S vlasnikom kompanije „Fina vina“ i organizatorom Sarajevo Wine Weekenda razgovarali smo o tome kako je nakon 17 godina korporativnog iskustva odlučio pokrenuti vlastiti posao, koliko često pomjera vlastite granice, te kako mu je znanje o vinu pomoglo da osvoji suprugu Lejlu
Razgovarala: Lejla Lojo-Karamehmedović
Sarajevo se ne može pohvaliti bogatim društvenim životom poput metropola u većini evropskih zemalja, ali svakako da ima događaje koji skreću pažnju na ovaj dio Balkana. Jedan od njih je Sarajevo Wine Weekend, koji se održava krajem ovog mjeseca, a čiji posjetitelji mjesecima ranije planiraju svoj dolazak. Glavni krivac za ovu tradicionalnu vinsku smotru jeste 40-godišnji Amir Beširević, vlasnik kompanije „Fina vina“. Ističe da je za savršenu organizaciju zaslužan njegov mali tim i da nikome od njih to nije primarni posao, obavljaju ga iz čiste ljubavi. A vino i ljubav savršen su par. Možda je baš u tome tajna njihovog uspjeha.
Glavni ste organizator Sarajevo Wine Weekenda, festivala vina, i jedne od najvećih regionalnih vinskih smotri. Koliko ste ponosni na ovaj događaj i njegovu tradiciju?
![\"\"](\"https://www.ladiesin.ba/wp-content/uploads/2017/10/amir-glavna-slika-Medium.jpg\")
– Izuzetno ponosan, bez zadrške. Trinaest godina jedne manifestacije je uistinu dug period. Ako uzmete u obzir dvije činjenice – prvu, da nikome od nas u organizacijskom timu ovaj festival nije primarni posao, nego čista ljubav, i drugu, da smo apsolutno samoodrživi projekt, trenutni rezultat do kojeg smo došli je, u najmanju ruku, fantastičan. Namjerno podvlačim ovo „trenutni“: smatram da smo tek na pola puta do cilja iako smo, naročito posljednjih nekoliko godina, i publici i vinarima postali nezaobilazni vinski i gastro događaj sezone i godine. Od početka je namjera bila da festival ima i snažan edukativni karakter, a ove godine smo dovoljno narasli da se ozbiljnije pozabavimo i tim dijelom. Ponosan sam ne samo na festival nego i na sve ono što ga je, godinama unazad, pratilo. Ozbiljne i sve zahtjevnije vinske publike je sve više, vina su apsolutni trend i mi smo, siguran sam, dijelom zaslužni za to. Festival je rodio čvrsta prijateljstva i odlične regionalne poslovne razmjene. Možete li poželjeti više od jednog projekta?
Imali smo priliku prisustvovati SWW-u i uživati u degustiranju vina, ali i odličnoj atmosferi, druženjima. No, kad se sva euforija stiša i stišaju strasti, po čemu Vi najčešće SWW pamtite?
– Kada kažem da cijeli tim već prvog ponedjeljka po završetku festivala počinje s planiranjem narednog događaja, nimalo ne pretjerujem. Ko je sve posjetio festival najčešće vidimo tek nekoliko dana kasnije i to na fotografijama. SWW nosi posebnu energiju, tako tipičnu za naš mentalitet i tradiciju: festival pršti od dobrih vibracija, odličnih druženja, novih prijateljstava i to je, siguran sam, jedan od razloga njegove sve veće popularnosti. Ipak, organizacija je zahtjevna i postaje sve složenija kako festival raste, tako da se nerijetko desi da mjesec nakon festivala udahnem duboko, sagledam sve što se dešavalo i tek tada me uhvati euforija, jer smo napravili odličan posao. I to je inicijalna kapisla za naredni festival, za želju da bude još bolji i veći i zanimljiviji.
Čime ćete nas iznenaditi na narednom SWW-u?
-Konačni cilj koji smo zamislili je širenje i dijeljenje znanja o vinima i vinskoj umjetnosti, a to je nepresušan izvor inspiracije. Kada jednom zakoračite u taj čudesni svijet hedonizma i uživanja u bojama, aromama i okusima, nema povratka. Prateći program festivala je ove godine proširen sa čak osam radionica regionalno prepoznatljivih vinarija. Edi Simčič i Zanut (SLO), Vinogradi Nuić, Podrumi Vukoje, Vina Zadro (BiH), Plantaže 13. Jul (CG), Benvenuti (HR) i Vinarija Temet (SR) će u Coloseum Clubu govoriti o najzanimljivijim detaljima ove plemenite vještine, svako iz svog ugla i vlastitog iskustva. Eto odlične prilike da publika produbi svoje poznavanje vina i svim čulima i u potpuno novom svjetlu uživa u festivalskoj ponudi! Oktobarski SWW je zadržao svoj «the best of» identitet. Predstavljamo 60 ponajboljih iz BiH, regiona i Evrope s njihovim ponajboljim etiketama. Definitivna odluka tima je da ostanemo na svojevrsnoj «boutique» ponudi, ne šireći i ne opterećujući festival s previše izlagača, stoga smo prijave zaključili već polovinom septembra i posvetili se što kvalitetnijoj prezentaciji.
Osnivač ste i vlasnik kompanije „Fina Vina“. Kada i zašto ste posao u velikoj firmi odlučili zamijeniti poduzetništvom odnosno vlastitom kompanijom?
