Jasmina Mujezinović – osnivačica Sigurne kuće, Sos telefona za prijavu nasilja, Centra za besplatnu pravnu i psihološku podršku…

Jasmina Mujezinović, diplomirana pravnica iz Sarajeva, od 1996. – 2003. godine obnašala je funkciju zamjenice, pa direktorice ureda Ambasade lokalne demokratije Barcelona – Sarajevo, ureda grada Barcelone za podršku projektima između ova dva grada, te razvoja međunarodne saradnje. Trenutno je na poziciji izvršne direktorice Fondacije lokalne demokratije (FLD) – čija je misija poboljšanje položaja žena u bh. društvu, kroz ostvarenje različitih ciljeva, poput prevencije, borbe i zaštite od nasilja na osnovu spola. Trudeći se da pronađe rješenja za zaštitu osoba koje su izložene nasilju – osnivačica je Sigurne kuće – Skloništa za žene i djecu, kao i Skloništa za djevojke, žrtve nasilja u porodici, SOS telefona za prijavu nasilja i Centra za žene, koji pruža besplatnu pravnu, psihološku i socio-ekonomsku podršku – za marginalizirane grupe žena u Kantonu Sarajevo. Evo kako izgleda svakodnevnica ove impresivne dame…

Foto: Muamer Kolar

7:30

– Moj radni dan počinje u 7.30. Nijedan dan ne počinjem bez kafe, koja je neprikosnoveni ritual od pola sata. Izlazim iz kuće u 8.30 i nastojim uvijek prošetati do radnog mjesta – kancelarije menadžmenta u Radićevoj ulici, jedne od tri organizacione jedinice FLD-a. Upravo na toj dionici, od kuće do posla, nerijetko sretnem poznanike, prijatelje i mnoga draga lica, pa je šetnja za mene poseban užitak. Ujedno je to prilika da u mislima posložim sve obaveze za taj dan.

9:00

– Kao i kod većine nas, radni dan počinjem pregledavanjem i odgovaranjem na dospjele e-mailove. Mnogi od njih rezultiraju različitim aktivnostima, na kojima radim s kolegicama i kolegama, te ih uključujemo u dnevne obaveze.

9:30 –  10:30 

– Vrijeme je za radni sastanak s timom iz kancelarije – program menadžericama, kolegama i kolegicama iz finansija, koordinatorima projekata, PR-om i drugima… Razgovaramo o  organizaciji aktivnosti koje su predviđene za taj dan, kao i onih koje nas očekuju tokom sedmice. Ovi susreti rezultiraju i kreiranjem pozitivne energije za obaveze koje nas očekuju tokom radnog dana, jer osim zvaničnog dijela sastanka uvijek odvojimo 15 minuta za neformalne razgovore, šale i anegdote iz prošlosti, ali i uspješne motivacione priče.

11:30 

– U pola 12 sam već na putu za Sigurnu kuću, našu drugu organizacionu jedinicu. Fondacija lokalne demokratije osnovala je Sigurnu kuću kao jedan od servisa podrške za žrtve nasilja u porodici u Kantonu Sarajevo. Sigurna kuća postoji od 2000. godine, a od njenog osnivanja do danas, kroz Sigurnu kuću prošlo je 2.246 žena, djevojaka i djece – žrtava nasilja u porodici.

 12:00

– Sastanak s kolegicama uposlenim u Sigurnoj kući. One su sve velike profesionalke, veoma posvećene svom poslu, a naši razgovori odnose na se na konsultacije u smislu strateškog razvoja, unapređenja sistema zaštite, razvoja novih usluga podrške, svakodnevnih izazova i prevladavanju prepreka, koje se konstantno i iznova pojavljuju u radu. Naša komunikacija je svakodnevna, jer nerijetko doživljavamo situacije koje je potrebno odmah rješavati. Ponosna sam na naš dugogodišnji rad i svu pomoć i podršku koju pružamo žrtvama porodičnog nasilja, kao i na brojne uspješne projekte koji su iza nas.

13:00 -13:30

– Pauzu za ručak najčešće provodim u kancelariji – kada zajedno sa kolegama naručimo obrok i iskoristimo ovu priliku za neformalne razgovore. Ukoliko mi radne obaveze to dozvoljavaju, ponekad izađem u obližnji restoran.

14:00

– Zoom sastanak s uposlenicima Centra za žene – centra za pravnu, psihološku i ekonomsku podršku. Ovo je jedinstvena besplatna usluga za žrtve nasilja, žrtve rata i samohrane majke. Ovim putem pozivam sve naše sugrađanke, koje traže sigurno mjesto za razgovor i  senzibiliziranu profesionalnu podršku o problemu kojeg imaju, da se jave u ovaj centar.

15:00

– Radni dan, pored sastanaka podrazumijeva i komunikaciju putem telefonskih razgovora, korespondenciju putem e-maila, kao i pisanu komunikaciju putem dopisa. Tokom radnog dana obavezno odvojim pola sata za posjetu web portalima, te ostalim društvenim mrežama u potrazi za podacima i informacijama, koje organizaciji mogu biti od koristi ili zahtijevaju određenu reakciju s naše strane kao organizacije za zaštitu ljudskih prava.

