Amira Medunjanin: Srce je reklo drugačije

Vrsna bh. interpretatorica i njegovateljica sevdalinke za naš magazin ispričala je svoju inspirativnu priču. Muzika joj je promijenila život, učinila je sretnom, te ju je dovela u svijet u kojem će biti svoj na svom

Piše: Indira Delić

Bez sevdaha nema pjesme. To lijepo stanje duha proizvedeno slušanjem bh. tradicionalne pjesme, sevdalinke, ledi krv u žilama. Uz njene zvuke, koji su se prenosili s koljena na koljeno, ispričane su najljepše ljubavne priče, sevdisalo se, tugovalo, prosute su suze zbog nedostižne i zabranjene ljubavi.

Naša zemlja se može pohvaliti nekolicinom impresivnih čuvara sevdalinke, a jedna od njih je vrsna interpretatorica Amira Medunjanin, koja slavujskim glasom nikog ne ostavlja ravnodušnim. Muzika joj je promijenila život, čini je sretnom i za nju predstavlja svijet u kojem je svoj na svom. Mjesto na kojem uvijek nahrani dušu.

U službi muzike

Iako u početku njene namjere nisu bile usmjerene ka bavljenju muzikom, ipak je presudila ljubav prema usmenoj tradiciji.

– Imala sam posao koji mi je osiguravao egzistenciju. Mogla sam tako do penzije, da srce nije reklo drugačije. Vjerujem da čovjek u životu može biti veoma dobar u mnogim stvarima i da može ozbiljno uživati u tome. Ali, dođe trenutak kada morate poslušati svoje srce i tada sve kreće u drugom smjeru. Život je čudo i velika bi šteta bila trošiti ga uzalud. Čovjeku da bude sretan treba malo. To znam odavno. A meni je muzika promijenila život. I mislim da sam na neki način privilegirana što mogu biti dio te priče. Znate, kada odrastate uz sevdah, kao što je to bio slučaj sa mnom, u sedamdesetim prošlog stoljeća, teško je da muzika ne utječe na kompletan život. Kada se vratim u taj period, zaista sam bila sretno dijete. I vjerujte mi da sam, koliko podsvjesno toliko i svjesno, išla k tome da gledam svijet kroz prizmu sevdalinke. Govorim o svijetu koji je mnogo prirodniji, mirniji, sretniji i pametniji, koji nas uči da budemo bolji ljudi – počinje Amira svoju priču.

Godine 2003. članovi Mostar Sevdah Reuniona pozvali su je da gostuje na njihovom albumu. Dvije godine poslije snimila je Rosu, prvi samostalni album.

– Kada sam snimila prve pjesme nisam ništa posebno očekivala. Tada sam osjećala obavezu snimiti nekoliko sevdalinki koje su mi izuzetno drage i koje su mi pomogle u životu. Željela sam se odužiti na neki način i podijeliti s ljudima svoju ljubav prema sevdahu i ništa više od toga. Tako je i danas. Ništa se nije bitno promijenilo. Svi mi smo tu samo u službi muzike i ne bi valjalo da je drugačije.   

Njena ljubav prema usmenoj tradiciji iznjedrila je i jedinstven stil, kojem se dive kako u našoj zemlji tako i u svijetu.

– Ne smijemo zaboraviti da ništa ne počinje niti završava s nama. Ovdje se radi o generacijama Bosanaca i Hercegovaca koji su utkali dio svog bića u pjesme koje i dalje nastavljaju živjeti. I to je najvažnije od svega. Znate za zlatnu generaciju interpretatora sevdalinke koji su u prošlom stoljeću, zaista, popularizirali sevdah širom svijeta. Mislim da svi imamo obavezu slijediti njihov put i pokušati barem malo doprinijeti njihovoj prvobitnoj misiji. I danas, kao i tada, važno je da poruka dođe do što većeg broja ljudi. Važno je da sevdalinka nastavi svoj put, kao i stoljećima prije – istakla je renomirana interpretatorica, koju širom Evrope na čijim pozornicama već dugo nastupa prate samo riječi hvale.

Da danas svi manje-više poznaju našu tradicionalnu muziku i da je mnogo lakše doprijeti do srca ljudi, stav je Amire Medunjanin, koju smo upitali i za njenog uzora u poslu.  

– Posao je bio u mom prethodnom životu, kada sam radila u uredu od osam ujutro do pet popodne. Davno je to bilo, i pravo da vam kažem – da vi niste spomenuli posao ne bih se ni sjetila tog vremena. Od momenta kada sam se u potpunosti opredijelila za muziku, cijeli svijet mi se okrenuo. Muziku ne doživljavam kao posao. Krenula sam na muzičko putovanje prije petnaest godina i vidjet ćemo dokle ću stići. 

Amira pamti sve koncerte koje je održala u posljednjih 15 godina i teško joj je reći koji je ostavio najjači dojam na nju.

– Ali, ako sada moram birati, rekla bih nastup na Trafalgar skveru u Londonu, koji je održan u sklopu muzičkog programa olimpijskih igara.

Svojim glasom impresionirala je i stanovništvo Tajvana, gdje je imala nekoliko koncerata. Tamošnje stanovništvo je veoma privrženo očuvanju tradicije i bez obzira s koje strane svijeta ih posjete, prihvate drugo i drugačije, te uživaju njihovu pažnju.

– Bili smo na mini turneji i gdje god smo išli reakcije su bile fantastične. U svakom slučaju, prijatno smo im iznenađenje pripremili. Nikada do sada nisu imali priliku ugostiti nekog iz ovog dijela svijeta – ispričala nam je.

Ove godine navršava se 15 godina od objavljivanja Amirinog prvog studijskog albuma. Za tu priliku snimila je i retrospektivni album Ascending sa Solistima iz Trondheima, sjajnim gudačkim sastavom iz Norveške.

– Planiramo održati nekoliko koncerata početkom naredne godine u Skandinaviji. Pored toga, planirana su i gostovanja u Americi i prvi put bismo trebali nastupati u Australiji – završava Amira.