„Danas u Njemačkoj živi oko 360 000 ljudi koji imaju korijene u Bosni i Hercegovini. Ti ljudi čine most između naših dviju zemalja. Oni znatno doprinose tome da su odnosi između Njemačke i Bosne i Hercegovine tako bliski i dobri, kazala je, između ostalog, u intervjuu za naš magazin njemačka ambasadorica koja već dvije godinu obnaša ovu funkciju u našoj zemlji“
Razgovarala: Indira Delić; Foto: Edvin Kalić
Više od 25 godina Njemačka i Bosna i Hercegovina održavaju bliske diplomatske, ali i prijateljske odnose. Nesebična podrška, ohrabrenje i utočište uvijek su pristizali iz ove prijateljske zemlje. Upravo zbog toga u intervjuu s ambasadoricom Njemačke u našoj zemlji Margret Uebber, koja je na ovoj funkciji od 2019. godine – tema nije nedostajalo.
Kažite nam nešto više o dužnostima koje ste obavljali prije nego ste došli u BiH?
– Dugo sam u Službi za vanjske poslove, tačnije od 1977. U tom periodu radila sam u devet različitih Ambasada širom svijeta na različitim pozicijama. Navest ću samo kao primjer, svoj rad kao pravno-konzularna referentica u Njemačkoj ambasadi u Pekingu, kao stalna zamjenica ambasadora u Skoplju ili kao politička referentica u njemačkom predstavništvu u OSCE-u. Dakle, uistinu se radi o širokoj lepezi iskustava koja sam stekla, a istovremeno sam imala priliku da se upoznam s vrlo različitim kulturama. Prije nego što sam došla u Sarajevo, bila sam njemačka ambasadorica u Turkmenistanu. I to je bila uzbudljiva služba, upravo zato što je Turkmenistan jedna relativno nepoznata zemlja.
Na funkciju ambasadorice u našoj zemlji stupili ste 2019. godine. Kako biste opisali godine koje su iza Vas?
– Smatram da je rad ovdje u Bosni i Hercegovini izuzetno zanimljiv. Političke i društvene strukture su veoma kompleksne, pa je čovjeku potrebno vremena da razumije zemlju. Istovremeno sam upoznala Bosnu i Hercegovinu kao zemlju s prelijepim krajolicima, a ljude kao otvorene i srdačne. Sve u svemu, ovdje se osjećam veoma ugodno. Nažalost, veliki dio mog dosadašnjeg boravka ovdje bio je prožet pandemijom koronavirusa. Zbog toga nisam uspjela ostvariti mnoga putovanja i susrete onako kako sam to željela.
Koliko ste znali o Bosni i Hercegovini prije nego ste došli?
– Prije mog dolaska ovamo, znala sam, naravno, da u Bosni i Hercegovini žive ljudi koji pripadaju različitim etničkim skupinama i religijama. Unatoč tome, još uvijek me fascinira da posmatram taj suživot koji se odvija u svakodnevnom životu. Kada ujutro idem na posao, prolazim pored džamije, pravoslavne i katoličke crkve i Jevrejske opštine Sarajevo. Imam utisak da ovo zajedništvo zaista postoji u svakodnevnom životu, da se ljudi međusobno prihvataju i toleriraju. Utoliko sam žalosnija kada vidim kako ovu etničku i vjersku raznolikost političari stalno iznova instrumentaliziraju zbog vlastitih interesa. Ali, često nailazim i na ljude koji se zalažu za miran i tolerantan suživot. Ti ljudi zaslužuju moju naklonost i podršku.
Koji su najveći bh. potencijali, po Vama?
– S jedne strane, za mene je to taj multikulturalni karakter zemlje. U tome leži jedno veliko bogatstvo koje je do danas premalo iskorišteno. S druge strane, gledano iz mog ugla, to su ljudi ove zemlje. Bosna i Hercegovina raspolaže velikim potencijalom dobro obrazovanih, vrijednih ljudi. Nažalost, doživljavamo veliko iseljavanje tih ljudi, jer ne mogu pronaći odgovarajući posao u svojoj domovini i ne vide budućnost za sebe i svoju djecu. Održivi ekonomski oporavak, stvaranje radnih mjesta, ali i stvaranje sistema obrazovanja i osposobljavanja koji je bolje prilagođen potrebama tržišta rada, stoga bi trebali biti glavni zadaci vlade.
