Belma Lizde-Kurt: Volim kad padaju maske

Jedna od najtalentiranijih bh.umjetnica nedavno je proglašena za najbolju glumicu na Teatarskom festivalu „Živi fest“ u Živinicama, kao i priznanjem za najbolju glumicu na VIII Festivalu glumca u Konjicu. Za naš magazin govori o teatru u izazovnim vremenima, ulozi u nagrađenoj predstavi „Ništa nas ne smije iznenaditi“ te „Lutki“, kao i o legendarnom liku Bube iz TV serije „Lud, zbunjen, normalan“. Najvažnije joj je da uvijek iznenadi publiku, te da bude inovativna i nepredvidiva

Piše: Zana Kološ-Mulabdić; Foto: Edvin Kalić

Belma Lizde-Kurt na VIII Festivalu glumca Konjic 2021. nagrađena je priznanjem za najbolju glumicu za ulogu Stele u predstavi Lutka po tekstu Mire Gavrana, u režiji Adisa Bakrača.

– To je posljednja produkcija Pozorišta mladih, nastala tokom trećeg vala pandemije. Autor je napisao komad koji kritizira muški rod zbog egoističnosti i komfortizma, zbog kojeg nisu u stanju da imaju i održe kvalitetnu vezu sa ženom, temeljenu na toleranciji, razumijevanju i ljubavi. Donosi priču o muškarcu koji, poslije neuspjele, duge veze sa ženom, dobije lutku, savršenog androida. S njom želi živjeti, naivno se nadajući da će dobiti sve što želi – zadovoljene potrebe i želje, a bez bespotrebnih rasprava i sopstvenog davanja i ulaganja. Međutim, dobit će nešto potpuno drugačije – priča Belma, dodajući kako se gostovanje na Festivalu trebalo desiti s predstavom Ništa nas ne smije iznenaditi. Ali…

– U naš teatar ušunjala  se korona, nekoliko glumaca se razboljelo i da bi spasili situaciju, gostovali smo s Lutkom. Nismo razmišljali o bilo kakvoj nagradi. I desila se… Zbog toga su ovakva priznanja još važnija i specijalnija. Naročito ako dodamo da je žiri bila publika. Inače, danas bh. festivali polako gube na kredibilitetu, jer se nagrade dijele na veoma upitan način. Nagrada u Konjicu mi je važna, jer je to moja čaršija, u kojoj sam provela rano djetinjstvo.

Ljudi kao ovce

Uz gotovo 20 pozorišnih nagrada  u dosadašnjoj karijeri kaže da je sebi uvijek bila najveći i najoštriji kritičar.

– Uživam u toj osobini. Ona me gura da posao obavljam savjesno, odgovorno i kvalitetno. Najvažnije su mi nagrade kojima se nikako nisam nadala. To su Najuzbudljiviji trenutak na Festivalu bh. drame u Zenici 2002. u predstavi, te priznanje za moj diplomski rad, predstavu  Quartet. Za ulogu Izabele u velikom spektaklu Mjera za mjeru u produkciji NPS nisam dobila nikad nijednu nagradu, a ta predstava je još uvijek jedna od najkompliciranijih koje sam igrala. Meni je važno da uvijek iznenađujem publiku, da budem inovativna i nepredvidiva. Volim rušiti predrasude i limite, koje vam često postavljaju pripadnici iste branše.

Upečatljivu ulogu u još jednoj predstavi u ovom izazovnom vremenu Belma je ostvarila u komadu Ništa nas ne smije iznenaditi, po tekstu i u režiji njenog supruga Aleša Kurta. Važno je, kaže, pogledati, jer na veoma suptilan i alešovski duhovit, dirljiv, provokativan i koncizan način poziva ljudsku rasu da ne budu ovce, koje su zatvorene u tor ograničenog ljudskog promišljanja i djelanja.

– Da dozvolimo sebi da volimo, budemo ljudi,  poštujemo i njegujemo. Moja uloga je na neki neobičan način prosvjetiteljska. Ovakve predstave su veoma potrebne. One vas tjeraju da, razmišljate o veoma važnim stvarima u životu, koje ne želite da dirate, jer je istina često bolna i poražavajuća.

