Adnan Hasković: Moje vrijeme tek dolazi

“Sve što traži moja profesija je istina. Potrebno je sve potkrijepiti, sve proživjeti, poistovjetiti se, kidati se, kako bi vam gledalac vjerovao”

 Razgovarala: Indira Delić; foto: Edvin Kalić

Bh. glumac Adnan Hasković rođen je u našoj prijestolnici. Titulu glumca stekao je na Akademiji scenskih umjetnosti u klasi profesora Izudina Bajrovića. Njegovu karijeru obilježile su brojne uloge i jedan je od rijetkih glumaca s naših prostora koji je napravio i internacionalnu karijeru. Na velikoj holivudskoj listi poznatih zvijezda našlo se i ime našeg glumca koji je zaigrao rame uz rame s velikanima poput Penelope Cruz, Emilea Hirscha, Tilde Swinton, Seana Beana…

TALENTIRANI DJEČAK

Adnan je karijeru počeo u pozorištu, no, kako kaže, uvijek je bio filmski čovjek. Ljubav prema glumi javila se u obdaništu, dok je već u srednjoj školi bio siguran da će poziv glumca biti njegova profesija. Privlačio je pažnju svojim performansima i monolozima, te je kao sedmogodišnji dječak ostvario svoju prvu ulogu.

– U predškolskom sam imitirao razne programe, sve što je bilo dostupno u to vrijeme na televiziji, poput audicije, nadrealista, raznih monologa… Tako da su sve vaspitačice, učiteljice i mamine kolegice primjećivale moj talenat, moju sklonost ka imitaciji, skeču, privlačenju pažnje. Majka je na sugestiju prijateljice Olgice odlučila upisati me u glumačku školu dječije glume Kaće Ćelan na Mejtašu. Tu je bilo mnogo moje generacije. U toj školi prakticirali su se scensko-muzički i poetski performansi, te su se okupljala djeca od sedam do 16 godina. No, veoma brzo nastupio je rat, pa je škola prestala s radom. Tokom srednje škole bio sam aktivan u raznim sekcijama. Recitirao sam, glumio, te bio angažiran na FTV-u kao voditelj u tinejdžerskoj emisiji Veliki odmor, u kojoj smo imali glumačke zadatke kao voditeljske. Nakon toga dileme nije bilo, moj izbor bio je upisati Akademiju scenskih umjetnosti. Položio sam prijemni iz prve i tako kreće moj put – prisjetio se Adnan.

U našem društvu mnogi umjetnici ostaju uskraćeni za posao. Iako je riječ o profesiji koju publika veoma cijeni, kriza je učinila svoje, pa se i mnogo glumaca profiliralo u drugim poslovnim sferama, no Adnan kaže da se zbog odabira svog poziva nikada nije pokajao.

– Biti umjetnik u našoj zemlji je kao borba s vjetrenjačama. Boriš se protiv nekog izmišljenog neprijatelja. Zemlja smo s relativno svježim ranama iz prošlosti, sa svim nacionalnim i etno paradoksima koje je donijelo njeno uređenje. Tu se izgubila kultura i ona je postala nacionalna. Naprimjer, ako radite projekt koji ima ratnu tematiku, odmah ste uskratili publiku u RS-u i dijelovima Hercegovine. Svedeni ste na jedno parče zemlje. Ali, najveće umjetnosti i jesu nastajale pod najtežim okolnostima. Ipak, bez obzira na sve nikada se nisam pokajao. Često me pitaju: “Jesi li mogao izabrati neki unosniji posao, poput ekonomiste, pravnika, imao bi neku vrstu sigurnosti, veći prosperitet?” Obično im kažem da mogu vratiti vrijeme sve bih isto uradio – govori Adnan, koji je odigrao zapaženu ulogu snalažljivog Sarajlije Gojka u filmu Twice Born Sergija Castellitta. O Penelope Cruz, koja je u ovom ostvarenju otjelovila lik udovice Gemme, ima samo riječi hvale.

