NAJRACIJA

Piše: Najra Krvavac

22.03.2020., Korčula

Dolazak na Korčulu sam dogovorila odavno, prije opšteg ludila s virusom COVID-19. Zbog ogromne količine posla koju smo nagomilali u agenciji kratkom roku, činilo se mudrom odlukom otići iz grada i u miru, na zimski pustom otoku, raditi bez gradskih distrakcija. Kada sam krenula iz Sarajeva, situacija u Hrvatskoj i BiH još uvijek nije bila dramatična poput one u Italiji ili prije toga Kini. Bila je dovoljno ozbiljna, doduše, da mi je pomisao na to da bih u nekom trenutku mogla biti zatvorena s one strane granice na kojoj mi nije dijete pravila fizičke grčeve od straha u želucu. Danas, u trenutku kada ovo pišem (22.03.), još uvijek mislim da sam donijela ispravnu odluku. Isto tako, odjednom sam se obrela u vremenu u kojem ni jedna odluka nema garanciju ispravne ili pogrešne. Osim, naravno, one da se poštuju upute i naredbe kriznih štabova, da se ograniče i svedu na minimum socijalni kontakti i da se, bez prijeke potrebe, ne napuštaju domovi.

Na otoku sam, kažem, i s iste strane granice sa sinom. Ipak, juče su zaustavljene sve trajektne linije koje vode na otok ili s njega, osim za opskrbu i otočane. Svejedno, i dalje mi je pomisao da smo u istoj zemlji u vremenu krize daje određenu utjehu. Tek danas, gotovo trideset godina kasnije, daleko bolje razumijem strahove roditelja svih onih koji su u ratu odlazili od kuće.
Ne znam šta će sve nas snaći do trenutka kada ovaj tekst bude na portalu Ladies In Glamour, stvari se mijenjaju iz sata u sat. Ono što ne smijemo zaboraviti, šta god da nas nakon ovoga snađe je:

– Ljubav će uvijek i sve spasiti. Možda ne odmah i zacijelo ne kao čarobnim štapićem, ali briga za drugoga – što jeste osnovna misija iskrene ljubavi – će stvari riješiti na najbolji način.
– Ne postoje nacionalne, materijalne, socijalne razlike; sve su one konstrukt onih koji imaju sitnosopstveničke, vlastite interese od tih razlika: nevolja nas čini istima. Svi smo ranjivi i svi pod kožom imamo isto srce. Gdje su danas oni koji nam prijete ratovima i razdvajanjima? Gdje su ta neprijateljstva koja gajimo jedni prema drugima dok nas tišti ista nevolja? Valjalo bi se ovoga sjetiti i kada prođe kriza.
– Brinuti o sebi je najplemenitiji način da brinete i za one do kojih vam je stalo i kojima je stalo do vas. I najtemeljitiji.
– Sve materijalno što imamo već sutra može biti bezvrijedno, ništavno i nedovoljno. Peti par cipela, sedma sezonska haljina ili najnoviji mobitel nas neće zaštititi kada stvari postanu ozbiljne, ali plemenitost i spremnost da budemo jedni uz druge bez dvojbe hoće.

Ostanite kući. Pazite na sebe i druge. Vrijeme provedite čitajući. Nadoknadite sve što ste, zauzeti poslom i svakodnevnom brigom, propustili. Recite drugima da ih volite. Recite to i sebi. Možda će nam uskoro biti puno bolje, ali može biti i da je sve tek počelo. I za jedno i za drugo će nam trebati snaga, i ne bi bilo dobro da na to zaboravimo.

I čuvajte se.
Sebe sačuvajte, ali i druge.