„Smatra se da svaki treći par u našoj državi ima problem oko prirodnog začeća“
Piše: Elma Imamović, psiholog
Problem neplodnosti postaje sve prisutniji u našoj sredini, a kada tome dodamo činjenicu postojanja nepovoljnih demografskih podataka o prirodnom priraštaju i starenju stanovništva, taj problem postaje ne samo medicinski već i socijalni. Neplodnost ili infertilitet je nemogućnost začeća nakon godine nezaštićenog spolnog odnosa. Smatra se da svaki treći par u našoj državi ima problem oko prirodnog začeća. Razlozi neplodnosti kod parova ukazuju sljedeće: kod jedne trećine slučajeva radi se o bolesti kod muškarca, kod druge trećine u pitanju su bolesti kod žene, a za preostalu trećinu razlozi mogu biti kod oba partnera ili neobjašnjena neplodnost.
Odnos psihe i neplodnosti nije jednosmjeran; kako neplodnost utječe na psihu, tako i psiha utječe na neplodnost.
Psiha utječe na neplodnost kod žena na tri različite razine:
- Na površinskoj razini: postoji direktan organski utjecaj. Npr. tugovanje nakon smrti bliske osobe može suprimirati ovulaciju. Prema nedavnom istraživanjima moglo bi se raditi o tome da žena još nije spremna zamijeniti izgubljenu osobu novom.
- Na dubljoj razini: nesvjesni faktori (potisnuta krivnja vezana za npr. spontani pobačaj; događaji u porodici npr. rođak koji je umro u djetinjstvu; horor priče o porođaju od strane prijatelja ili medija itd).
- Na najdubljoj razini: psihogeni uzrok. Erikson opisuje sedam razina razvoja odraslosti i ukoliko pojedinac nije postigao razinu generativnosti, tada osoba nije emocionalno spremna za roditeljstvo.
Postoje dva psihogena puta koja utječu na plodnost muškarca:
- Direktni. Potreba za spolnim odnosom baš u vrijeme ovulacije može uzrokovati privremenu impotenciju koja je izvan toga normalna.
- Indirektni. Azoospermija dokazana je kod muškaraca koji čekaju smrtnu kaznu, pa bi u manje dramatičnom slučaju kvaliteta sjemena na dan aspiracije mogla biti lošija od one kod prethodnih analiza (Erikson, 1984.).
Prema Kumbak et al. (2010.) žene imaju veći osjećaj krivice od muškaraca, ako je uzrok neplodnosti pronađen kod njih.
Eugster i Vingerhoets (1999.) tvrde da majke, koje su začele uz pomoć vantjelesne oplodnje, razvijaju kvalitetnije odnose majka-dijete, nego one koje su začele prirodnim putem. Samopouzdanje u trudnoći je obrnuto proporcionalno s anksioznošću, tj. što je samopouzdanje veće, anksioznost je manja.
Neplodnost može uzrokovati različite psihološke reakcije. Parovi budu preplavljeni kompleksnošću, cijenom i nesigurnošću procesa. Gotovi svi pacijenti koji liječe neplodnost dožive gubitak privatnosti kada dolaze u kontakt sa medicinskim osobljem.
Stres je zasigurno jedan od važnih utjecaja neplodnosti na psihu. Iako se nekad čini da je koncept neimanja djece postao društveno prihvatljiviji, u našoj kulturi je još uvijek uz njega vezana stigma. Nakon savjetovanja više od 800 parova, primijećeno je da posebno visoku razinu stresa izazivaju neprimjereni komentari sredine, a da okolina toga nije ni svjesna. Kada sljedeći put pomislite da neko ne želi imati djecu, zapitajte se da li oni predstavljaju statistiku navedenu na početku teksta, a da jednostavno o tome ne žele razgovarati. Najčešći razlog čuvanja informacija za sebe je, kako parovi navode, velika stigma vezano za proces kao i neadekvatna socijalna podrška.
Najčešći psihološki problemi kod parova u procesu potpomognute oplodnje su depresija i anksioznost, a javljaju se prevalencijom od 18,5 % kod žena i 7,4% kod muškaraca (Chiaffarino et al. 2011). Upravo je stres jedan od glavnih etioloških faktora u nastajanju depresije i anksioznosti, pa se psihološke metode liječenja nameću kao logičan izbor.
Psihološko savjetovanje pomaže parovima nositi se s neispunjenom željom, društvenim i porodičnim pritiskom, eventualnim ličnim problemima i problemima u partnerskom odnosu. Glavni cilj je poboljšanje kvaliteta života klijenata kroz psihoedukativni, suportivni i interventni proces u kojem se partneri suočavaju sa brojnim izazovima. Parovima se daje mogućnost da vide svoje probleme iz druge perspektive, te ih se educira o efektivnim strategijama suočavanja sa stresom. Savjetovanje kao proces uključuje odgovor na misli, osjećaje i ponašanje osobe uz bazično prihvatanje njihove sadašnje situacije i percepcije.
Savjetovanja koja prethode postupku imaju svrhu informiranja o mogućim psihološkim posljedicama. Osobe koje imaju problema sa neplodnošću, često postižu napredak nakon razgovora s psihologom, te izjavljuju da im je savjetovanje jako pomoglo i ojačalo za suočavanje sa budućim izazovima, jer su kod njih uočeni blaži simptomi anksioznosti ili depresije. Za srednje izražene simptome, koje interferiraju s ozbiljnim problemima unutar ličnosti, preporučuje se psihoterapija. Dok je za teže oblike poremećaja indicirana upotreba psihofarmaka.