– To je, definitivno, moj omiljeni angažman iz razloga što me se takva priča najviše i tiče. Rađena je skoro po istinitom događaju, te fikciji reditelja koju umjetnost dozvoljava kako bi se priča spojila na najbolji mogući način. Veoma je bitno da dok gledate film on utječe na vas, te vas duboko zamisli tako da na scene ne možete ostati ravnodušni. Svakodnevno dobivam poruke stranaca, Amerikanaca, Meksikanaca, Korejanaca da ih je dotakao, fascinirao neki film, serija. Ističu obično kako nisu znali šta se to dešava na Balkanu, koliko je emocija, borbe, te kako im je snaga na kraju tih karaktera uspjela pomoći da prevladaju prepreke i da nastave sa životom dalje. Dobiti takav feedback od publike za jednog glumca je veliki uspjeh. O velikanima s kojim sam imao priliku igrati moram istaći da su to prije svega veliki profesionalci i jednostavni ljudi – kazao je i dodao da nikada neće zaboraviti svoju prvu profesionalnu predstavu u pozorištu u kojoj je ostvario glavnu ulogu za koju je poslije osvojio nagrade na svih pozorišnim festivalima u BiH.

– Prvi put na scenu stajem s doajenima bh. i regionalne glumačke scene: Nadom Đurevskom, Josipom Pejakovićem, Zoranom Bečićem i Vladom Jokanovićem u predstavi Legenda o Ali Paši, a sve u režiji velikog rediteljskog genija Sulejmana Kupusovića.

 ANALIZA LIKA

Velike glumačke žrtve su svakako razne transformacije za uloge. One su suština ove umjetnosti i svaka se, govori Adnan, mora posmatrati s više aspekata.

– Svaki dobar glumac će vam reći da sve promjene za uloge koje radi postoje već u nama, samo treba pronaći pravi način i sredstvo kojim ćemo sve to u dubinama skriveno izvući van. To je psihološka analiza jednog karaktera. Kada dobijem neku ulogu, prvo napravim njegovu biografiju. Zamislim njegov kompletan život, te u odnosu na materijal koji sam dobio pokušavam naći opravdanje zašto on reagira u nekoj sceni na određeni način. Kada ulazite u neku ulogu, ulazite duboko u sebe. Nekada nešto odigram veoma lako, a nekada se zaista napatim, jer ne mogu da nađem razlog zašto je neki karakter odreagirao tako. Naprimjer, Sean Penn gradeći karakter prvo zamisli kakva bi bila frizura lika kojeg igra. Kada vidite na ulici nekog čovjeka, odmah možete imati dojam o njemu. Kakva mu je kosa, drži li do sebe, ili, šta li je sve utjecalo na njega… Sve su to detalji koji govore o karakteru, tako da nekada bude teže, nekada lakše. Dobar glumac će se potruditi da svoju ulogu odigra najbolje što može.

Adnan je svjesno u karijeri izbjegavao sitcome zbog toga što smo društvo koje često veže glumce za odigrane uloge, uprkos činjenici da su poslije bili veoma brzo angažirani na novim projektima.

Isključivo glumce poistovjećujemo sa karakterima iz sitcoma, koje oni, istina, besprijekorno odigraju. Sjajni su glumci koji imaju pregršt talenta i još mnogo za pokazati, ali nažalost u sredini površnoj, a bojim se i ne- obrazovanoj u kakvoj smo mi, vi ostajete taj karakter i to vas obilježi na neki način. Na svu sreću nisam imao takvu ulogu da bi me mogli poistovjećivati, ili da bih se zbog nje kajao. Sve je nekako bilo logično. Možda i ja za sebe ne bih izabrao bolje.

Baveći se ovom umjetnošću Adnan je, priča nam dalje, naučio brojne lekcije. Posebno je sretan što je spoznao razumijevanje emocija drugih karaktera/ljudi.