17:00

– Kraj je radnog vremena i vrijeme za novu šetnju do kuće. Usput volim svratiti do neke prodavnice i pogledati šta je novo u ponudi – bilo da se radi o odjeći, obući ili nekim novim proizvodima iz asortimana zdrave hrane.

19:00

– Ostatak  dana provodim u kući, to je vrijeme za privatni život, opuštanje i najdraže razgovore s kćerkom, sestrom, prijateljicama. Rijetko gledam televiziju, uvijek radije biram šetnju, čitam knjigu ili neke interesantne teme na portalima. Dan se završava kasno, oko 24 sata…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Foto: Muamer Kolar

 

TEKST

 

7:30

 

– Moj radni dan počinje u 7.30. Nijedan dan ne počinjem bez kafe, koja je neprikosnoveni ritual od pola sata. Izlazim iz kuće u 8.30 i nastojim uvijek prošetati do radnog mjesta – kancelarije menadžmenta u Radićevoj ulici, jedne od tri organizacione jedinice FLD-a. Upravo na toj dionici, od kuće do posla, nerijetko sretnem poznanike, prijatelje i mnoga draga lica, pa je šetnja za mene poseban užitak. Ujedno je to prilika da u mislima posložim sve obaveze za taj dan.

 

9:00

 

– Kao i kod većine nas, radni dan počinjem pregledavanjem i odgovaranjem na dospjele e-mailove. Mnogi od njih rezultiraju različitim aktivnostima, na kojima radim s kolegicama i kolegama, te ih uključujemo u dnevne obaveze.

 

9:30 –  10:30 

 

– Vrijeme je za radni sastanak s timom iz kancelarije – program menadžericama, kolegama i kolegicama iz finansija, koordinatorima projekata, PR-om i drugima… Razgovaramo o  organizaciji aktivnosti koje su predviđene za taj dan, kao i onih koje nas očekuju tokom sedmice. Ovi susreti rezultiraju i kreiranjem pozitivne energije za obaveze koje nas očekuju tokom radnog dana, jer osim zvaničnog dijela sastanka uvijek odvojimo 15 minuta za neformalne razgovore, šale i anegdote iz prošlosti, ali i uspješne motivacione priče.

 

11:30 

 

– U pola 12 sam već na putu za Sigurnu kuću, našu drugu organizacionu jedinicu. Fondacija lokalne demokratije osnovala je Sigurnu kuću kao jedan od servisa podrške za žrtve nasilja u porodici u Kantonu Sarajevo. Sigurna kuća postoji od 2000. godine, a od njenog osnivanja do danas, kroz Sigurnu kuću prošlo je 2.246 žena, djevojaka i djece – žrtava nasilja u porodici.

 

12:00

 

– Sastanak s kolegicama uposlenim u Sigurnoj kući. One su sve velike profesionalke, veoma posvećene svom poslu, a naši razgovori odnose na se na konsultacije u smislu strateškog razvoja, unapređenja sistema zaštite, razvoja novih usluga podrške, svakodnevnih izazova i prevladavanju prepreka, koje se konstantno i iznova pojavljuju u radu. Naša komunikacija je svakodnevna, jer nerijetko doživljavamo situacije koje je potrebno odmah rješavati. Ponosna sam na naš dugogodišnji rad i svu pomoć i podršku koju pružamo žrtvama porodičnog nasilja, kao i na brojne uspješne projekte koji su iza nas.

 

13:00 -13:30

 

– Pauzu za ručak najčešće provodim u kancelariji – kada zajedno sa kolegama naručimo obrok i iskoristimo ovu priliku za neformalne razgovore. Ukoliko mi radne obaveze to dozvoljavaju, ponekad izađem u obližnji restoran.

 

14:00

 

– Zoom sastanak s uposlenicima Centra za žene – centra za pravnu, psihološku i ekonomsku podršku. Ovo je jedinstvena besplatna usluga za žrtve nasilja, žrtve rata i samohrane majke. Ovim putem pozivam sve naše sugrađanke, koje traže sigurno mjesto za razgovor i  senzibiliziranu profesionalnu podršku o problemu kojeg imaju, da se jave u ovaj centar.

 

 

15:00

 

– Radni dan, pored sastanaka podrazumijeva i komunikaciju putem telefonskih razgovora, korespondenciju putem e-maila, kao i pisanu komunikaciju putem dopisa. Tokom radnog dana obavezno odvojim pola sata za posjetu web portalima, te ostalim društvenim mrežama u potrazi za podacima i informacijama, koje organizaciji mogu biti od koristi ili zahtijevaju određenu reakciju s naše strane kao organizacije za zaštitu ljudskih prava.

 

17:00

 

– Kraj je radnog vremena i vrijeme za novu šetnju do kuće. Usput volim svratiti do neke prodavnice i pogledati šta je novo u ponudi – bilo da se radi o odjeći, obući ili nekim novim proizvodima iz asortimana zdrave hrane.

 

19:00

 

– Ostatak  dana provodim u kući, to je vrijeme za privatni život, opuštanje i najdraže razgovore s kćerkom, sestrom, prijateljicama. Rijetko gledam televiziju, uvijek radije biram šetnju, čitam knjigu ili neke interesantne teme na portalima. Dan se završava kasno, oko 24 sata…