Uz sve ove angažmane Belma je desetak godina dio Aparat teatara  kroz koji realizira predstave za djecu, te druge projekte.

– Djeca, mladi i seniori u ovoj državi su marginalizirani. Mi smo producirali prvu baby predstavu, te komad za rani dječji uzrast, pa i prvu klaunovsku predstavu. S mojim prvim rediteljskim uratkom Pinokio u nevolji govorili smo o tabu temama: alkoholizmu, narkomaniji, pedofiliji, depresiji s kojima su djeca u čestom kontaktu… To je bila predstava za uzrast 10+. Sjećam se da su mi mnogi zamjerali. Često se djeca potcjenjuju, što mene veoma frustrira. Djeca su veoma pametna, a osim toga, ako nešto ne razumiju, oni to pohrane u veliki mozak i iskoriste kad dođe odgovarajuće vrijeme. Dječiji mozak se već promijenio zbog utjecaja ekrana i brzine informacija. Živa umjetnost mora biti veoma inteligentna, provokativna i beskrajno maštovita da se tome suprostavi. Nisam sigurna da su svi toga svjesni.

Svoj umjetnički izražaj naša sagovornica nije ograničila samo na teatar, već nekoliko godina stvara i plasira odjevne kreacije kroz projekt Umin ormar, gdje predstavlja dizajniranu odjeću za djecu i odrasle…

– To je moj hobby, specijalno vrijeme, koje volim provoditi sama s dvije saradnice u stvaranju lijepih priča za djecu i odrasle. Kada intenzivno radim, nema vremena za Umin ormar, koji zahtijeva dosta vremena i drugu vrstu koncentracije. Ali, ljubitelji naših kreacija su svjesni toga i strpljivo čekaju moj slobodniji period, koji počinje sredinom ovog mjeseca.

Alfa ženka

Pandemija joj je, kaže, pomogla da ljude postavi na pravo mjesto, jer u teškim trenucima padaju maske.

– Volim kada padaju maske. Imam već dosta godina i iskustava zbog kojih sam davno postavila prioritete. Za sve nas je teško zbog činjenice da živimo u korumpiranoj državi, u kojoj se neznanje i nesposobnost najviše cijeni. A, pandemija je najviše razvila nehumanost i nebrigu za drugog. Onda na sve to dodate migrantsku krizu, dobijete strašni fašizam, koji se širi i gmiže svuda, čak i po ljudima, za koje ste mogli staviti ruku u vatru da su dobri.

Za one koji nisu često u teatru naša sagovornica ostat će prepoznatljiva po ulozi Bube u izuzetno popularnoj tv seriji Lud, zbunjen, normalan…

– Uloga Bube  ostavila je veliki utjecaj na publiku, a i na moju profesionalnu karijeru. Bilo bi veoma važno da se moja filmska karijera obogati i drugim likovima. Uživam raditi zahtjevne uloge, različite od mog ličnog karaktera. Postavljam sebi visoke ciljeve, a moj posao je mijenjati lica i karaktere. Sada je vrijeme za ulogu zle alfa ženke.

Dosta je planova i zadataka pred Belmom u narednom periodu. U Aparat teatru priprema novi projekat, s predstavom Ništa nas ne smije iznenaditi zakazana su brojna gostovanja

– Predstava Lutka ima sve predispozicije da se dosta putuje i gostuje, jer nije komplikovana za organizaciju. U toku su dogovori za gostovanje u Hrvatskoj i Slovačkoj. A, u Pozorištu mladih bliži se premijera Olovnog vojnika u režiji Marija Drmaća. Ipak, uskoro će  na red doći igranje s Lego kockicama, pa zabava u bašti, pa hodanje po divnim našim planinama,  druženje sa ljudima i djecom koji su još uvijek dobri i knjige, otkrivanje novih serija. Možda i neko putovanje, ko zna, kaže na kraju naša sagovornica.