Amir Zukić: Budi promjena koju želiš

“Volim svoj posao i uživam u njemu. Čini mi se da ga danas radim s više žara nego ikad prije, a uvijek sam bio lud za novinarstvom”

Piše: Indira Delić

Uspješni, poduzetni, šarmantni muškarci o kojim se rado čita prodefilirali su našom stalnom rubrikom In muškarac. S obzirom na to da su ovo jedini redovi posvećeni pripadnicima jačeg spola, očekivanja žena su velika, zato biramo najbolje.

Našem sagovorniku posebno je priznanje In muškarca, koje mu je dodijelila Ladies In zajednica, iz razloga što su žene uvijek imale posebno mjesto u njegovom životu – od majke koja mu je uvijek bila neprikosnovena, supruge koja mu je životna ljubav i podrška, do kćerki koje su radost njegovog srca.

Sad je samo nebo granica

Amir Zukić, direktor programa N1 televizije već četiri i po godine, u novinarstvo se zaljubio dok još ništa o njemu nije znao, dok je u svoju medijsku karijeru, danas već 23-godišnju, upisao reportersko, istraživačko, producentsko, prezentersko, menadžersko, uredničko i radijsko iskustvo.

– Moj novinarski put nije bio jednostavan. Još kao dječak znao sam šta želim biti u životu. Doduše, ispočetka sam sanjao o karijeri sportskog komentatora, pa sam zbog silne ljubavi prema muzici želio postati muzički kritičar, ali nekako uporedo s tim privlačile su me i stvari koje su u to doba bile rezervirane samo za odrasle. Čitao sam novine i gledao dnevnik kad su se moji vršnjaci igrali klikera i sličica, pisao sam eseje, priče i pjesme, okušao se kao tinejdžer u radijskim emisijama – započinje svoju priču Amir.

Prvu šansu za poslom dobio je s 20 godina. Sivi oblaci koji su se početkom 1990-ih nadvili nad našom zemljom nisu ga mogli spriječiti da volontira na radiju, pa onda na televiziji. Svaki slobodan trenutak koristio je da nešto pročita, položi ispit. Novinarstvo i knjiga bili su njegov bijeg od surove ratne realnosti.

– Poslije rata posvetio sam se novinarstvu u potpunosti. Zaposlio se na TVBiH, gdje sam proveo tri godine kao reporter i voditelj, nakon čega je stigao poziv za Radio Slobodna Evropa. U Sarajevu i Pragu radio sam šest godina, bio reporter, urednik i voditelj radijskih emisija i TV magazina Liberty. Potom sam pozvan na obnovljeni BHT1, gdje sam postao news direktor, tada najmlađi šef na svim javnim servisima u regiji. Tri godine sam proveo na BHT1, potom se desila Televizija Sarajevo, gdje sam četiri godine bio direktor programa, pa Agencija Anadolija, koju sam dvije godine vodio kao glavni urednik, da bi se krajem 2013. pojavili ljudi koji su me pozvali da gradimo N1. Od tada je sve historija (smijeh).

Amir svoj tim stavlja u prvi plan. Odigrali su mnogo velikih utakmica. Rasli zajedno, pobjeđivali, nekada su i gubili, ali su iz svakog poraza izlazili jači. Bili su borci protiv vjetrenjača. Sve to su nadvladali radom, znanjem, kvalitetom, slobodom, zajedništvom i poštenim novinarstvom.

– Publika nas je prepoznala i pružila nam maksimalno povjerenje, što je posebna vrijednost u današnjem vremenu. Sve nas je, pa i mene kao vođu tima, protekli period učinio iskusnijim, zrelijim, spremnijim da se danas s istim ili sličnim izazovima gotovo rutinski nosimo. Ponosan sam što vodim tim sjajnih ljudi, ne samo izvrsnih novinara, nego i fenomenalnog produkcijskog i tehničkog osoblja, i zaista ne želim svoje svakodnevne izazove stavljati ispred njihovih. Jesam najizloženiji, glavni krivac za sve dobro ili loše, ali sebe doživljavam samo kao prvog među jednakima – govori Amir, čiji svaki novi dan počinje praznom stranicom programske šeme koju treba popuniti.

– Uz moj tim ništa nije teško. Volim svoj posao i uživam u njemu. Čini mi se da ga danas radim s više žara nego ikad prije, a uvijek sam bio lud za novinarstvom. N1 televizija je rekorder po količini programa uživo, svaki dan imamo 12 sati emisija koje proizvodimo u sarajevskom centru N1, ali sve to teče kao na traci. I kad dan završi otvaramo novu stranicu i tako već više od četiri godine. Najveći izazovi su bili na početku kada je trebalo okupiti tim mladih, vrijednih, obrazovanih i ambicioznih ljudi željnih postizanja vrhunskih rezultata, kada ih je trebalo uvjeriti da mogu postati najbolji u BiH i regiji. Uz apsolutnu podršku naših međunarodnih investitora u tome smo i uspjeli. Sad je samo nebo granica.

Novinarske zvijezde

Ispunjava ga svaka emisija, svaki članak koji otkriva istinu, posreduje drugačiji pogled na svijet, svaki novinarski uradak koji donosi nešto dobro za društvo. Na N1 ga jednako ispunjava uspjeh svih emisija, a ne samo Pressinga koji vodi.

