Za Coco Chanel, književnost nije bila samo jedna od omiljenih umjetnosti, već je uživala gledajući je kako evoluira i inspirira. Za legendarnu dizajnericu, književnost je bila potreba, društvo i bjekstvo. Kao što je priznala svom prijatelju Paulu Morandu, posljednje godine života provela je sama i osjećala je da mora da čita!
Književnost je rano ušla u život Gabrielle, to je bilo njeno bjekstvo od bola izazvanog majčinom smrću, ali i gubitkom oca. Knjige su bile njen način da zamisli život koji joj je bio uskraćen i kloni se „rana“ koje su se otvorile u njenom djetinjstvu.
Knjige su bile škola za Gabrielle i pomogle su joj da oblikuje karakter, temperament i odnose sa drugima. Čitanje joj je dalo strukturu misli i uma i postavilo temelje njene ličnosti.
Ljubav njenog života, Boy Capel, bila je ono što ju je dovelo u kontakt s više filozofskih i mističnih tekstova, od Voltera i Ničea do hinduističkog teksta Bhagavad Gita, i otvorilo joj je nove horizonte. Štaviše, kroz knjige je počela da otkriva nove svjetove u Aziji i Egiptu, čija je kultura postala izvor inspiracije za njene kreacije. Postepeno, dok je njena reputacija dizajnera rasla munjevitom brzinom, oko nje su počeli da se okupljaju novi pisci kojima je pružala podršku. U njenom krugu poznanika i prijatelja bili su Colette, Paul Morand, Jean Cocteau, Raymond Radiguet, Joseph Kessel, Marthe Bibesco i Michel Déon.
Na vrhu liste njenih preferencija nalazila se poezija koju je smatrala vrhunskom umjetnošću. Među njenim pjesničkim prijateljima su Max Jacob, Iliazd i Paul Eluard, dok se njena romantična veza s pjesnikom Pierrom Reverdyem završila doživotnim prijateljstvom uz ogromno divljenje i podršku Chanela.
Tokom godina, knjige poezije, romani, umjetničke knjige prekrivale su zidove njene dnevne sobe i kancelarije u ulici Cambon, kao zaštitni zid od haosa spoljnog svijeta. Kako Coco nije imala jak osjećaj vlasništva, knjige je pozajmljivala sa istom spremnošću sa kojom ih je i poklanjala. Kao pravi zaljubljenik u pisanu riječ, njene knjige su bile originalne kopije, a čuvala ih je poput dragocjenih predmeta pribjegavajući sofisticiranom povezu kojim se bavila Germaine Schroeder, što joj je omogućilo da izlaže poput umjetničkih slika. Kada je na vrhuncu slave Gabrielle Chanel osetila potrebu da svoju priču ispriča svijetu, okupila je prijatelje i pisce kako bi sa njima podijelila detalje o svom životu, piše Harpers Bazaar.
Coco Chanel je bila svjesna da se istina o čovjeku zasniva manje na činjenicama, a više na tome kako se on predstavlja. Dakle, čuvajući tajne svog života, zaštitila je svoju slobodu, dok je istovremeno izgradila mit koji fascinira i danas.
Od njene smrti, više od 150 knjiga, romana, biografija ili umetničkih knjiga posvećeno je legendarnoj modnoj dizajnerici, prevedeno na gotovo sve jezike na svijetu.