Enis Bešlagić: Ostvario sam sve svoje snove

Majsko mjesto In muškarca zauzeo je jedinstveni bh. glumac Enis Bešlagić. U nastavku otkrijte sve o njegovom profesionalnom putu, privatnom životu, ali i planovima za budućnost

Razgovarala: Indira Delić

Enis Bešlagić bh. je glumac i dobitnik brojnih nagrada. Porijeklom je iz Tešnja, a diplomu glumca stekao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Svojom harizmom, umjesnim humorom i neprikosnovenim talentom osvojio je srca mnogih. Jedna je od omiljenih javnih ličnosti – kako u našoj zemlji, a tako i u regionu.

Sedmu umjetnost zavolio je još u osnovnoj školi i već tada je znao da će to biti njegov profesionalni poziv, te da će daske koje život znače biti dio njegove svakodnevnice.

– Moja priča o glumi počinje još od rane mladosti, jer su se moji roditelji bavili amaterski glumom u Tešnju, a poznato je da je Bosansko pozorište Tešanj, jedno od  najstarijih u BiH. Prva predstava u našoj zemlji izvedena je, upravo, tu. Tamo sam kao dijete, na pozorišnim daskama, provodio vrijeme igrajući sitne uloge – da bi to na kraju, nakon rata, i bila neka moja konačna uloga, a to je da upišem Akademiju i tako prvi put u historiji tog pozorišta bude neko ko je glumac sa školom. Mada je zaista i tada bilo i fenomenalnih glumaca koji su me pripremali za prijemni ispit. Tako da sam taj talenat, vjerovatno, pokupio od roditelja. Dobra mi genetika, kako kažu – ističe Enis na početku našeg razgovora.

Ostvarili ste mnogo uspješnih uloga, na koju ste najviše ponosni?

– Ljudi me prepoznaju po ulogama koje igram, iako ne radim ekstremno mnogo uloga. Većina mojih filmova i serija se reprizira, pa više ljudi znaju sve napamet. Naravno, od Gori Vatra i Faruka, do Naše male klinike i Šemse, te novih serija… Jednostavno, svakoj ulozi daješ sebe i normalno je da se vežeš – za jedan rad, ljude, događaje… Snimajući sve te projekte napravili smo jedno more događaja koje ću, zaista, pamtiti i kojih se rado sjećam. Gledam u svakom projektu da ostavim svoj trag, te da uloga ostavi nešto meni, a ja da dam njoj. Ne bih sada izdvajao nijednu ulogu pojedinačno. Svaka je posebna na svoj način.

Je li se teško transformirati za uloge? Jeste li požalili zbog neke?

– Teško se sada može žaliti. Vođen sam onom teorijom – nisam se u životu kajao za ono što sam napravio, nego za ono što nisam. Tako da nikada nisam zažalio za ulogu. A, što se tiče transformacije u ulogu – to zavisi od one koju igrate. Normalno je da prolazite i neke emocionalne trenutke, radeći svaki lik – zato što se stavljate u te okolnosti i u situaciju tog lika. Generalno, glumci proživljavaju ono što i njihov lik.

Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili baveći se glumom?

– Što se tiče najvažnije lekcije to je ona da vi cijeli život u sebi trebate dječaka. Dječaka koji je željan igre, koji voli! Dječaka koji se svaki dan raduje životu. Gluma vam omogućava da ne starite, da se igrate, zabavljate, smijete, družite, da putujete, upoznajte nove ljude, da razbijate svoje predrasude, da čitajući i radeći neke uloge i likove spoznajte nove svjetove, karaktere, nove okolnosti, stavljate se u njih… More znanja mi je dala gluma.

Ako biste se upustili u ulogu reditelja, kakvu priču biste voljeli ekranizirati?

– Volio bih napraviti neku pozitivnu generacijsku priču. Nešto veselo, što je za mlade, a sve kako bismo iznjedrili nekih 10-ak, 15 novih glumaca koji su izašli s akademije, a nemaju priliku ni da rade, ni da se pokažu. Recimo da bi to bila neka serija o mladosti.

Kako biste u poslovnom smislu ocijenili svoje četrdesete? Kakva nova saznanja su Vam donijele?

– Četrdesete godine za muškarca jesu godine kada on sazri. Jasnije vidi stvari! Ženama to ide dosta brže, to je jednostavno tako priroda namjestila. Sada, u 40-im, sigurno bih neke stvari drugačije napravio, ali ne kajem se ni zbog čega. Idemo dalje, zreliji i pametniji.

Muškarci s godinama postaju šarmantniji, puni samopouzdanja, plašite li se svojih 50-ih ili im se radujete?

– Tako je, sretan sam zbog toga. Dobivam sve više samopouzdanja. Ne plašim se 50-ih. Naprotiv, radujem im se, svakim danom i godinom koji dolaze… Hvala Bogu da nas služi zdravlje, sreća i veselje, pa će sve biti super.

Koliko Vam je važna podrška supruge Sabine u poslu kojim se bavite?

– Svaka podrška je veoma bitna, a pogotovo kada je imate od partnera – s kojim gradite porodicu i budućnost. Kada imate tu podršku, onda ste vi sigurniji i opušteniji u onome što radite. Tako da, takav vid podrške kod mene nikada nije izostajao – zbog čega sam veoma sretan.

Ponosni ste i otac. Kojim vrijednostima učiti svoju djecu?

 – Danas su, generalno, mnoge vrijednosti uništene i poremećene. Djecu moraš učiti od osnovnih vrijednosti, koje se svakodnevno urušavaju… Od toga da moraju poštovati starije, pozdravljati na ulici, učiti da budu dobri ljudi, da pomažu, da praštaju, da imaju širinu. Imati širinu – to je nešto što želim naučiti djecu! A, to je znati slušati, putovati, upoznavati, razbijati svoje predrasude – tako što će upoznavati druge ljude,

Jeste li kritični prema samom sebi?

 – Prema sebi čovjek je uvijek najkritičniji. Neke projekte ne prihvatam, olako, kako bi neko drugi prihvatio na mom mjestu. Trudim se biti što realniji. Sebi sam postavio limite, određenu crtu. Kažu da je uspjeh ako se krećeš malo ispod te crte, da ćeš sigurno biti zadovoljan. Funkcioniram u okviru toga. Zaista se osjećam ispunjeno i nemam prevelikih ambicija. Mislim da sam ostvario sve svoje snove.

Blago nama

 – Serije su postale svakodnevnica. Mnogo se snima u regionu. Mislim da će nas one obilježiti u narednom periodu. Trenutno snimam jednu za RTL – koja će se emitirati i kod nas na FTV. Zove se Blago nama i radujem se snimanju na ljeto, koje će trajati 110 dana.