– Najvažnija lekcija je ta empatija! Zaista se trudim kao čovjek da mogu ukazati na nešto dobro, da mogu nositi određene poruke, da ima značaja to što radite, da može ostati za neko trajno dobro. Drago mi je kada moja umjetnost doprinese nekome, ponuka ga na razmišljanje i promjenu. Nekad me neki film, dokumentarac toliko izbije iz cipela da nešto promijenim, da donesem odluke zarad toga. To je kao da ste pročitali knjigu. Utječe na vaš život – govori Adnan za kojeg kolege kažu da je intuitivan glumac.

– Za dobrog glumca intuicija je sve. Sve što traži moja profesija je istina. Potrebno je sve potkrijepiti, sve proživjeti, poistovjetiti se, kidati se, kako bi vam gledalac vjerovao. U budućnosti bih se volio okušati i kao reditelj. U glavi imam dvije priče zasnovane na istinitim događajima. Mi ne možemo pobjeći od prošlosti koja nas je zadesila. Odgovornost umjetnika jeste da se bavi tim temama. Često ljudi s naših područja znaju kazati: “Ma, dosta nam je filmova s ratnom tematikom!” No, mi smo imali dva prava ratna filma, a za ove druge se ne može reći da su ratni. Još uvijek ima neispričanih priča. Po snazi intenziteta lošije priče dobivaju Oscare, idu na Kanski festival, osvajaju kanske Palme, venecijanske Lavove. Recimo, priča Fikreta Bačića bi trebala biti ispričana kroz film. To je čovjek koji 20 godina traži 29 članova porodice, koje je izgubio u jednom danu – istakao je Adnan.

 UGOSTITELJSKI PODUHVAT

Prema njegovom mišljenju, glumčeva karijera počinje tek s 30 godina. Sve što je do sada uradio za njega je veliki bonus, ali njegovo vrijeme tek dolazi.

– Robert de Niro je počeo igrati u 30-oj godini. S 33 je dobio prvu značajniju ulogu. Ne možete biti glumac bez životnog iskustva. Leonardo Di Caprio je igrao u tinejdžerskim godinama, a tek kasnije je stekao glumačku zrelost. Bora Todorović i Dragan Bjelogrlić igrali su kao tinejdžeri, no pravi glumici postaju u tridesetim sa stjecanjem životnog iskustva. Kako ste stariji, sve ste kvalitetniji.

Osim posvećenosti glumi, Adnan je odlučio investirati i u restoran bosanske kuhinje koji se nalazi u Sarajevo City Centeru. Ovim činom je želio doprinijeti podizanju nacionalne svijesti i vratiti dušu bh. tradicije.

– Turisti žele vidjeti nešto što je autohtono, a sjajno je kada imaju priliku osjetiti ukus domaće hrane kao da ste ih ugostili u kući vaših nana i djedova. Putujući po svijetu, od Londona do Italije i Amerike, primijetio sam da u restoranima uvijek imaju jelo specifično za tu zemlju. U ovaj posao ušao sam s prijateljem. Realizacija naše zamisli nam dobro ide.

Adnan Hasković ima mnogo planova za budućnost, kako na našim prostorima, tako i na inostranom tržištu. Već u narednom periodu očekuje ga mnogo posla – tri filma i snimanje serije u Engleskoj. 

SUPRUGA AIDA, BESKRAJNA PODRŠKA

Adnan je već neko vrijeme u braku s Aidom, poduzetnicom porijeklom iz Krajine, a odnedavno se ostvario i u najljepšoj životnoj ulozi – ulozi oca malenog Rayana Alija. Za sina mu je najbitnije da bude dobar čovjek i podržat će ga u svemu.

– Supruga mi je beskrajna podrška. Naše upoznavanje bilo je filmsko. Ona nije bila upoznata s mojom profesijom, znala je površno. Tek kasnije kada smo stupili u zajednicu spoznala je sve procese koji su sastavni dio mog života. Odmah nakon vjenčanja otišli smo u Los Angeles na tri mjeseca. Taj put je bio isplaniran mnogo prije nego što smo se upoznali. Ujedno nam je to bilo i bračno putovanje. Tada je vidjela kako izgleda posao glumca. Našla se u žiži moje profesije – ispričao je Adnan.