Ajla Šunje: S malim crvenim rukavicama do uspjeha

Poduzetnica Ajla Šunje direktorica je poliklinike “Chicago Vein Institute”, prve klinike u našoj zemlji, koja se posvetila liječenju bolesti vena. Klinika je za dvije godina ostvarila veliki uspjeh, a kadar koji u njoj djeluje dodatno se educirao u Chicago, i svakodnevno prati sve trendove i promjene u flebologiji, grani vaskularne hirurgije

Piše: Indira Delić

Foto: Edvin Kalić

Lijepa 27-godišnja poduzetnica ljubav prema medicini naslijedila je od svog oca Mensura, koji je prije rata u Mostaru, ali i cijeloj BiH bio izuzetno cijenjen. No, u potrazi za boljim životom, bježeći od ratnih strahota, 1993. godine s porodicom preselio se u Kuvajt, kako bi tamo radio, a njima pokušao osigurati bolju budućnost. Mlada poduzetnica pričala nam je o trnovitim stazama kojim je prošla, požrtvovanosti, velikoj podršci roditelja i sestre, te o kruni porodičnog truda i rada na poliklinikama.

– Tokom rata u našoj zemlji otac je dobio priliku da radi u Kuvajtu. Tih godina na klinikama im je trebao kadar medicinskog osoblja, tako da smo svi porodično 1993. godine napustili Mostar i preselili se tamo. Otac je radio na onkološkoj klinici, mama u konzulatu, a sestra i ja smo se počele navikavati na tamošnje običaje. Tamo sam stekla veliki broj prijatelja, krenula u osnovnu školu, no sve vrijeme bila sam nostalgična za ostatkom porodice u BiH. Vrijeme je odmicalo, a nekog većeg napretka nismo imali. U to vrijeme, ako ste bili izbjeglica u Kuvajtu, niste mogli ostvariti mogućnost na svoj stan. Roditelji su shvatili da tamo nema budućnosti, prvenstveno za moju sestru i mene, pa onda i za sve ostale. Počeli su razmatrati situaciju za odlazak u Ameriku, jer su tamo primali izbjeglice. Neko vrijeme su razmišljali, te su donijeli odluku da krenemo za Chicago – započinje svoju priču poduzetnica Ajla.

Kako ste Vi doživjeli tu odluku za ponovnom selidbom?

-Za mene je sve to bilo stresno. Navikla sam se na život u Kuvajtu, upoznala sam njihovu kulturu, jezik. No, vrlo brzo sam se adaptirala na život u Chicagu, iako je u početku bilo teško. Mama i tata su sve vrijeme pokušavali dati sve od sebe, kako bismo mi bile stabilnije. Uvijek su nas savjetovali da se trebamo u životu truditi, obrazovati, te da sve što radimo mora biti pošteno.

Američki običaji bili su strani za Vas. Kako počinje Vaša priča, od čega ste u početku živjeli?

-Da, sve je bilo drugačije. Tamo smo došli bez dolara, kao izbjeglice. Živjeli smo uz pomoć kupona. Išli smo u školu u kojoj je bilo mnogo izbjeglica, kako iz naše zemlje, tako i iz Somalije. Bila je ogromna gužva, pa smo nekad imali predavanja i u hodnicima škole. U početku diplome mojih roditelja tamo nisu važile, no moj otac nije posustajao. Jedno vrijeme radio je I kao taksista, pa onda kao čuvar, a sve to kako njegovim mezimicama ništa ne bi nedostajalo. Pošto smo bili u jako teškoj situaciji nismo čak imali ni dovoljno odjeće za zimu, a poznato je da su u Chicagu zime jako hladne, a mi smo došli iz Mostara, pa Kuvajta, tako da sam tek tamo prvi put vidjela snijeg. Adekvatne odjeće nismo imali, a mojoj sreći nije bilo kraja kada su nas posjetili prijatelji iz Kanade, koji su nam donijeli pune kese zimske odjeće. Nikada neću zaboraviti malene crvene rukavice koje su se nalazile u toj kesi. Mama me vodila u školu, pa bismo onda obje stavile po jednu rukavicu na ruke, a druga bi bila u džepu, kako bi se obje ugrijale. Kada bih stigla do ulaza škole, mami sam davala i svoju…

Kada se status Vašeg oca stabilizirao, kada je riješio papirologiju oko prevođenja diplome?

-Roditelji nikada nisu posustajali. Tata je taksirao, mama je radila kao spremačica, kako nama ništa ne bi falilo. Sav taj njihov trud, požrtvovanost utjecao je na mene. Formirao me je kao ličnost i dao poticaj da budem bolja osoba… Tata je uspio završiti tamo “Step1 i Step2”(Ispiti koji se moraju proći, kako bi se konkuriralo za specijalizaciju). Iako je imao specijalizaciju, morao je tamo sve iznova proći, pa se opet educirati. Na svu sreću sve je uspio realizirati i njegova diploma je opet bila validna. Mi smo kao veoma male djevojčice naučile da od roditelja ne tražimo mnogo. Danas se otac ubraja u svjetske stručnjake, koji su bili pioniri u istraživanju i primjeni najsavremenije metode laserskog liječenja vena. Metoda je u SAD-u odobrena početkom 2002. i smatra se revolucionarnom u medicini.

Prije 16 godina otvorili ste prvu ordinaciju interne medicine u Chicagu. Koliko ste djelovali u toj sferi medicine?

-Da. “Stali smo na noge”. Tata je radio u struci, a mi smo sve vrijeme bili uz njega, tako da sam od djetinjstva znala da i ja svoje znanje želim usmjeriti ka medicini. Četiri-pet godina smo djelovali u toj sferi medicine.

