive u realnom, ne virtuelnom svijetu.

Ono što ja želim je biti avangardan i ispred aktuelnih trendova. Ali, svi smo pod uticajem naše okoline i mislim da je pomicanje od digitalnog, na taj način da više forsiramo sastanke uživo, zatim povezivanje sa prirodom, kupovina starih „glupih“ telefona i slične stvari, trenutno veliki hit u svijetu. Čini mi se da je ovo u određenoj mjeri klasno podijeljeno. Oni koji stoje dobro finansijski pokušavaju provoditi više vremena jedni sa drugima, bez tehnologije, dok mnogo onih sa skromnim primanjima i dalje imaju loše digitalne navike… Rekao bih zombi-život. Ja se trudim miješati ove dvije krajnosti i mislim da postoji dobro tržište za takvu vrstu ambicija.