Adisa Karahodžić: U poslu je najvažnije održati riječ

Moje prvo radno mjesto bilo je mjesto sekretarice. Kompaniju je osnovao moj otac, a kako sam po struci pravnica, moja obaveza bila je da vodim pravne i kadrovske poslove. No, nerijetko sam i dočekivala goste, kuhala im kafe, radila kao prevodilac. Sve su to bile faze koje sam prošla kako bih što bolje shvatila funkcioniranje businessa – kazala je u intervjuu za naš magazin prva žena tešanjske kompanije „Koteks“, nadaleko čuvene po preradi i proizvodnji kože

Piše: Lejla Lojo

 Foto: Muamer Kolar

Priče o gradovima gdje je nezaposlenost svedena na minimum nisu uobičajene za našu zemlju. No, Općina Tešnja tu je da demantira i ove navode. Jedna je od privredno najrazvijenijih općina u našoj zemlji, a ovako pozitivnoj privrednoj tešanjskoj slici svakako doprinosi i kompanija „Koteks“, daleko čuvena po preradi i prodaji sirove kože. No, tu njihova djelatnost ne prestaje. Tokom više od 20 godina postojanja, kompanija „Koteks“ je svoje djelovanje proširila i na proizvodnju i prodaju kožne i tekstilne konfekcije, galanterije i obuće, te policijskih uniformi i opreme. O razvoju ovog porodičnog businessa, njegovom rastu i planovima razgovarali smo s direktoricom Adisom Karahodžić, koja je rasla uporedo s firmom, te je na funkciju direktorice stupila 2011. godine.

\"\"

 Prvo radno mjesto

Moje prvo radno mjesto bilo je mjesto sekretarice. Kompaniju je osnovao moj otac, a kako sam po struci pravnica, moja obaveza bila je da vodim pravne i kadrovske poslove. No, nerijetko sam i dočekivala goste, kuhala im kafe, radila kao prevodilac. Sve su to bile faze koje sam prošla kako bih što bolje shvatila funkcioniranje businessa. Vremenom, zakoračila sam u sektor izvoza sirove kože i to najviše zbog kontakta s kupcima. Naime, kako najviše sarađujemo s italijanskim proizvođačima, oni su željeli direktan kontakt s nama. I to je bila moja obaveza. Osmislili smo sektor za izvoz i komunikaciju s kupcima. Istovremeno smo oformili pogon za proizvodnju gdje je funkciju direktora preuzeo moj brat, po struci magistar ekonomije. Sve  se dešavalo jedno za drugim i danas smo tu gdje jesmo – kazala nam je na početku našeg razgovora Adisa, koja je ekipu našeg magazina ugostila u svom velikom uredu.

\"\"

S osmijehom se prisjetila početaka kompanije kada je „Koteks“ imao tek 15 zaposlenih, a danas je taj broj izrastao na 250. Adisa ističe da ambijent za privatnike u BiH nije idealan, ali se nada da će bolje vrijeme uskoro doći.

 – Biti proizvođač u BiH danas je veoma teško i faktički neisplativo. Proizvodnja kožne konfekcije zahtijeva puno radne snage, a poslovi nisu visokoprofitni. Također, povećavaju nam se stope poreza, a mala i srednja preduzeća su najviše pogođena izmjenama zakona i ukidanjem beneficija koje smo imali, te uvođenjem novih nameta  – naglasila je Adisa, dodajući da bi eventualni ulazak BiH u Evropsku uniju mogao riješiti neke probleme kao što je nelojalna konkurencija.

Očev savjet

– Mi smo kompanija koja odavno izvozi na tržište EU i radimo prema njihovim standardima. Usvojili smo i certificirali standarde za kvalitet, za zaštitu okoliša, zaštitu uposlenika na radu itd. Trenutno investiramo u veliki projekt reciklaže otpadnih voda. Mi jesmo zato da BiH uđe u EU. Problem je nelojalna konkurencija. Postoje firme koje rade na crno i bez ikakvih dozvola. Samim tim spuštaju cijenu svojih proizvoda. I zato najveću cijenu plaćamo mi koji se trudimo da imamo i kvalitet i poštujemo zakon.

Svaki početak je težak, pa tako ni Adisi na samom početku uopće nije bilo lako prodati proizvod iz BiH na inostranom tržištu. Stranci su bili skeptični prema svemu što je dolazilo iz Bosne.

