„Poznat je po bogatoj grčkoj i rimskoj historiji, kulturi, arhitekturi kao i rodnom mjestu istaknutog matematičara i inžinjera Arhimeda. Danas je drevna jezgra Sirakuze na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine“
TEKST I FOTO: Sabina Hadžihasanović
Sirakuza je dugo vremena bila na listi mojih želja. Prelijepi antički grad, smješten na istočnoj obali italijanskog otoka Sicilija i glavni grad pokrajine Sirakuze.
Poznat je po bogatoj grčkoj i rimskoj historiji, kulturi, arhitekturi i kao rodnom mjestu istaknutog matematičara i inžinjera Arhimeda. Danas je drevna jezgra Sirakuze na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Sirakuza je u Italiji poznata kao najjužniji grad s oko 100 hljada stanovnika.
Oktobar se činio kao idealan mjesec za posjetiti je. Dok je Bern, gdje živim s mužem i dvoje djece, polako navlačio jesenji mantil, koji ga je štitio od jakih naleta vjetra i kiše, Sirakuza je i dalje bila okupana suncem i zavodljivo mi se smješkala, udobno ušuškana u Sirakuskom zaljevu uz Jonsko more, gdje preovladavaju blage, vlažne zime i vrela, suha ljeta.
Iako je praktičnije i logičnije bilo letjeti do Katanije, koja je 40 km udaljena od Sirakuze, mi smo se odlučili za Palermo, odakle smo se unajmljenim automobilom prebacili do Sirakuse. Pirkanje mediteranskog vjetra, koji nam je poželio dobrodošlicu na izlazu s aerodroma, miris soli i šum udaranja valova od stijene obećavali su fantastično vrijeme.
Za boravak u Sirakuzi odlučili smo se za kuću s bazenom. Treba napomenuti da u ovo današnje vrijeme, kada nas virus Covid opsjeda sa svih strana, boravak u hotelu nije dolazio u obzir. Najam kuće za sedam dana je nešto malo skuplji, nego najam apartmana u Makarskoj.
Bila sam ugodno iznenađena kada sam primijetila da cijene u restoranima nisu iznimno visoke i da se u centru Sirakuze, u starom gradu, može pojesti pizza margarita za 5 eura. Treba pripaziti na odabir vina, jer može biti poprilično skupo. Tokom boravka u Sirakuzi svakako treba posjetiti otok Ortigija, gdje se i danas mogu vidjeti ostaci grčke, vizantisjke i jevrejske civilizacije. Ortigija je pravi labirint antičkih i srednjovjekovnih uličica i pravi je raj za uživanje i shopping. Ovaj mali otok je od glavnog dijela grada odvojeno uskim kanalom iznad kojeg se uzdižu dva mosta koja ga povezuju sa glavnim kopnom.
Na Ortigiji se nalazi veći broj znamenitosti. Tu su Apolonov hram, Aretuzin izvor (izvor se hrani podzemnim vodama, a središtem dominiraju šikare jedinstvenog Sirakuza papirusa), antičko pozorište, rimski amfiteatar, hram Zeusa, te čuveni Arhimedov trg, čije središte krasi fontana s lovcem Artemidom u sredini skulpturalne kompozicije. Ne treba zanemariti ni divne građevine iz prijašnjih stoljeća poput Gradske katedrale, koja je vrhunski primjer sicilijanskog baroka (Gradska katedrala datira iz 13. stoljeća i tu se mogu naći ostaci starogrčkog hrama boginje Atine iz 5. stoljeća p.n.e.) ili Manijakesovog zamka (zamak je imao važnu vojnu ulogu, jer je izgrađen kao tvrđava i zatvarao je ulaz u gradsku luku, pouzdano štiteći Sirakuzu.
Kafić Apolo, gdje se može uživati u granitu, briosu i kafi i koji se nalazi na samom ulazu u Ortigiju, pruža predivan pogled na Apolonov hram, čije ruševine izgledaju veoma impresivno i kontrastno na pozadini modernih zgrada.
Nakon obilaska Ortigije i Sirakuze naše sljedeće odredište bio je barokni gradić Noto, smješten 32 km jugozapadno od Sirakuze. Grad je 1693. godine srušen stravičnim potresom, da bi potom bio obnovljen na maloj udaljenosti. Na njegovoj obnovi su angažirani najeminentniji arhitekti današnjeg vremena. Interesantno je i to da ostali Sicilijanci stanovnike Nota nazivaju plemićima, bez obzira na njihovu klasu. Taorminu smo ostavili za kraj.
Smještena između Mesine i Katanije, na istočnoj obali otoka, Taormina je najpopularnija turistička destinacija Sicilije. Grad je smješten na obroncima planine Tauro, odakle se pruža prelijep pogled na Etnu.
Taormina je ispresijecana malim ulicama, gdje se nalazi veliki broj restorana, kafića i galerija. Spoj historije i moderne ljepote daje joj nevjerovatnu čar koja impresionira danju, a navečer potpuno očarava, dok sjedite u restoranu na litici i uživate u hrani, kao i svuda na Siciliji i Italiji.
Nezaobilazan bi trebao biti i grčko-rimski amfiteatar, koji je jedan od najvećih na Siciliji. Nažalost, nismo uspjeli da ga posjetimo, jer je broj posjetilaca bio ograničen zbog situacije sa koronom.
S obzirom na to da je Taormina smještena na samoj litici (300 m nadmorske visine), do plaže možete sići ili žičarom ili schuttle busom. Plaze Taormine su nadaleko poznate po svojoj ljepoti, a svakako bih spomenula šljunčanu plažu Isola Bella, gdje sezona kupanja traje duže nego na ostalim plažama u Italiji.
Nažalost, za sedam dana koliko smo bili u Sirakusi, nismo imali dovoljno vremena da obiđemo sve znamenitosti koje Sicilija nudi. Žao mi je što nismo posjetili seoce Savoka, koje se nalazi blizu Taormine i koje je svojom ljepotom, popločanim ulicama i kamenim kućama toliko oduševilo Kopolu, da je odlučio 1970. godine baš tu snimiti kultnu scenu svadbe glavnog junaka filma Kum, Majkla Korleonea.
Ljepota Sicilije je zaista impresivna i potpuno drugačija od ostalih dijelova Italije. Stoga bi trebalo spomenuti i sicilijansku kuhinju, koja je jedna od najstarijih i najsvestranijih kuhinja te zemlje. Tipično predjelo su Arancini, male pečene kuglice riže s krušnim mrvicama. Palermo je poznat po tjestenini sa sardinama tj. Pasta con le sarde, dok su u obalnim područjima popularna riblja jela. Ne treba zaboraviti ni sicilijanske poslastice, koje datiraju još iz arapskih vremena, poput poznatih cannola.
I za kraj bih samo citirala Cicerona: Sirakuza je najveći grčki grad i najljepši na svijetu; stvarno je, složila bih se s njim.