– Kao autor sam bio najispunjeniji u periodu Javne tajne na BHT1, koju sam, uporedo s poslom news direktora, uređivao i vodio. I sad mi je žao što smo napravili svega 67 Javnih tajni prije nego što su je ugasili zbog političkih pritisaka. Ispunjen sam danas kad vidim da se tragom naših emisija na N1 nešto dešava, a jednako me frustrira kad nešto otkrijemo i predočimo, a ništa se ne desi. Kao menadžera me posebno ispunjava kad vidim napredak mladih ljudi, koje smo prepoznali i dali im šansu. Oni danas postaju novinarske zvijezde.

Naš sagovornik kaže da dobar lider mora tretirati članove svog tima kao ljude, a ne kao robote. Mora ih razumjeti, prepoznati njihove kapacitete, njihove želje, ambicije, biti primjer, raditi ono što priča, a ne suprotno, mora biti dostupan i spreman na otvoren razgovor, mora preuzimati odgovornost, biti strateg i dobar organizator, transparentan, iskren, dobar i pravedan.

– Dobar lider mora znati posao, uvijek tragati za boljim rješenjima, mora imati pozitivnu energiju i znati je prenijeti na svoj tim, mora znati da sluša kritike, a ne samo da se okruži onima koji mu podilaze, mora znati pohvaliti ljude, a ne samo kritizirati. Prošlo je vrijeme arogantnih lidera koji izdaju naredbe i ne učestvuju u životu firme.

Na naše pitanje koju bi ocjenu dao sebi kao lideru kaže:

– Sebe procjenjujem i kritički posmatram, ali nikad se ne ocjenjujem. Za to su zaduženi moji šefovi. Svjestan sam danas da sam kao lider u nekim prethodnim firmama, valjda zbog želje za dokazivanjem, zbog mladosti i neiskustva, bio previše drčan i ponosan, u dobroj namjeri sam pravio greške, nisam baš imao razumijevanja za ljude kao sada. Mislim da sam dosta napredovao, a jesam li u ovom timu dobar lider, moji ljudi najbolje znaju, pa njih pitajte (smijeh).

Nikad nisam volio kuknjavu

U dosadašnjoj karijeri Amir je ostvario zapažene rezultate. Bilo je i teških trenutaka kada je, kako kaže, doživljavao razočarenja i kada je pomišljao da se povuče u mirnije, akademske vode, ali sve to pravda kao trenutke slabosti.

– Davno sam inficiran virusom novinarstva i za to ne postoji lijek. Mom temperamentu i životnoj dinamici novinarstvo savršeno odgovara, posebno brzo news novinarstvo u kojem nikad nije dosadno. Zahvalan sam Bogu na energiji i kreativnosti kojim me je počastio. U životu mi ništa nije teško. Kad bi neka radna sredina postala tegobna i kada sam rutinski odrađivao stvari, onda sam i odlazio. Nikad nisam volio kuknjavu, ne volim ni danas. Moj životni moto je: budi promjena koju želiš, a pozitivnim pristupom se čuda mogu napraviti.

Na N1 doživio je vrhunac svoje menadžerske karijere. Jednako je ponosan na sve dobre projekte i emisije, bez obzira je li ih on vodio ili neko od kolega.

– Bilo je tu bezbroj breaking situacija, specijalnih programa, odličnih istraživačkih emisija, a sada dnevno imamo emisije koje su podigle standarde novinarstva u našoj zemlji i koje publika veoma voli. Realizirajući svoje lične zadatke, na N1 sam uradio oko 200 intervjua u Pressingu, među kojima je bilo dosta ekskluzivnih razgovora. Mogao bih izdvojiti prvo i jedino zajedničko gostovanje Vučića i Izetbegovića na TV-u, i to upravo u Pressingu. Imao sam niz žestokih i otvorenih razgovora s vodećim funkcionerima i javnim ličnostima u BiH i regiji. Zapravo, ponosan sam što sam uspio dovesti sve važne ljude u studio, postavljao sam im najteža pitanja, neki su odjurili iz studija i rekli da nikad više neće doći, ali su opet bili tu kad sam ih pozvao.

Najizazovniji i najstresniji razgovor bio je s Neletom Karajlićem.

– Pressing s Neletom sam radio nakon frke koju je on digao zbog posjete Sarajevu. To je bio žestok, bespoštedan performans u našem beogradskom studiju, a još žešći bio je pressing nakon emisije kad smo okruženi desetinama ljudi, na stepenicama uz kafu i cigaru, nastavili, što riječima, što rukama, o svemu što nismo stigli u studiju. I danas mi je žao što taj dio nismo snimili.

Dopuštajući da ga u poslu vodi intuicija, kada vrati film i osvrne se na svoju karijeru, Amir Zukić zaključuje da je mnoge velike stvari uradio upravo prateći intuiciju. Ne pravi dugoročne planove, voli živjeti i uživati u sadašnjosti.

– Svakako malo koraka u životu čovjek napravi sâm. Mnogo je tu metafizike. Iskustvo me naučilo da će biti dobro ako mislim i radim dobro.

Vjetar se vezati ne može

Amir kaže da iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka i uspješna žena. Za njegove mnoge životne uspjehe zaslužna je njegova supruga Selma.

– Čovjek nije upotpunjen dok se ne smiri uz pravu ženu. “Vjetar se vezati ne može, tu samo ljubav pomaže.” Nije to samo stih lijepe pjesme, to je moj život. Bez suprugine ljubavi i podrške, dobrih savjeta i pomoći, sigurno ne bih bio tu gdje jesam.