Njemačka je impresivna zemlja. Koje kvalitete vašeg naroda, ali i cijele zemlje, uvijek stavljate na prvo mjesto?
– Za mene je Njemačka, naravno, prije svega domovina. Tu žive moja porodica i prijatelji. Tu sam odrasla i dugo živjela. Ono što mi se posebno sviđa u Njemačkoj je ta raznolikost i multikulturalnost, posebno u velikim gradovima poput Berlina. Tu žive ljudi najrazličitijeg nacionalnog porijekla i svi su donijeli dio svoje kulture i načina života sa sobom. Kada samo pomislim na ogroman broj raznovrsnih restorana ili kulturnih programa! Nijemci u inostranstvu imaju reputaciju ozbiljnih i vrijednih ljudi. To je sigurno i tačno. Ono što još cijenim kod svojih sunarodnjaka je njihova otvorenost, tolerancija i humor.
Njemačka ambasada je na lokalnom nivou implementirala mnoge uspješne projekte u BiH. Na koji ste posebno ponosni?
– U Ambasadi imamo fond za takozvane mikro-projekte. To nam omogućava da u određenoj limitiranoj mjeri finansiramo projekte koji zadovoljavaju osnovne potrebe stanovništva, na primjer izdvajanje za opremu za neku humanitarnu organizaciju ili za sportsku opremu za školu u kojoj djeca različitih etnija zajedno pohađaju časove tjelesnog odgoja. Mislim da su takvi projekti važni i ponosna sam što mi tome možemo dati svoj skromni doprinos.
Bosanci i Hercegovci mnogo cijene Njemačku kao državu, najprije zbog toga što se pokazala kao veliki prijatelj tokom nemilih događaja u BiH, ali, još bitnije, ona je naš veliki prijatelj i danas. Koliko Vam ta činjenica olakšava Vašu diplomatsku misiju?
– U mnogim razgovorima još uvijek osjećam veliku zahvalnost mnogih ljudi u ovoj zemlji koji su tokom rata našli utočište u Njemačkoj. Mnogi od njih su trajno ostali tamo. Danas u Njemačkoj živi oko 360 000 ljudi koji imaju korijene u Bosni i Hercegovini. Ti ljudi čine most između naših dviju zemalja. Oni znatno doprinose tome da su odnosi između Njemačke i Bosne i Hercegovine tako bliski i dobri. Mnogi ljudi odavde imaju rođake ili prijatelje u Njemačkoj i posjetili su tu zemlju. Dakle, sve ovo ide u prilog tome da mi se olakša posao ovdje.
Pandemija uzrokovana koronavirusom unijela je brojne promjene u svim sferama poslovanja. Koliko je ova pošast utjecala na vaše planove…
– Mnogo toga što sam planirala početkom prošle godine nisam uspjela ostvariti zbog pandemije i ograničenjima povezanim s tim. Imala sam želju, na primjer, da dosta više putujem po zemlji, a voljela bih da sam mogla posjetiti i susjedne zemlje. Također, mnogi sastanci i susreti morali su biti otkazani. Stoga, iskreno se nadam da će se u narednim mjesecima većina ljudi vakcinisati i da ćemo se moći vratiti donekle „normalnom“ životu. Tada želim nadoknaditi mnogo toga što sam propustila.
Slikanje na svili
– Rado čitam, tako da sam iskoristila ovo vrijeme pandemije za čitanje nekih debelih knjiga koje već dugo čekaju na red na mom stolu. Osim toga, već dugo godina bavim se slikanjem na svili. Kako bih kompenzirala sjedeći posao u kancelariji, nastojim da se vikendima redovno bavim sportom. Stoga idem u teretanu ili, ako vremenske prilike to dozvole, idem na planine oko Sarajeva.
Na dobrom smo putu
– Kad sam počinjala svoju diplomatsku karijeru, žene su bile rijetkost u ovoj profesiji, posebno na višim pozicijama. Srećom, to se promijenilo, a žene su sada zastupljene u svim oblastima i mjestima. Iako još uvijek nismo postigli punu jednakost, na dobrom smo putu. Iz svog iskustva samo bih rekla da je ženi možda malo teže savladati tu ravnotežu između istrajnosti s jedne strane i ljubaznosti i predanosti s druge strane. Srećom, ima sve više ženskih uzora koji proširuju naše vidike u pogledu žena na rukovodećim pozicijama.