Amila Terzimehić: Woman in Summer

Rođena da bude umjetnica, naša je talentirana glumica savršen izbor za naslovnicu posebnog, ljetnog izdanje Ladies In magazina. U svojoj je dosadašnjoj karijeri upisala zapažene uloge kako u bh. tako i stranim projektima, a svoju veliku ljubav prema plesu prenosi i novim generacijama na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. U nešto drugačijoj formi razgovora, ova glumica i plesačica, nam otkriva zanimljivosti iz svog života

 Priredila: Lejla Lojo-Karamehmedović

Produkcija: Styling: Lindex; Make-up: Nermina Ibrulj „Kultura ljepote“; Hair: Frizerski studio „Mahir“; Lokacija: Terme Ilidža i Hotel „Hills“, Sarajevo; Fotografija: Edvin Kalić

 DJETINJSTVO

Kada se sjetim djetinjstva pomislim na dvije faze u životu. Jedna je rat. A druga ritmička gimnastika. Iako sam imala samo 4 godine kada je počeo rat, čudno, ali se sjećam mnogo iz tog perioda. Tačnije, imam slike u glavi koje su i dan danas jako živopisne i jake. Kada pomislim na djetinjstvo, prvo sjećanje koje pamtim je trenutak kada sam s roditeljima i svoja dva brata prelazila pistu, jer smo se željeli vratiti u Sarajevo. Bila je noć. Sjećam se neba koje mi je izgledalo magično, kao da je neki vatromet iznad mene. Ustvari su to bila svjetla od metaka.

Čak i kada pomislim na to rano djetinjstvo, sjetim se da sam bila sretno dijete i da me neke lijepe uspomene vežu za taj period. Sada shvaćam da je tako, jer su se cijenile i vrednovale neke stvari koje danas nažalost nemaju vrijednost. A i činjenica da su sitnice najviše značile. Pred kraj rata sam počela trenirati ritmičku gimnastiku u klubu „Bosna“. I kada pomislim na ovaj sport uvijek me preplave najpozitivnija i najsretnija osjećanja.

Jedno od stotinu sjećanja su pripreme koje smo imali u Budvi. Nas tri, nerazdvojne buntovnice bez razloga, Ena Dujmović, Ena Kurtalić i ja, smo kupile tri kese slatkiša u prodavnici. Kada smo izašle vani trenerica Aida Hadžić dolazila nam je u susret. Brzo smo zamolili prodavačicu da kese sakrije, a u trenutku kada je trenerica ušla mi smo s punim uvjerenjem kao da se ništa nije desilo, tražili kilogram zelenih jabuka. Trenerica je kasnije našla dvije kese.

BARBRA ILI AMY

 

Samopouzdanje, duhovitost, i hrabrost koje nosi Barbra. Strast, emociju, i talenat koje je imala Amy. I jednog Barbarinog Oscara ili bar CV. Ličim na dvije potpuno različite žene s božanskim glasom. Još u prvom razredu osnovne škole su mi govorili da pošaljem pismo Barbri Streissand i svoju sliku.
Oduvijek mi je bila želja da znam pjevati, čak sam to znala doslovno sanjati. Ali, eto, ne. Umjesto glasom, pjevam tijelom.

MORE

Uvijek sam govorila da sam se rodila na pogrešnom mjestu, i da sam se trebala roditi u nekim tropskim krajevima. More je vitamin koji me je  oduvijek najviše liječio. I fizički i psihički. Volim ići s prijateljima na more, ali mi je ipak i dalje najdraže onih nekoliko dana na moru koje provedem s mamom svake godine. Tada sve dobiva potpuni smisao.

JAZZ 

Muzika uz koju se svaki dan budim i započinjem dan. Muzika koje me može rasplakati, rasplesati, ali ponekad i nervirati. Kako god, Jazz uvijek branim i ne dam da iko loše govori o njemu.

PRIJATELJSTVO

Imam sreću da sam okružena predivnim ljudima oko sebe cijeli život. Zbog tih pravih prijatelja sam bolja osoba i one mi iznova izvlače ono najpozitivnije iz mene.
Jedna od mnogih stvari koje mi  dokazuju ovo bogatstvo je iznenađenje koje su mi priredili za moj rođendan. Poklonili su mi učešće na Summer Dance Campu koje će biti održano u julu u Srbiji. Često pomislim da mora da sam nešto dobro u životu uradila čim njih imam oko sebe.

ALBUM

Kada pomislim na porodični album odmah se sjetim stare fotografije na kojoj su moja mama, nana i pranana. Tri različite generacije, tri jake žene i tri dame. Kad god pogledam tu sliku, ona mi da snagu i stavi osmijeh na lice.

FILMSKI FESTIVAL

slide

Sarajevo Film Festival. Ne propuštam ga nijedne godine. Volim svoj grad tih dana.  Divni ljudi stoje iza ovog festivala, i njihov naporan rad i trud se vidi svake godine. Film Festival raste iz godine u godinu i nadam se da će se ta želja za napretkom i za boljim projicirati i na ostale dane u godini.

KNJIGA

Ovih dana čitam divnu knjigu novinarke Xinran Xue koja je rođena u Pekingu i koja je postala poznata zbog radijske emisije koju je vodila. Knjiga se zove Dobre kineske žene i govori o istinitim pričama različitih žena u Kini. O njihovoj pokornosti muškarcima, stalnom strahu, zabrani pokazivanja osjećanja kao i borbi za ravnopravnošću.

KIŠA

Zavoljela sam je u trenutku kada je jedan dječak za moj rođendan rekao da taj dan pada kiša jer ja volim kišu. A i često se zapitam zašto trčim kada pada kiša, umjesto da uživam u njoj u tom trenutku dok pada.

LJEPOTA

Nietzsche je to divno formulirao i iako se ne slažem s njim u svemu što je rekao, ovo mi je često moto u životu.
„Gdje je ljepota?
Ondje gdje svojom voljom moram htjeti, gdje hoću ljubiti i propasti, kako neka slika ne bi ostala samo slikom.“
 PUBLIKA

Od svoje sedme godine sam pred publikom. Koliko god ja govorila da mi nije draga, i da ne volim biti u centru pažnje, i ispred neke gomile, očito moje biće to želi. Te sićušne figure mi često izazivaju strah i paniku, a ponekad mi opet poklone nešto što niko drugi ne može. Imam manju tremu kada ne znam ko je u publici, a najviše uživam kada igram predstave u drugim gradovima i državama gdje me niko ne zna.

DAMA

Nada Đurevska je bila dama.