– Ako dovoljno dugo i temeljito radite na sebi, učite i širite znanje i stječete iskustva, neminovno je da rastete, a rastući prerastate i neke zadane okvire. Nakon 17 godina korporativnog iskustva i zaista fundamentalnog znanja koje sam na tom putu stekao, pokretanje vlastitog posla i kanalisanje vlastite vizije bio je logičan korak. Zapravo, još preciznije, jedini mogući. Učeći sam shvatio da je ovom tržištu nužna edukacija da bi istinski uživali u onome čime se mi bavimo, a to je distribucija vrhunskih vina. Ako cijeli život posmatrate kroz jednu hedonističku prizmu, a ja ga upravo tako vidim, bilo bi licemjerno ostati unutar krutog okvira i samo prodavati vina. Želio sam da naši kupci uživaju u tome što im nudimo u najmanju ruku onoliko koliko uživamo i mi. Jer, vina su upravo to: esencijalan užitak. Kompanije u kakvoj sam ja želio dalje rasti prije sedam godina nije bilo na ovom tržištu, pa sam je morao sam osnovati… (smijeh).
Jeste li nakon osnivanja kompanije odlučili položiti ispit za sommeliera ili se Vaša ljubav prema vinima rodila ranije?
– Puno ranije. Sommelierom sam postao tek onda kada sam, u poslovnom smislu, sazrio dovoljno da shvatim da znanje rađa žeđ za još više znanja. Meni su vina istinska strast i neiscrpna inspiracija. U istoj industriji radim od sedamnaeste godine i prošao sam apsolutno sve faze tako temeljito da danas, u četrdesetoj, sa sigurnošću mogu reći: da, to je to. Time se želim cijelog života baviti. I zato, nakon skoro četvrt vijeka staža, zapravo nisam ni dana radio. Ako strastveno volite svoj posao onda ga živite, svakoga dana iznova otkrivate, a ne radite.
S obzirom na to da ste već dugo u poslu s vinima, otkrijte nam kako prepoznati da je vino dobro?
– Najčešće postavljeno pitanje i najtačniji odgovor: „Najbolje je vino ono u kojem vi lično najviše uživate“. Zanemarite cijenu, popularnost, privlačnu etiketu i marketing. No, ako želite napraviti makar mali korak dalje i zaljubiti se u vino, onda mu, kao što biste napravili i s čovjekom, dajte vremena. Promatrajte ga. Proučite boju na svijetloj, najbolje bijeloj, podlozi. Strpljivo mirišite, nemojte samo hitro provući čašu ispod nosa. Pokušajte odrediti šta su arome koje osjetite. Da je vino parfem, da li biste ga nosili? Vrtite čašom polako i pratite rub koji ostavlja. Kako se salijeva? Ako mu date dovoljno vremena, onda je na vinu (i njegovom vinaru) da vas osvoji i zaljubi u sebe. Dobra stvar s vinima je što ih je toliko puno i tako su različita da se u njih možete beskonačno dugo zaljubljivati, za razliku od ljudi.
Jeste li ikada imali ambicije da pokrenete vlastitu proizvodnju, zasadite vinograd?
– Teško da postoji neko ko uživa u ovom poslu, a da mu to makar jednom nije palo na pamet. Za sada se tom mišlju ne bavim ni izbliza ozbiljno, ali to ne znači da u narednoj životnoj fazi neću.
Polazi li Vam za rukom da posao odvojite od privatnog života?
– Meni se čini da polazi, ali bojim se da ovo pitanje trebate postaviti mojoj supruzi i djeci.
Smatrate li se radoholičarem?
– Kada posao doživljavate produžetkom ličnog identiteta gubi se ta strogo određena granica. Odavno sam prestao procjenjivati gdje prestajem ja, a počinje posao, i obratno. U nekom normativu imam višak radnih sati, činjenica je, ali u svakom prekovremenom satu uživam kao da je prvi.
Koliko često pomjerate vlastite granice?
– Otprilike 365 puta godišnje. Za vrijeme trajanja Sarajevo Wine Weekenda ponekad i češće.
Uz koje vino ste osvojili svoju suprugu?
– Mislim da sam je osvojio više svojim znanjem o vinima kojim sam se doslovno rasipao dok sam je osvajao… (smijeh). Lejla, moja supruga, tvrdi da je svaka boca vina koju podijelimo i dan danas baš ta kojom je osvajam. Sklad koji živimo govori toj tvrdnji u prilog.
Tema ovog našeg broja jeste porodica. Koliko je teško/lako biti tata dječaka i djevojčice, suprug i uspješan poduzetnik?
– Izazov jeste, ali onaj u kojem svakom ćelijom svog bića uživam. Na trenutke se, naravno, čini da će vas količina obaveza i želja da budete podjednako uspješni na svim terenima preplaviti, ali kako je porodica timski sport, vrlo brzo me moji «suigrači» motiviraju da preskočim još jednu ljestvicu i idem dalje. Moja Lejla je fantastičan i predan partner i, kada imate takvu podršku, sve se lakše zaokruži.
Koje vrijednosti nastojite usaditi svojoj djeci?
– Čast, čestitost i poštenje. Tu nema kompromisa.
Kako zamišljate svoju starost?
– Još je ne zamišljam, bar ne dovoljno jasno da bih vam o tome mogao govoriti. Porodica i smiraj, mislim da su to ključne riječi. Ostalo ćemo putem nadograditi.