Hanka Paldum: Crtice iz moje mladosti

„Sevdalinka je dio mene, dio mog bića. Uz nju sam odgajana. Odrastala sam s njom. Predstavlja način mog života. Sinonim je za ljubav u svakom smislu. Ona je za mene i lijep cvijet i ptica kada zapjeva, pa kad još čujete cvrkut, ili glasove nekih životinja, sretni ste“

Piše: Indira Delić; Foto: Sanel Prazina

Najveća profesionalnost i još veća jednostavnost karakterizira velike umjetnike i ljude. Upravo takva je i kraljica sevdaha – Hanka Paldum.

Patrijarhalna porodica

Za rodno Čajniče i djetinjstvo vežu je najljepše uspomene. Porodična kuća, avlija, miris bašče…

– Prije djeca nisu bila zahtjevna. Imali smo ono što se moglo priuštiti u datom trenutku. Radovali smo se, jednom mjesečno, čokoladi – koju bi nam babo kupovao, kad bi primio fasungu. Dijelili smo je i bili sretni. U to vrijeme – to je za mene bila sreća, jer za bolje nisam znala. Sjećam se i naših prostranih bašči, livada i divnog voća i povrća. I dan, danas su mi pred očima paprike, paradajz, krastavice koje smo uzgajali… Znala sam ih samo otrgnuti, obrisati i pojesti…

Najveći utjecaj na oblikovanje Hankinog karaktera imali su njeni roditelji.

– Potječem iz jedne patrijarhalne porodice. Majka i otac su uvijek na nas djecu djelovali. Prilično su bili strogi, pa su nekad njihove riječi bile teške, ali, uvijek, ispravne. Pothranile su se u podsvijesti i onda, kada su najpotrebnije u životu, isplivaju – kao iz vode. Uvijek dobro dođu, pa i u situacijama kada izgleda da nema izlaza. To vam je kao jedna uputa koja vas kroz život lakše vodi.

Hanka kaže da, iako je bila veoma stidna, kao da ju je u isto vrijeme nešto guralo. Bodrilo i davalo joj snagu da krene naprijed.

– Rodila sam se s ljubavlju prema muzici. Uvijek sam voljela publiku, narod, svijet, dobru atmosferu – gdje život vrije, gdje se nešto dešava. Tako da mi kamere, od samog početka, nisu smetale. No, uvijek sam se trudila da ne pretjeram da imam balans u svemu. Svaki period mog života bio je lijep, ali je bilo i trenutaka kada nisam bila zadovoljna, sretna… Dolazi čovjek do zamora, razočarenja, ali zaustaviš se i onda nalaziš mnoge mogućnosti. No, kada čovjek ima ljubav prema muzici, teško je možeš otkloniti. Opskrbiš se novom energijom – koja te pokrene i tjera dalje. Dakle, svi segmenti života – dok čovjek živi imaju i lijepe i loše stvari i to je zapravo život – kali vas, usmjerava, otvara vidike.

 U svemu pronađem sreću

Svojim talentom, umijećem i radom dospjela je na tron bh. muzičke scene. Prozvali su je divom, umjetnicom, kraljicom… sevdaha.

– Sevdalinka je dio mene, dio mog bića. Uz nju sam odgajana. Odrastala sam s njom. Predstavlja način mog života. Sinonim je za ljubav u svakom smislu. Ona je za mene i lijep cvijet i ptica kada zapjeva, pa kad još čujete cvrkut, ili glasove nekih životinja, sretni ste – kaže Hanka, te dodaje da je svaki interpretator svojstven sa svoj način.

– Ne može niko biti ničiji nasljednik. Svi imamo nešto svoje, autentično. Nešto čime mi osvajamo. Svako ima svoje mjesto pod suncem. Rađaju se nove snage i svako je poseban za sebe… Bilo je talenata i bit će, samo je stvar društvenog uređenja države – na koji način mogu iskoristiti svoj talenat i uspjeti.

Hanka u svakom životnom okruženju, trenutku, čovjeku traži nešto dobro.

– Sve me čini sretnom. Svugdje mi je lijepo. Kad neko kaže ne sviđa mi se ova situacija, ovi ljudi – mislim da griješi, jer, ustvari te loše osobine sami tražimo. Tražite u ljudima dobro i bit ćete sretni.

Odgajajte djecu za vremena u kojima će živjeti

– Svoju djecu i unuke učim životnim vrijednostima kojima su mene učili moji roditelji, ali se vodim i jednom veoma dobrom frazom: Odgajajte djecu za vremena u kojima će oni živjeti.