Irma Saje: Ključno je imati dobar tim, povjerenje i volju za rad

Poznata kostimografkinja i dizajnerica angažirana je kao art direktorica na novom filmu Danisa Tanovića. Iako se naporno radi, uživa u tom procesu, koji je, kako kaže hipnotizira. Jednako uspješna u radu u teatru, a posljednjih godina i u dizajniranju odjeće za djecu, kaže da je dizajnerski san ostvarila u večeri dodjele Oscara kada je naša rediteljica Jasmila Žbanić nosila njenu kreaciju…

PIŠE: Zana Kološ-Mulabdić

VELIKE PROMJENE U SVIJETU DIZAJNA

– Mislim da svi ovo vrijeme trebamo shvatiti kao novi početak, a ne kao veliku tragediju. Modnoj industriji u svijetu  desilo se preispitivanje – šta znači njen opstanak za ekonomiju i ekologiju. U jednom momentu moda je prestala biti važna. Ovo je idealna prilika da se ona usmjeri kako bi potrošač manje kupovao nepotrebne stvari. Ovo zvuči čudno, jer kao dizajner govorim protiv sebe, ali je važan poticaj da se dizajnira odjeća koje neće poslužiti jednoj prilici i sezoni. Dizajneri u BiH non – stop prolaze kroz teške periode, a tokom korone ono najteže je bilo, jer nije bilo događaja poput proslava matura, vjenčanja, a dosta kolega se bavi upravo tim. Neki su se opet prilagodili i dizajnirali stvari poput maski. Uvijek ima nekog prostora. 

Za dizajnericu i kostimografkinju Irmu Saje nema odmora. Cjelodnevno, ali i tokom noći, kako to obično biva kad se prave veliki projekti, angažirana je na snimanju novog filma našeg Oscarovca Danisa Tanovića Deset u pola, gdje je pozicionirana kao art director i asistent scenografije Sandi Popovac.

– Ekipa je odlična. Danis i Damir (Šagolj op.a) su savršena kombinacija, veoma dinamična i dosljedna onom što žele postići. Proces snimanja filma za mene je veoma turbulentan, ali i hipnotizirajući. Iskreno uživam u stvaranju trenutaka u kojima će ovaj film oživjeti – kaže naša sagovornica na početku.

Posjetitelji teatra znaju za Irmin dugogodišnji rad u oblasti kostimografije, a zaljubljenici svijeta mode sjećaju se njenih  kreacija na sarajevskim sedmicama mode. A, proteklih nekoliko mjeseci njeno ime povezano je s našom izuzetnom rediteljicom Jasmilom Žbanić, koju je odjenula i u noći dodjele Oscara…

– Jasmila i ja u posljednjih nekoliko godina imamo odličnu saradnju. Najčešće je to bilo isprepleteno čudnim okolnostima, jer je uvijek neko bio na putu. Većinom smo stvari dogovarale virtuelno, a kolekcije su se slale po cijelom svijetu. Zbog pandemije desila se situacija da nismo imale čak niti jednu probu haljine, a da na kraju sve ispadne savršeno. Posljednjih mjeseci funkcionirale smo kroz tzv. Zoom modu, jer je Jasmila imala brojne intervjue koji su bili online. To što je nosila haljinu koju sam dizajnirala na svečanosti dodjele Oscara velika je čast i san svih dizajnera.

Rad na sebi

U svijetu filma Irma je angažirana posljednjih šest godina. Sve je počelo kratkim filmom Nermina Hamzagića Kalo, te njegovim debitantskim dugometražnim filmom Pun mjesec 2019. godine…

– Radila sam kao kostimograf i baš sam se zaljubila u film. Nakon toga slijede kratki filmovi  Love supreme, The Sign i Mommy, nastali u okviru projekta SEE Factory SFF-a, koji su premijerno prikazani i u Cannesu. U ljeto 2020. godine priključujem se nakratko ekipi filma Quo vadis Aida kao asistent kostimografkinje za scene sa statistima. Tada počinje, ustvari, i novi period za mene, a to je scenografija na filmu.  U toj oblasti radila sam na filmovima Pjera Žalice Koncentriši se, baba prošle godine, te Igora Drljače Tabija, gdje sam angažirana kao asistent scenografije sa Sandom Popovac.

Autopijaca i magija

Kreativcima odgovara sve osim šablona i jednoličnosti. Kaže da kostime, ali i detalje za scenografiju traže svuda, u ovisnosti u kom periodu se dešava radnja filma…

– Ide se bukvalno od prodavnica starog namještaja, second handa sve do moje omiljene lokacije autopijace. Zanimljiva je to potraga. Tražimo i putem interneta i tad idemo i u kuće ljudi širom BiH. To je jedan segment. S druge strane je kreiranje stvari samo za film, što je posebna magija. Ključno je imati dobar tim, povjerenje i volju za rad. Učim i upijam, ali u kostimografiji na filmu to znači rad u petoj brzini. To ili voliš ili ne.

Nemirna i nestrpljiva, kako sebe opisuje, Irma uživa što se njena profesija provlači na tri polja u modi, teatru i filmu, jer voli da istražuje nove stvari.

– Lijepo je što se sve to isprepliće, ali nikad ne bih mogla paralelno raditi. U zemljama Evropske unije umjetnicima se pruža šansa da na nekoliko mjeseci budu finansirani od strane države, kako bi se, bez pritiska egzistencije, posvetili u potpunosti izvorima inspiracije i propitivanjima. Bilo bi divno da se to jednog dana dogodi i kod nas.

Trenerka look

Na svjetskoj modnoj sceni vladaju kontradiktornosti, koje nikad žešće nisu bile izražene…

– Svi govore o tome da materijali trebaju biti reciklirani, da se prati njihovo porijeklo, kvalitet, a s druge strane – sve što je na pistama je totalna suprotnost. Trendove ne pratim, jer imam svoj pravac. Ovo vrijeme u modi označile su udobnost i jednostavnost. No, čini mi se da je taj trenerka look previše preuzeo kontrolu. Treba tu znati iskombinirati i ne pretjerivati. Ništa po svaku cijenu.

Pandemiju nije tragično doživjela, voli društvo, ali se fokusirala na one koje voli i prirodu…

– Bila sam svjesna činjenice i situacije u našim bolnicama, bolesnih, nedostatka kadra i vakcina… Ali, sam poprilično hedonista. Pokušavam da mi u svakoj situaciji bude lijepo. Tako smo išli u prirodu, družili se više, provodili vrijeme u potoku, a ne u igraoni. Prilagodili se. Mi tako i živimo. Moj životni partner i ja imamo takve pozive da nemamo klasičnog radnog vremena, naš sin je često s nama, učestvuje u svemu… Uživam što je to tako.

Naglašava da uvijek u životu pokušava da zadrži realnu sliku o svemu. Tako postavlja želje, koje se onda i ostvaruju…

– Želim da ovog ljeta odemo na more da se brčkamo bez barijera na granici, a budemo zajedno i da ono bude onakvo kako treba biti. Ljeto će biti i radno, ali mene to raduje – kaže na kraju Irma Saje.