Amna Kunovac-Zekić: Unikatnost iznad serijskog i uobičajenog!

Renomirana bh. dizajnerica s dugogodišnjom karijerom, svoje kreacije izlagala je širom svjetskih metropola. Modni kritičari njen rad ocjenjivali su visokim ocjenama, a dokaz tome su brojne nagrade i priznanja, koja krase police ove talentirane dame

Piše: Indira Delić

Prohladnu jesenju monotoniju „razbili“ smo savršenim prizorom ateljea renomirane bh. dizajnerice Amne Kunovac-Zekić. Tkanine od najfinijeg materijala, razigrane boje, na stotine crteža sa sjajnim siluetama, police pune priznanja i nagrada dio su njenog kreativnog mira.

Ova dama je za naš magazin pričala o svojim poslovnim počecima, procesu stvaranja kreacija, kostimografiji…

Ljubav prema dizajnu naslijedila je od oca, koji je bio uvoznik tkanina… Sa samo 12 godina naučila je šiti i već tada je znala da će u budućnosti postati dizajnerica… Danas je jedno od najcjenjenijih lica iz svijeta bh. mode.

Modna industrija

– Moja zaljubljenost u odjeću, a prije svega u tkaninu, počela je u ranom djetinjstvu. Tkanina kao medij, putem kojeg mogu izraziti svoju kreativnost, je prva stvar koja me je začarala… Na sve to nadovezala se ljubav prema crtanju i naravno želja da svojim lutkicama napravim najljepše haljine na svijetu. Bila sam i mala manekenka, za tadašnju ogromnu modnu kuću „Alhos“, pa sam imala priliku vidjeti i taj segment modne industrije i prezentacije. Sve se to sklopilo u moju želju za stvaranjem i nikada se nisam pokajala. Ovo je zaista divan posao – počela je svoju priču Amna i dodala da čovjek koji se bavi nekim kreativnim zanimanjem, cijeli život se pita je li dovoljno, ili uopće, kreativan za taj posao…

– Kreativci su uvijek pomalo nezadovoljni sobom. Motivira nas istraživanje, stalno učimo, idemo dalje, pokušavamo iz sebe izvući maksimum. Mislim da je to dobra stvar, pomalo bolna, ali dobra. 

Na pitanje jesu li kreacije odraz njenih ličnosti i karaktera, te izrađuje li ih po vlastitom stilu ili se prilagođava mainstreamu, Amna kaže:

– Prvi dio je uvijek istraživanje, da li historijata, određenog stila i podneblja (ako se radi o kostimografiji) ili svoje ideje, mogućnosti tkanine, varijacija forme, kombinacija boja, tekstura, zahtjeva krajnjeg korisnika, namjene, itd. (ako se radi o modnoj kreaciji). Taj prvi dio traje najduže, ali bez njega ne bih došla do kreativnog rješenja koje onda ucrtavam na papir, bojim, razrađujem detalje… Nakon toga dolazi realizacija u odabranoj tkanini. Tada pratim cijeli proces, korigiram i finaliziram kreaciju sa svim detaljima i doradom, bez obzira radi li se o odjeći za klijenta, kreaciji za kolekciju ili kostimu za pozorište, TV, film…

Prije osam godine, s dizajnericom Jasnom Hadžimehmedović-Bekrić osnovala je Udruženje modnih dizajnera i kostimografa „Modiko“. Cijela ta priča donijela joj je veliko iskustvo.

– Jasni i meni je to bila dugogodišnja želja kako bismo pokušali, udruženi sa svojim kolegama, zajedničkim snagama uraditi nešto za našu profesiju. I bilo je odlično! Uradili smo mnogo projekata zajedno. U jednom momentu imali smo više od dvadeset članova i okupljali skoro sva imena modne i kostimografske branše kod nas – kazala Kunovac-Zekić i dodala:

– Imali smo prvu multi-brand prodavnicu bh. dizajnera, web-site gdje su ljudi na jednom mjestu mogli steći uvid u bh. modnu scenu. Tako smo dobivali pozive za saradnju s domaćim institucijama, firmama, medijima i kreativcima iz zemlje i inostranstva. Postavili smo prvu kolektivnu izložbu modnog dizajna u Londonu, u okviru Sedmice mode. O nama je pisao italijanski magazin „Marie Claire“. Radili smo brojne editorijale s domaćim i stranim fotografima i što je najljepše od svega, družili smo se, putovali i radili zajedno, razmjenjivali iskustva. Dosta članova je u proteklom periodu imalo privatne i poslovne obaveze koje su ih sprečavale da se aktivno bave Udruženjem. Rad „Modika“ je, trenutno, zamrznut do neke nove ideje, novog projekta – istakla je dizajnerica.