Nakon nekoliko godina djelovanja u sferi interne medicine, okrenuli ste se ka flebologiji, grani vaskularne hirurgije. Hoćete nam reći nešto više o tome?

-Flebologija je grana medicine koja se bavi venama i bolestima vena, prvenstveno proširenim venama na donjim ekstremitetima. Poenta je da se ova oboljenja liječe laserima. Ustvari, radi se o klasičnim operacijama, takozvano čupanje vena. Moj otac je prvi doktor koji je certificiran za liječenje vena.

Osim što djelujete u Chicagu, gdje imate svoju zdravstvene ustanovu, odlučili ste otvoriti i polikliniku u našoj prijestolnici. Otkud želja za povratkom u našu zemlju?

-Mi smo uvijek išli u smjeru da nešto vratimo Bosni. Primijetili smo da ima neka rupa u medicini što se tiče liječenja vena. Način na koji liječimo vene u Americi je vrhunski, svjetski način. Vidjeli smo da postoji prostor da ovdje otvorimo ordinaciju i ponudimo našem narodu najbolje, najmodernije i najefikasnije metode liječenja.

Hoćete li nam reći nešto više o klinici?

-“Chicago Vein Institute Sarajevo” je medicinska poliklinika isključivo posvećena dijagnozi i liječenju bolesti vena. U “Chicago Vein Institute Sarajevo” stručnjaci obavljaju najnovije i najdjelotvornije tretmane bolnih i proširenih vena, paučinastih vena i drugih poremećaja koji se odnose na vene. Uz odlično obučeno osoblje i novi objekt koji predstavlja posljednju riječ tehnike, naši ljekari i osoblje su u mogućnosti pomoći svima kojima je potrebno.

Kojim metodama se koristite?

-Vene nisu samo estetski problem, jer mnogi ljudi ne mogu funkcionirati zbog bolova i simptoma koji ih prate. Primjera radi, jedan od glavnih razloga zašto osiguravajuća društva u svijetu pokrivaju tretman vena, jeste i da se spriječe određene komplikacije koje mogu izazvati vene… Prvo, naše pacijente ugostimo na konsultacijama koje su besplatne, a onda zavisno
od problema, pristupamo procesu. Koristimo iste metode i aparate, identično kao u Chicagu. Zahvate izvodimo laserski.

Na koji način procijenite je li pacijent adekvatan za liječenje u vašoj klinici?

-To odmah zaključimo nakon konsultacija i nakon pregleda. Uradimo dijagnostiku, ultrazvuk…

Koliko se ovdašnji pacijenti razlikuju od onih u SAD-u?

-Ovdje su pacijenti kompliciraniji. Dolaze s bolešću, koja je u naprednom stadiju. Na američkoj klinici se više kontroliraju. Ovdje ima pacijenata koji svoja oboljenja vuku još od rata. Čak smo imali priliku da vidimo pacijente kojima se vidi kost, koji imaju čireve i mnogo toga…

Nakon zahvata koliko traje process oporavka?

-Nikakve procedure ne postoje. Pacijent se poslije zahvata odmah vraća “normalnom životu”

Imaju li ljudi predrasude prema privatnoj praksi?

-Kada vide ime naše klinike odmah pomisle da su cijene u našoj klinici na nekom nepristupačnom statusu za našu zemlju. No, nije tako! Naše cijene su baš prilagođene ovom području.

S obzirom na to da živite na relaciji Chicago-Sarajevo. Kako stignete organizirati Vaš privatni život?

-Sada više vremena provodim u Sarajevu. Svaka dva mjeseca po deset dana provedem u Chicagu. Pošto živim sama, svako malo sam kod mame na ručku. Družim se s rođacima, prijateljima, momkom… Opuštam se u prirodi uz dobru knjigu.

Kako se vidite za deset godina?

-Naša želja je proširiti našu polikliniku. Voljeli bismo otvoriti poliklinike i u ostalim gradovima naše zemlje, kako bi naši državljani mogli što bliže i brže pristupiti procesu liječenja. Narednih godina, želim još raditi na sebi, educirati se i biti što bolja u svom poslu.

 Doktore i osoblje pronašli preko konkursa

-Odlučili smo našoj zemlji ponuditi samo najbolje. Svi doktori i medicinsko osoblje koji rade kod nas primljeni su putem regularnog konkursa, onda su uslijedili razgovori, a kada smo odabrali osoblje, svi su otišli na edukaciju u Chicago.

 Ukoliko ne liječite vene

-Proširene vene su progresivna bolest. Paučinaste vene se vrlo često javljaju zajedno s proširenim venama. Možete osjećati bol kada stojite ili hodate, na proširenoj veni ili blizu nje mogu nastati rane, a stopala i članci na nogama mogu nateći. Ako se ne liječe, paučinaste i proširene vene mogu prouzrokovati krvne ugruške, flebitis, venske varikozne ulkuse, blijeđenje kože, lipodermatosklerozu i bijelu atrofju (atrophie blanche).

 Pacijenti iz regiona, ali i šire

Osim pacijenata iz naše zemlje, radom poliklinike “Chicago Vein Institute Sarajevo” zadovoljni su pacijenti iz bližeg i šireg okruženja poput državljana Slovenije, Austrije, Srbije, Hrvatske.

– Odlučili su se za našu polikliniku, nakon što su se prethodno u svom okruženju isrpno informirali o ovom liječenju. Dolaze nam u Sarajevo, jer smo pristupačni, a kvalitet rada je američki. Imamo odlično obučeno osoblje I nov objekat koji predstavlja posljednju riječ tehnike – kazala je Šunje.