Većina ljudi će na spomen logopeda pomisliti kako je to stručnjak koji radi u vrtiću ili školi i ispravlja izgovor kod djece koja ne mogu pravilno izgovoriti neko slovo ili točnije neki glas, primjerice, glas r. Nekolicina koja se susrela s logopedom, posredno ili neposredno, vjerovatno će znati još i da logoped pomaže ovladati čitanjem djeci koja imaju disleksiju. Možda ćete se iznenaditi, no logopedi su, osim u vrtićima i osnovnim školama, zaposleni još i u srednjim školama, domovima za starije i nemoćne, bolnicama, klinikama, udrugama, privatnim kabinetima i znanstvenim institucijama, a rade doista sa svim dobnim skupinama, od ranog djetinjstva do gerijatrijske dobi.
Prije svega, logopedija podrazumijeva istovremeno stručnu djelatnost i znanstvenu disciplinu. Logoped je stručnjak čija je odgovornost prevencija, savjetovanje, dijagnosticiranje, edukacija i terapija poremećaja humane komunikacije i povezanih poremećaja te poremećaja hranjenja i gutanja razne etiologije. Humana komunikacija podrazumijeva sve procese koji su povezani s razumijevanjem i proizvodnjom govornog i pisanog jezika te primjernim oblicima neverbalne komunikacije. Kao znanstvena disciplina, logopedija proučava navedena područja, a nalazi se negdje na razmeđi medicine, psihologije, lingvistike, sociologije i edukacijskih znanosti.
Komunikacijski poremećaji uključuju poremećaj iz autističnog spektra i poremećaj socijalne komunikacije/pragmatički poremećaj. Poremećaj iz autističnog spektra je neurorazvojni poremećaj kojeg karakteriziraju teškoće u socijalnoj komunikaciji i interakciji uključujući teškoće u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Također prisutna su restriktivna i repetitivna ponašanja, interesi i aktivnosti koji se manifestiraju kroz sužene interese, stereotipnu i repetitivnu upotrebu predmeta, jezika ili pokreta.
Jezični poremećaji. Osobe s jezičnim poremećajima imaju perzistentne teškoće u usvajanju i upotrebi jezika kroz različite modalitete (govorenje, pisanje, znakovni jezik) zbog teškoća u razumijevanju i/ili jezičnoj proizvodnji. Ovi poremećaji mogu biti razvojni pa postaju vidljivi u nekom razvojnom periodu pojedinca, najčešće u predškolskom uzrastu, ili stečeni tokom života (npr. afazija) kada osoba urednog jezičnog razvoja doživi, primjerice, traumatsko oštećenje mozga u prometnoj nesreći, moždani udar ili operativno odstrani tumor, a kao posljedica se pojavi jezični poremećaj. Osobe s jezičnim poremećajem mogu imati teškoće u izražavanju kada razgovaraju ili govore o nekoj temi jer se ne mogu lako dosjetiti ‘pravih’ riječi ili sročiti gramatične i složene rečenice.
Specifične teškoće učenja odnose se na teškoće učenja i uporabe akademskih vještina usprkos urednim intelektualnim sposobnostima, a uključuju poremećaje čitanja, pisanja i računanja. Primjerice, osoba može sporo i teško ovladavati vještinom čitanja uz slabo razumijevanje pročitanog (poznato još i kao disleksija), a uz teškoće čitanja najčešće pod ruku idu i teškoće u pismenom izražavanju u vidu brojnih gramatičkih i pravopisnih pogrešaka i sl. Također, osoba može imati teškoće u razumijevanju pojma broja i jednostavnih matematičkih operacija, te teško učiti čak i jednostavne matematičke strategije.
Govorni poremećaji uključuju poremećaje izgovora glasova, motoričke govorne poremećaje i poremećaje tečnosti govora (mucanje i brzopletost). Očekuje se da će dijete do otprilike pet i pol godina naučiti pravilno izgovarati sve glasove jezika. Ako do tada ne ovlada pojedinim glasovima najčešće se dijagnosticira artikulacijski i/ili fonološki poremećaj. Motorički govorni poremećaji dijagnosticiraju se osobama koje, primjerice, teško uspostavljaju pravilnu protočnost zraka pri govorenju te teško ostvaruju pravilnu fonaciju, artikulaciju i prozodiju zbog neke vrste neuromotornog oštećenja ili osobama urednog neuromotornog statusa koje usprkos tome imaju teškoće u planiranju i izvođenju niza pokreta govornih organa pa zamjenjuju ili ispuštaju pojedine glasove u govoru, neprikladno produžavaju glasove i sl.
Poremećaji glasa dijagnosticiraju se kada su visina, intenzitet i boja glasa promijenjeni ili neprikladni za dob, spol, kulturološko pozadinu ili geografsku lokaciju pojedinca. Uzroci poremećaja glasa mogu biti organskog podrijetla uslijed neke fizičke promjene, primjerice, na glasnicama, neurološkog uzroka ili kao posljedica nepravilne uporabe glasnica ili nekog drugog vokalnog organa. Kod osoba s poremećajem glasa, glas može biti promukao, hrapav, piskutav ili pak potpuno izostati, a može se dijagnosticirati bilo kada tokom života.
Poremećaji hranjenja i gutanja javljaju se kod djece i odraslih, a uzrokuju ih različita stanja kao što su neurološki poremećaji, refluks ili drugi gastrointestinalni poremećaji, kardiološki poremećaji, rascjepi nepca ili usne, poremećaji disanja, autizam, bolesti glave i vrata, muskularna slabost glave i vrata, ozljede mozga, moždani udari, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija i dr. Dijete s poremećajem hranjenja i gutanja može imati plakati i odbijati hranjenje, zaspivati tokom hranjenja, imati teškoća u sisanju, sporo jesti, kašljati i zagrcavati se prilikom gutanja, ispuštati hranu ili tekućinu kroz usta ili nos tokom hranjenja, ispuštati grčevite zvukove tokom ili nakon hranjenja, slabo napredovati u težini, a kod odraslih su izraženi simptomi koji se odnose na gutanje.
Teško je u tekstu objasniti čime se logopedi bave, no donekle je ipak prikazana širina ove znanstvene discipline i stručnog područja. Možda vam je do sada logoped i zatrebao, a da niste ni znali da je to problem za čiju se pomoć možete i trebate obratiti upravo logopedu. Svakako, logopedija svojom širinom obuhvaća veliki broj poremećaja, a gotovo svaki od njih može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje i kvalitetu života pojedinca. Komunikacijske, jezične i govorne teškoće primarna su barijera u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca.
I da! Na kraju, zaista nije jasno u kojem trenutku se i kako posao jednog logopeda uspio svesti na glas r i disleksiju.
dr.sc. Marina Olujić Tomazin, mag. logoped., mag. psych.
www.mentalnozdravlje.hr