Redovna profesorica na Katedri za hirurgiju Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Selma Filipović, pionirka u transplantaciji kostiju, prva je doktorica nauka na području hirurgije veterinarske medicine na Balkanu i prva doktorica veterine koja je u BiH počela raditi CT dijagnostiku kod životinja
Piše: Elma Zećo; Foto: Edvin Kalić
Odrastajući uz oca veterinara čini se da je profesionalni put prof. dr. Selme Filipović već određen u djetinjstvu. Prirodno je bilo da će se baviti veterinom, jer je od malih nogu svakodnevno na neki način učestvovala u veterinarskoj praksi, bilo da je zapisivala intervencije, nosila ljekarsku torbu, dodavala instrumente, a i priča o tome kako je ocu asistirala prilikom porođaja jedne bokserice puna je plemenitosti.
– Sve je to presudilo da u budućnosti postanem veterinar i pomažem svojim malim i velikim pacijentima – kaže Selma, redovna profesorica na Katedri za hirurgiju Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Uvijek posvećena nauci
Edukacija je uvijek bila u njenom fokusu. Prva je doktorica nauka na području hirurgije veterinarske medicine na Balkanu, također prva doktorica veterine koja je u BiH počela raditi CT dijagnostiku kod životinja, a bila je i pionirka u transplantaciji kostiju. Obrazovala se također na poljima anesteziologije, stomatologije i rekonstruktivne hirurgije.
– Na svom putu od mladog asistenta do redovnog profesora Veterinarskog fakulteta dotakla sam se mnogih polja istraživačke djelatnosti iz veterine. Bila sam involvirana u istraživanja zaraznih bolesti kod životinja, istraživanja iz oblasti ortopedije, mikrohirurgije, anestezije, oftalmologije i stomatologije, i to kroz edukaciju, objavljivanje radova, programa cjeloživotnog učenja kao i svakodnevni rad s pacijentima na klinikama Veterinarskog fakulteta. Preferiram interdisciplinarni pristup kliničkim naukama veterinarske medicine uz obavezan timski pristup radu.
Selmu čini najviše sretnom kada vidi da je mali ili veliki pacijent s uspjehom stručno pregledan i tretiran, te kada svjedoči da su njeni studenti u potpunosti ovladali primjenom hirurških metoda i da imaju potrebna znanja i vještine da mogu samostalno zbrinuti unesrećenog pacijenta. Pamti i posebnu anegdotu:
– Jednom prilikom stariji bračni par, oboje penzioneri, donio je svoju porodičnu macu na liječenje. Naš tim na čelu sa mnom uspješno je obradio pacijenta, izvršio operativni zahvat i započeo postoperativni oporavak. Svakodnevno su mu svjedočili i vlasnici, koji su zbog svojih godina i izrazite ljubavi prema kućnom ljubimcu imali VIP tretman na klinici. Na kraju liječenja, čekajući otpusno pismo za macu oboje su uglas upitali dežurnog na prijemnom da li i oni mogu kod prof. dr. Filipović otvoriti karton, jer takav odnos prema pacijentu nisu imali priliku doživjeti.
Bolji uslovi za kućne ljubimce
Kroz Selmin dom prošle su razne vrste životinja. Svaka ga je oplemenila na svoj način i obilježila svojom osobnošću, karakterom, a ponajviše neizmjernom ljubavlju i odanošću prema vlasniku.
– To se ne može folirati, to je iskreno, to je ono zbog čega svaka kuća treba imati ljubimca. Oni oplemenjuju čovjeka, a ne čovjek njih. Najviše me ganulo kada smo našeg dragog francuskog bulldoga Sticha morali uspavati zbog neizlječive bolesti, te time spriječiti njegove velike patnje, koje je on tiho i samozatajno trpio pružajući nam ogromnu ljubav i pažnju, iako je ista bila potrebna njemu. Nakon njegove smrti, ostale su neizmjerna tuga i žal, spoznaja da je, za razliku od čovjeka, životinja, u ovom slučaju pas, pravi iskreni čovjekov prijatelj.
Svi oni koji imaju želju i namjeru da postanu vlasnici kućnih ljubimaca, ističe Selma, trebaju znati da je kućni ljubimac živo biće kojemu je potrebno posvetiti vrijeme i resurse kao i svakom drugom živom biću. Svakodnevne potrebe vezane su za prostor, hranu, vrijeme i obaveznu zdravstvenu zaštitu.
Insistirajući na Zakonu o dobrobiti životinja BiH, svojevremeno je u Skupštini KS pokrenula više inicijativa da se društvena zajednica uključi u rješavanje pitanja vlasničkih i nevlasničkih kućnih ljubimaca.
– Društvo je obavezno, a svi insistiraju na evropskim vrijednostima, da osigura minimalne uslove za zbrinjavanje životinja, humano držanje, osiguranje parkovskih površina i posebnog groblja za kućne ljubimce. Neke od ovih inicijativa su realizirane, neke nisu, ali mislim da moj višegodišnji trud i zalaganje nisu bili uzaludni, te da će Kanton Sarajevo, kao lider u BiH, morati više resursa posvetiti ovoj problematici, ako za cilj imamo Evropsku uniju. Nepostojanje jedinstvenog registra vlasnika kućnih ljubimaca onemogućava dobijanje egzaktnih podataka o broju kućnih ljubimaca u KS, FBiH, BiH, što je povezano s rješavanjem statusa kućnih ljubimaca. Kada se za to stvore uslovi, vlast koja donosi budžete u iste će morati uvrstiti sredstva za izgradnju parkova za kućne ljubimce, groblja, kao i efikasnu i obaveznu zaštitu od zoonoza, a sve s ciljem stvaranja boljih uslova za vlasnike i kućne ljubimce. U provođenju tih politika važna je uloga nevladinog sektora kao i međunarodnih organizacija koje se bave zaštitom prava životinja. Već duži niz godina to veoma dobro i profesionalno radi fondacija Dogs Trust, uz čiju pomoć je podignuta svijest o kućnim ljubimcima u društvu.
Svjetionik u životu
Kao porodična žena, Selma će reći da je u životu najviše ponosnim učinila svog oca, dr. sci. Selima Esku, koji je bio svjetionik u njenom životu, svoje drage kćerke i prijateljice Đulu i Kanitu, te supruga Kenana s kojim dijeli dobro i zlo. Posebno mjesto u njenom srcu pripada nedavno preminulom akademiku Muhamedu Filipoviću, njenom svekru, koju ju je cijenio i razumio u njenoj akademskoj borbi. Njegova unika, a Selmina kćerka, nosi ime njegove i svekrvine majke. Ličnom odlukom o imenu djeteta, Selma ga je poželjela počastiti, jer mu nije imala šta drugo, a tako veliko ponuditi.
Uvijek je dobro balansirala između privatnih obaveza i akademske karijere, a slobodno vrijeme rado provodi u pisanoj riječi, posebno klasičnoj književnosti, koja je odmara, jer predstavlja otklon od modernog, brzog i informatičkog vremena te vraća vjeru u život.