\"\"

 – Puno smo istraživali tržište Evropske unije. Obilazili smo sajmove i firme koje su mogle biti potencijalni kupci. U svemu tome trebalo je dosta truda i rada. Međutim, kada jedanput dođu i uspostavimo saradnju, te izvršimo prvu isporuku, kupci se uvijek vrate. Kvalitet našeg proizvoda diktirao je naše poslovanje. Danas smo došli na taj nivo da nas na pojedinim prezentacijama navode kao svijetao primjer poslovanja i kvaliteta – ponosno će Adisa.

Iako obnaša funkciju direktorice, te joj radni dan traje 24 sata, Adisa ističe da ništa nije stekla sama, te da je porodični business uspio, jer na njemu podjednako radi cijela porodica.

Ova firma je dijete mog oca. Ja sam zadovoljna funkcijom koju obavljam, ali sama ne bih ništa mogla uraditi. Naš uspjeh rezultat je očevog iskustva, te snage i napora koju brat i ja ulažemo. Žene koje se, u ovakvom ambijentu, usude pokrenuti posao zahvaljuju svako divljenje. Ali, kada govorimo o porodičnim firmama, to je druga priča. Imamo mogućnost da se jedni na druge oslonimo i svi imamo zajednički cilj kojem težimo.

Adisa kaže da predrasude prema ženama na liderskoj poziciji uvijek postoje, a posebno u ovoj grani privrede.

 – Konkretno, u prodaji sirove kože nema puno žena. To je više muški posao i tu se, na neki način, morate držati na distanci, ali se morate i dokazati. Nekad se dokazujete, a nekad se držite po strani, pa kažete, vrijeme će pokazati, baš zato što ste žena. Ali žene mudro procijene kada treba nešto prešutati.

Od oca koji je godinama u ovom poslu, naučila je dosta toga. No, u poslovanju se uvijek vodi jednim njegovim zlata vrijednim savjetom.

 – Naučila sam da je veoma važno da ispoštujete svoju riječ. Kada kupcu garantirate kvalitet i da ćete nešto uraditi, onda to i učinite. Otac mi je uvijek govorio da ako nešto ne mogu ispuniti, onda to i ne obećavam. To je ključ svega.

Iza Adise su brojne poslovne pobjede. No, na jednu je posebno ponosna.

 – Godine 2007. smo dosta radili s firmama koje su bile trgovci našom robom, ali i ostalih koji su trgovali kožom. Oni su bili naši kupci, a u principu sam znala da je naš ključni kupac proizvođač. Tada smo sebi postavili za cilj da mi budemo ti koji će sarađivati direktno s kupcem. Zašto da to bude neka druga firma koja će posredovati? Počela sam istraživati šta to oni i na koji način rade. Istraživala sam tržište, učila šta bi to privuklo kupce da dođu ovdje. Na tome sam intenzivno radila godinu ili dvije i poslije toga smo dobili konkretne ugovore. Bilo je tu dosta ambicije i entuzijazma. Ali, evo već smo 10 godina u direktnom kontaktu s kupcima.

A kada sav posao ostavi po strani, Adisa je posvećena supruga i majka. Ponosna je na svoju 18-godišnju kćerku, te osmogodišnjeg sina.

 – Djeca su zahtjevna i treba im posvetiti pažnju i pokušavam im se prilagoditi. Koristim to vrijeme da budem još bolja mama nego što sam inače. Uprkos svom poslu koji imam, kao mama ne bih mogla funkcionirati ako se ne čujem s njima svaka tri sata. I čestitam svakoj majci koja puno radi. Jedino mogu raditi i funkcionirati ako znam da je kod kuće sve u redu – kazala nam je na kraju Adisa.

 Odnos s uposlenicima

– U Koteksu zaista imamo odlične odnose unutar firme. Jednostavno smo se navikli jedni na druge. Petkom imamo kafu u 12 sati i to je neka naša mala ženska tradicija. Draže mi je sjediti sa svojim kolegicama na toj kafi nego ići na neki poseban ručak i sl. Općenito, morate znati čuvati svoje uposlenike, omogućiti im da se razvijaju. Nekada nije dovoljno dati visoku platu. Bitnija je lijepa riječ, druženje, njihovo educiranje i to, jednostavno, morate prakticirati.