Posebno je ispunjava rad s drugim kreativcima što je ostvarila kroz rad za pozorište. Našla se u ulozi kostimografa.

– To je svijet za sebe, iako ima bitne dodirne tačke sa suštinom dizajnerskog posla. Posebno je to što vrlo blisko sarađujete s drugim kreativcima, prije svega rediteljem ili koreografom od kojih dobijete tekst ili libreto po kojem će se raditi predstava i prve upute u kojem smjeru ona/on želi da predstava bude realizirana. U baletu imate i muziku koja je osnova predstave i bez koje ne možete osmišljavati ni kostim. Tu je i scenograf čija se ideja mora uklapati s vašom da bi predstava vizuelno bila upakovana u jedan izraz. Imate i glumce/ baletane koji moraju osjećati kostim kao dio svoje uloge, u stvari, on im mora pomoći da iznesu tu ulogu. U baletu je tu još i pokret koji kostim mora podržati i omogućiti. Na kraju, tu je i svjetlo koje može još dodatno podcrtati kostim, ali ga može i pokvariti. Mnogo je segmenata koji se moraju  posložiti i to je naporan rad, ali ushićenje i zadovoljstvo su neprocjenjivi kada vidite svoje kostime na sceni kao dio dobre predstave, koja se publici sviđa i kada ljudi prepoznaju sve ono što ste htjeli postići svojom kreacijom. 

Njene police prepune su nagrada i priznanja. No, ono na koje je posebno ponosna je prvo priznanje koje je stiglo iz „grada svjetlosti“.

– To je nagrada, koju sam dobila 1995. godine, Unesco-a iz Pariza. Pobijedila sam na konkursu za mlade kreatore iz cijelog svijeta. U komisiji su bili poznati modni dizajneri, a pobjednička revija se održavala u Louvreu kao dio Sedmice mode.  U publici je sjedio Pierre Cardin – istakla je Amna.

 Kvalitet, harmonija i unikatnost.

Pitali smo je i za njen omiljeni odjevni komad, te kako bi opisala kako bi savršeni styling.

– Omiljeni komad garderobe, uvijek, zavisi od raspoloženja, tako da se to mijenja stalno. Danas sam u svojim najdražim, intenzivno, plavim širokim hlačama, a jučer sam bila u omiljenom ružičastom mantilu… Moje haljine su jednostavne, s detaljem u kroju koji ih čini jedinstvenim. Uvijek sam stavljala unikatnost iznad serijskog i uobičajenog. Da imam tri riječi da opišem savršeni styling, to bi to bile: kvalitet, harmonija, unikatnost.

Ova neiscrpna bh. dizajnerica vremena za odmor nema. Aktivno radi na brojnim projektima.

– Trenutno radim na dvije predstave: Balet „Okovani Prometej“ u Narodnom pozorištu u Sarajevu i predstavu „Tom Sawyer“ u Pozorištu mladih Sarajevo. Također, svakodnevno izrađujem kreacije za svoje klijentice u mom studiju – završava Amna.

 Najsretnije djetinjstvo

Djetinjstvo, obično, opisujemo kao najbezbrižnije doba. I Amna se prisjetila svog…

– Sve uspomene iz djetinjstva su mi najsretnije. To je bilo uživanje u igri, druženju, učenju, bezbrižnosti, porodici… Željela bih i da se moja djeca na taj način sjećaju svog djetinjstva. Suprug i ja se trudimo da ih ne opterećujemo lošim stanjem u našem društvu, manjkom perspektive i svakodnevnim problemima koje naša vlast ne rješava, a koji, itekako, utiču na bezbrižnost nas odraslih.