“U psihoterapiji terapeut ulaže svoju spremnost za rad, znanje, vrijeme i emocije, a klijent svoja iskustva, spremnost za rad na sebi, vrijeme i novac. Potreban je i određeni napor, jer terapija, kao i druge životne promjene, često nije ni lagana ni bezbolna“
Piše: Alma Tihić, magistrica psihologije i geštalt psihoterapeutkinja
Psihoterapija je tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem, u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalan terapijski odnos i koristi stručne postupke u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihičkih simptoma/poteškoća. Osobe koje razmišljaju doći na psihoterapiju često nisu sigurne šta tačno mogu očekivati. Dobar dio uzroka nelagode, nezadovoljstava, psiholoških i emocionalnih problema kod ljudi, krije se u neprijatnim osjećanjima koja nisu u potpunosti osjetili i proživjeli, već su ih na neki način – blokirali. Svi su izgledi da su u momentu blokade ili bili suviše mladi da bi se sa nekim događajima i posljedičnim osjećanjima nosili ili su možda bili i stariji, potpuno odrasli, ali također bez kapaciteta za obradu osjećanja; suviše destabilizirani, šokirani, preopterećeni drugim stvarima, zbunjeni, uplašeni – ili prosto needukovani, neinformisani u smislu šta im je činiti.
Kada krenuti na psihoterapiju?
Na psihoterapiju treba krenuti onda kada emocije: tuga, ljutnja, bijes, zavist, nemoć, postanu toliko intenzivne da narušavaju normalno funkcioniranje čovjeka. Osobe se osjećaju blokirano i sami to očito ne mogu riješiti.
Pomoć psihoterapeuta je dobro potražiti i kada osoba doživi intenzivnu traumu (smrt u porodici, razvod ili prekid veze, otkaz na poslu) i ne može prestati razmišljati o tome. Ukoliko osoba ima česte zdravstvene tegobe kojima ne pronalazi fizički uzrok, i tada je vrijeme za pomoć stručne osobe.
Često se klijenti jave na psihoterapiju kada shvate da stresne situacije umiruju raznim supstancama (lijekovi, alkohol, psihoaktivne supstance… )
Psihoterapija je potrebna i osobama koje dobro funkcioniraju u svakodnevnom životu, ali žele da unaprijede svoje odnose s bliskim osobama (partnerom, kolegama, prijateljima, roditeljima) i generalno žele pojačati kvalitet života.
Kako odabrati psihoterapeuta?
U psihoterapiji terapeut ulaže svoju spremnost za rad, znanje, vrijeme i emocije, a klijent svoja iskustva, spremnost za rad na sebi, vrijeme i novac. Potreban je i određeni napor, jer terapija, kao i druge životne promjene, često nije ni lagana ni bezbolna. Od izuzetne je važnosti da psihoterapeut ima odgovarajuću diplomu, prati smjernice i etički kodeks psihoterapijske djelatnosti. Ovo su informacije koje osoba koja dođe na psihoterapiju treba pitati na prvom susretu. Potrebno je tražiti diplomu na uvid, jer samo osobe koje su završile dugotrajne, složene edukacije iz nekog od terapijskih pravaca, mogu se baviti psihoterapijom.
Psihoterapija je tretman koji mora voditi educirana osoba koja je prošla i veliki broj sati individualne terapije i konstantno je u procesu supervizije. Sve ove podatke neophodno je tražiti od terapeuta jer je važno znati ko će raditi sa emocijama i preuzeti odgovornost za psihoterapijski proces. U svom radu terapeut se pridržava definiranih standarda profesije. Iskusni psihoterapeuti neće prihvatiti raditi sa određenim klijentima ako procijene da je to izvan njihovih kompetencija.
Psihoterapeuti ne smiju formirati s klijentima dvostruke odnose (povezivanje izvan psihoterapijskog konteksta npr. neformalna druženja, povezivanje na društvenim mrežama i sl.).
Informacije koje psihoterapeut sazna kroz terapiju smatraju se profesionalnom tajnom i terapeut ih ne smije dijeliti s drugima. Nestručan terapeut može ozbiljno naštetiti klijentu i umjesto da mu pomogne, izazvati pogoršanje.
U praksi se susreću pacijenti koje je nestručan psihoterapeut doveo do ozbiljnih emocionalnih stanja i tek tada su zatražili pomoć psihijatra.
Upoznajte razliku između psihijatra, psihoterapeuta i psihologa
U svakodnevnoj komunikaciji o psihologu, psihijatru i psihoterapeutu, nerijetko se govori kao o istoj osobi, a zapravo je riječ o različitim profesijama. Velikom broju ljudi nije jasna razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Stoga ne čudi što u situaciji, kada se jave određene mentalne poteškoće, vlada konfuzija i osoba ne zna od koga zatražiti pomoć. Psihijatar je osoba koja je završila studij medicine i specijalizirala se u području psihijatrije ili neuropsihijatrije.
Psihijatar uspostavlja kliničku dijagnozu i može propisivati lijekove i upućivati na određene dijagnostičke pretrage, što psiholog i psihoterapeut ne mogu. Psihijatar može obavljati i psihoterapiju samo ako je završio edukaciju za psihoterapeuta.
Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije. Psiholog može obavljati psihološka testiranja, dok psihoterapeut ne može. Naravno, može obavljati i psihoterapiju, ako je završio edukaciju za istu.
Psihoterapeut je osoba koja je završila edukaciju iz nekog od terapijskih pravaca. Tokom edukacije, psihoterapeut prolazi kroz ličnu psihoterapiju i uči skup postupaka kojima se pruža pomoć ljudima sa određenim problemima.
Važno je napomenuti da lifecouch ne spadaju ni u jednu od ovih profesija.