Azra Hrvić: Uspjeh nije stvar sreće, već izbora

Azra Hrvić, zajedno sa svojim suprugom Sulejmanom, zaslužna je za osnivanje kompanije AS Jelah. Počeli su otvaranjem samostalne trgovačke radnje AS – koju su nazvali po početnim slovima svojih imena. Predanim radom ostavili su pozitivne privredne posljedice na tešanjski kraj, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Njena motivacija uvijek je bila ljubav prema poslu. Smatra da je dobra organizacija pola posla

 Piše: Indira Delić

 Azra Hrvić, zajedno sa svojim suprugom Sulejmanom zaslužna je za osnivanje kompanije AS Jelah. Počeli su otvaranjem samostalne trgovačke radnje AS – koju su nazvali po početnim slovima svojih imena. Zajednički su ostvarili veliki uspjeh, a počeli su, kako kaže ova dama, od nule.

– Radila sam u tvornici tekstila – Napredak, u kojoj nisam bila sretna i zadovoljna. Shvatila sam da se ne želim baviti više tim poslom. Suprug i ja imali smo cilj pokrenuti nešto svoje. U našim planovima velika podrška bio nam je moj rahmetli otac koji je u nama vidio potencijal i vjerovao u nas. Pomogao nam srediti poslovni prostor u porodičnoj kući na Vukovu. Kako nismo imali auto, poklonio nam je svog Warburga – u kojeg nikada nismo sipali gorivo do vrha, uvijek do pola. Krenuli smo s prodavnicom, čije smo ime AS i danas zadržali. Rado se sjećam tih dana i pripovijedam ih, jer mi uvijek izazivaju osmijeh na licu i bude najdublje emocije. Bilo je tu brojnih izazova, uspona i padova, ali sam se doslovce zaljubila u posao trgovca i trgovine. Radila sam s ljubavlju srcem i dušom. Bili smo samouki, učili smo u hodu… – prisjetila se Azra, svojih početaka.

 Dugogodišnji rad

Ništa ne dolazi samo i preko noći, tvrdi naša sagovornica. Potrebno je dosta strpljena, rada, truda, discipline i odricanja – kako bi se uspjeh ostvario.

– Sjećam se da smo tek u 10. godini braka prvi put otišli na more. Nije da finansijski nismo mogli, već nam nije bio na pameti nikakav luksuz. Naravno, nismo očekivali, ni planirali da ćemo doći do svega što imamo danas.  Ponosim se svojom strpljivošću i skromnošću, mislim da je to velika vrlina. Nikada nismo odugovlačili s odlukama, radili smo srcem, osjećajima, dušom…

Pravila od početka poslovanja nisu mijenjali. I danas ih svakodnevno primjenjuju.

– Ništa ne iznosimo iz svojih prodavnica ili bilo kojeg objekta, a da ne platimo, kao i svi drugi kupci. Nikada pazar nismo uzeli i trošili na sebe ili svoje privatne potrebe. Često mi ljudi znaju kazati:  Lako je tebi, a ja se samo na to nasmiješim… Rezultat uspjeha je isključivo dugogodišnji rad, vjera u sebe i svoj cilj. Za uspjeh je potrebno zadovoljstvo, kako u poslu, a tako i privatno… Nisam odustajala na prvim padovima, uvijek sam davala sve od sebe, snagu sam povlačila iz dubine sebe, znala sam da mogu i da ću uspjeti… Definitivno, uspjeh nije stvar sreće, već izbora. Jedan pogrešan korak može promijeniti život zauvijek.

Supruga, majka i nana

Azra je ponosna supruga, majka i nana. Jedni drugima su velika podrška na svim životnim poljima. Sretna je što dijeli uspjehe i sa svojim uposlenicima, koji su u njenu kompaniju došli iz studentskih klupa, a danas su uspješni menadžeri.

– Ne gledam svoje zaposlenike kao radnike, koji su došli na posao da zarade platu, već kao svoju djecu koja zajedno sa mnom odrastaju poslovno, ali i privatno. Uvijek se veselim njihovim uspjesima.

Strah od neuspjeha, ova uspješna dama, nikada nije imala.

– U startu nismo imali velike ciljeve, tako da je, možda, to razlog što nisam imala strahove… Motivacija mi je uvijek bila ljubav prema poslu, jer mi nije nikada ništa nije bilo teško, ni utovariti, ni istovariti… vreće i gajbe, zaprljati se sva, raditi po cijeli dan, otvarati kupcima prodavnicu… Smatram se dobro organiziranom, jer je organizacija pola posla. S godinama sam naučila određivati prioritete u životu, otkinem koji sat u korist privatnog na uštrb poslovnog života. Srce je puno kada sam sa svojom djecom i unučićima – koji svaki moj dan čine posebnim – kaže Azra, na kraju našeg razgovora.

Voćnjak – dugogodišnja želja 

 – Moj suprug i ja odrastali smo u okruženju koje se bavilo poljoprivredom – tako da je i u nama postojala želja, još od djetinjstva za voćnjakom, koja se danas ostvarila. Slušala sam od malih nogu kako je zemlja blagodat, kako blagosilja – one koji ju kupuju i obrađuju, a kudi one koji ju prodaju. Tako da je to ostalo duboko urezano u našim radnim navikama. Naravno, ni to nismo planirali u ovom obimu, ali eto – desilo se. Naš voćnjak često je razlog za okupljanje porodice i prijatelja.

 Vesela družina

 – Slobodno vrijeme provodimo u krugu prijatelja, a tu ekipu nazvali smo vesela družina i ima nas 12 – tj. šest parova. Povod za naše druženje nije potreban, mi ga sami izmislimo. Bitno je da smo zajedno, ismijemo se i napunimo baterije. Zaboravimo na sve – kada smo zajedno, šetamo po prirodi, kuhamo… To zajedništvo traje godina i prelijepo nam je.