Legenda za sva vremena

Trideset godina besprijekorne karijere su iza legendarne Razije Mujanović. S 202 centimetra visine vinula se u sami vrh košarke i tako ostala zapečaćena u domaćim historijskim spisima. Četiri puta je proglašena za najbolju košarkašicu Evrope, na Olimpijadi, u dresu reprezentacije Jugoslavije, osvojila je srebro, dok je s reprezentacijom BiH počašćena zlatom na Mediteranskim igrama. Čuvena Raza podijelila je s nama svoju priču

Piše: Indira Delić; foto: Muamer Kolar

 Za Raziju Mujanović visina je bila presudni faktor za odabir profesionalnog opredjeljenja. Košarka je postala njena ljubav, strast, bijeg od svakodnevnice. Kaže da je i najteže životne bitke lakše prebrodila na terenu.

 Prvi košarkaški koraci

Njen talenat, u osnovnoj školi, primijetio je nastavnik fizičkog vaspitanja koji joj je predložio da počne trenirati košarku. Priključila se sportskoj školskoj sekciji, gdje je učestvovala na brojnim takmičenjima. No, ubrzo je njene sklonosti ka košarci uočio i trener Mihajlo Miki Vuković. Pozvao ju je da se iz rodnih Ratkovića preseli u Tuzlu kako bi počela intenzivnije trenirati u klubu Jedinstvo Aida iz Tuzle, koji je te godine tek ušao u Prvu saveznu ligu Jugoslavije.

– Živjela sam u đačkom domu s tri djevojke koje su bile četvrti razred srednje škole. One nisu bile vezane za sport, ali su bile pune razumijevanja. I danas smo u kontaktu, lijepe uspomene me vežu za taj period. U to vrijeme dva puta dnevno sam trenirala i tek kasnije sam saznala da ljudi iz svijeta košarke, tada, nisu vjerovali u moj uspjeh. Niko nije očekivao neki rezultat od mene, nisu vjerovali u moj talenat. Jedino je Vuković vjerovao u mene. Uvijek me je bodrio, te isticao da je uspjeh u ponavljanju. Neke elemente je trebalo više puta proći da bi se savladali. Za pola godine moj napredak se uveliko vidio. Trener je razgovarao sa selektorom, pa su me ubacili u kadetsku reprezentaciju Jugoslavije, gdje sam ostvarila veliki uspjeh – prisjeća se Raza, te ističe da je u to vrijeme njena ekipa ušla u prvu ligu Jugoslavije.

– Već sljedeće godine, kada smo protiv Partizana igrali u Beogradu, trener me stavio u prvu četvorku i dobro sam odigrala. Time sam osigurala mjesto u prvoj postavi. Kada sam krenula, rezultati su se samo nizali. Već sa sedamnaest godina bila sam u seniorskoj reprezentaciji. Odlično sam igrala na Univerzijadi i osvojili smo bronzu.

Legendarna košarkašica tvrdi da je u timskom sportu veoma važno nametnuti se treneru isključivo svojim radom, trudom i borbom. Kako je vrijeme odmicalo postajala je sve bolja, njena tehnika je bila jača, a igra kvalitetnija.

– Godine 1985. osvojila sam s klubom prvenstvo Jugoslavije. No, morala sam se izboriti za svoje mjesto u reprezentaciji, pogotovo kada govorimo o prvom centru koji je godinama dominirao. Morate ga potisnuti duelima na treninzima, reprezentativnim utakmicama, nastupima na turnirima. Već 1987. postala sam glavna igračica u reprezentaciji.

 Pod medijskom lupom

Uspjesi su se nizali, a Raza se vinula u sami vrh košarke. Devedesetih godina odlazi u inostranstvo, gdje je ostvarila neprikosnovene rezultate.

– Igrala sam u Italiji, Španiji, Brazilu, Mađarskoj… Klub Valencia, koji je bio prvak Španije u to vrijeme, imao je velike planove za Euroligu. Pobijedile smo sve utakmice tokom sezone. Nakon Španije potpisala sam ugovor u Italiji, gdje sam proglašena najboljom košarkašicom Evrope. Poslije sam igrala u Brazilu, odakle nosim lijepe uspomene i sjajne rezultate.

Raza je živjela za košarku. Nikada nije razmišljala da odustane. Ništa joj nije predstavljalo problem.

– Zahvaljujući aktivnom bavljenju sportom mnogo sam putovala. Posjetila sam veliki broj država, upoznala različite ljude… Ipak, tokom karijere ste i pod medijskom lupom. Morate biti oprezni. Naravno, morala sam se ponašati profesionalno, bilo je ponekad i nerviranja, ali uvijek sam imala kočnicu. Znala sam, ukoliko se desi neki ispad, da bi bila sankcionirana ili isključena iz igre. I iskrenost me često znala koštati, ali mislim da iskrenošću čovjek dolazi do pravog cilja, a sve ostalo je površno. Sve što se gradi lažima brzo se završi.

Razija je i članica Kuće slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA) u generaciji 2017. godine.

– Sigurno da FIBA svakom košarkašu znači mnogo. To predstavlja krunu svih mojih priznanja i nagrada koje sam osvojila tokom karijere. Mislim da se ovaj ulazak trebao desiti mnogo prije, ali splet okolnosti neorganizacije u Košarkaškom savezu doveo je do toga da me predlože iz Brčkog za ovo priznanje, pa su iz Košarkaškog saveza bili primorani poslati prijavu i realizirati moj ulazak u Kuću slavnih.

 Kafa – bez pritiska

Imenovanjem za tim menadžericu ženskih košarkaških reprezentacija Bosne i Hercegovine, Razija je odlučila vratiti žensku košarku na mjesto koje joj pripada.

– Vjerujem da možemo podići popularnost ženske košarke u BiH i izgraditi reprezentaciju za velike domete. U maju počinjemo s pripremama za nekoliko utakmica. Također, vidjet ćemo do kojeg nivoa su stigle pojedine mlade košarkašice koje pratimo. Svaka svojim trudom i sportskom borbom može osigurati mjesto u reprezentaciji.

Kada nije u poslovnim obavezama, Raza se opušta u toplini svog doma uz muziku, zanimljiv sadržaj na TV-u, dobru knjigu…

– Volim vrijeme provoditi u svojoj kući bez ikakvog pritiska uz šoljicu kafe. Također, i dalje me putovanja ispunjavaju. Uživam upoznavati drugačije kulture i nove ljude – završava Raza.

Razočarana u ljubav

– Imam dva braka iza sebe i moram vam reći da sam razočarana u ljubav. Probala sam, i, iskreno, neću se više udavati. Možda u budućnosti pristanem na suživot s partnerom, ali brak, definitivno, ne!

Mezimica

– Moja porodica je sve vrijeme bila uz mene. Uvijek su me podržavali i bili su mi velika podrška, kako roditelji, tako i starije tri sestre i dva brata. Bila sam njihova mezimica.