Mada se mnogima često čini kao nešto imaginarno i neuhvatljivo, strah je itekako nečija stvarnost i može postati ozbiljna prepreka na putu realizacije bilo koje ideje ili plana. Veliki je broj ljudi koji nikako ne žele da se suoče sa svojim strahovima, nego nazivajući ih nekim ljepšim imenima, guraju ih pod tepih i odustaju od svojih prvobitnih namjera. Naslušali smo se svi veoma inovativnih izgovora i opravdanja, često potpuno svjesni da ni oni koji ih izgovaraju ne čine to sa ubjeđenjem. A, o čemu se zapravo radi…?
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2020/05/98488807_3102739063126377_5188551472614211584_n.jpg\")
Piše: Adisa Tufo
Kad donesemo neku odluku, napravimo plan i želimo ga realizirati – čak i prije prvog koraka, predajemo se i odustajemo. Zašto?
Rekla bih: ne želimo dovoljno, ne vjerujemo u svoje sposobnosti, nismo istrajni, zagrizli smo prevelik zalogaj, i tako dalje, a u biti – bojimo se. Bojimo se neuspjeha. Bojimo se da nakon dana i dana, mjeseci i mjeseci upornog rada, rezultat koji dobijemo – neće biti onakav kakav smo zamislili. Bojimo se suočiti sa sobom i bojimo se pogleda i osude svih onih koji znaju za naš plan, koji su bili uz nas ili pored nas, koji su vjerovali ili nisu vjerovali da ćemo uspjeti na kraju. Nebitno. Ali, nam je bitno šta drugi misle i bitno nam je kako nas vide. Čak bitnije od onoga kako percipiramo sebe. Nažalost.
Zamislite, ubjeđeni ste da nešto niste u stanju napraviti, ali u jednom «trenutku slabosti» rekli ste hoću! I onda nema nazad. Ili ima, ali za vas kao da nema. Težak teret ste na leđa stavili.
Ovo može narasti u veoma veliki problem i veliki je broj ljudi oko nas koji se sa ovim suočava. Bilo na poslu ili privatno. Jedini način da prevaziđemo vlastite strahove je rad na sebi. Neprekidan rad na sebi koji će imati za posljedicu osnaživanje vlastite ličnosti. I promjenu uvjerenja.
Onog momenta kada uspjeh i neuspjeh budemo prihvatali samo kao još jedno iskustvo više, znati ćemo da smo napravili veliki korak naprijed i da smo puno spremniji za nove životne izazove. Često krenemo «na put» sa predubjeđenjem da sve mora biti tačno kako smo zamislili, a nije tako. Moramo biti spremni na prepreke, na uspone i padove, na krize i na kraju neki neplanirani ishod, koji čak može biti i puno bolji od onoga što smo na početku bili u stanju zamisliti. Mi mu dajemo ime. Ne moramo ga zvati neuspjehom.
Vrijedi razmisliti i hrabro zakoračiti u promjenu, jer samo promjena znači rast…
A ljudi oko vas? Ne obraćajte pažnju. Oni su ionako okupirani sobom. Zauzeti realizacijom vlastitih snova. Ne objašnjavajte ništa, ne pravdajte se, ne izvinjavajte, ne tražite izgovore, samo idite naprijed bez straha; vaša vizija je vaša snaga i što je jasnija sve je dostižnija. Nazovite je jednom imenom svojim!