Amra Bakšić Čamo: Radujem se povratku publike u kina

Biti producent igranih filmova u našoj zemlji poseban je izazov. Tržište je malo i svi su, kako kaže naša sagovornica, osuđeni jedni na druge. Ali i to malo je dovoljno da se naprave velike stvari. To je već dokazala. Ne smeta joj biti u sjeni reditelja i glumaca. Naprotiv. Uživa u poslu koji radi, raduje se SFF-u, filmu Deset u pola oskarovca Danisa Tanovića na kojem je bila angažirana, te snimanju filma Iliri u internacionalnoj produkciji…

Piše: Zana Kološ-Mulabdić; Foto: Edvin Kalić

Posao uspješnog filmskog producenta je poput žongliranja. Treba postići balans između različitih karaktera, potreba ekipe na setu u želji da svi budu zadovoljni i  uz sve to obezbijediti novac za sve potrebe projekta. U našoj zemlji to je uspjeh. Veliki uspjeh.

Naša sagovornica Amra Bakšić Čamo jedna je od onih koji godinama to postižu i dominiraju ovom oblasti u regiji.

Od angažmana za Ljudmilu (Ljubljana Digital Media Lab), do osnivanja  SCCA / Pro.ba u okviru Centra za savremenu umjetnost Sarajevo, Amra je znala sve dobro postaviti. Od osnivanja uspješno vodi i CineLink, regionalni koprodukcijski market i radionice za razvoj projekata SFF-a, a predavač je i predmeta produkcija na ASU u Sarajevu.

Razgovor počinjemo krilaticom koju Amra spominje u razgovorima za medije, da se producenti dijele na one koje produciraju reditelje ili scenarije. Kod nas je i to drugačije.

– Kada se bavite produkcijom u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, stvari nisu jednostavne. Naše tržište je premalo, a broj ljudi koji se bavi filmom sve je manji. Mislim da smo svi mi pomalo osuđeni jedni na druge. Put do saradnje je kompleksan i drugačiji nego u razvijenim industrijama – kaže Amra na početku razgovora, dodajući kako  razvoj i produkcija jednog igranog dugometražnog filma kod nas može potrajati i do osam godina, pa su povjerenje i strpljenje članova ekipe najvažnije osobine.

 Životna lekcija

Iako je iza nje 30-ak dugometražnih filmova, uz brojne druge umjetničke filmske formate, naglašava da su joj projekti na kojima radi jednako važni, te je ponosna zbog toga što sve što počne i završi. Ipak, izdvaja jedan film…

– On je po svemu izuzetak, a to je film Epizoda u životu berača željeza – našeg najuspješnijeg reditelja Danisa Tanovića. Nastao je za kratko vrijeme, bez scenarija, s minimalnim budžetom i stigao do shortliste za Oscara i dvije nagrade na Berlinaleu. Ogromna lekcija, životna i profesionalna, koju nikada ne bih probala ponoviti. Naravno, tu je i  kratki film Prvo smrtno iskustvo rediteljice Aide Begić, sa kojim je sve i počelo.

A, ova naša uspješna rediteljica angažirala je Amru prva kao producenticu svog diplomskog rada. Do tada je, od završenog studija komparativne književnost i bibliotekarstva, naša sagovornica bila angažirana na različitim projektima. Radila je i kao novinarka. Ali, znala je da je umjetnost njen izbor.

– Provodila sam dosta vremena gledajući filmove i televiziju. Trebalo je vremena da nađem ovaj posao ili da on nađe mene. Radeći za Ljudmilu u Ljubljani, a zatim za Centar za savremenu umjetnost u Sarajevu, uz Dunju Blažević, bezbolno sam se profilirala, prvo u producenticu video radova vizualnih umjetnika, a zatim i filmsku producenticu. Rekla bih da sam prvo postala producent, a tek nakon nekoliko godina kasnije shvatila šta zapravo radim. Aida Begić me je pitala da li bih producirala njen diplomski rad na Akademiji, a ja sam se opet čudila zašto misli da znam producirati?!  Ona je, zapravo, prva koja me je nazvala producentom.

Nakon brojnih uspješnih projekata ono što naša sagovornica ovih dana s uzbuđenjem očekuje, kao i većina građana BiH, je 27. Sarajevo Film Festival na kojem već osamnaest godina  rukovodi  projektom CineLink. Nakon prošlogodišnjeg, koji je specifičan po svemu zbog pandemije, kaže da se raduje publici…

– Mislim da je najvažnija stvar i ono čemu se svi nadamo – povratak publike u kina i dolazak gostiju iz regije na Festival. To je ono što nas definira.

U sjeni mi je prijatno

U međuvremenu, producirala je i prvi film koji je sniman nakon lockdowna – Deset u pola našeg oskarovca Danisa Tanovića. U fazi je postprodukcije, te da nije sigurna kad i gdje će biti premijerno biti prikazan. Uživala je, kao i svi na setu, jer je, nakon pauze, radila konačno svoj posao.

Uz posao i saradnju nastaju i prijateljstva. Upoznala je brojne poznate ličnosti. Izdvaja doajene glumišta Milenu Dravić i Dragana Nikolića, koji nažalost, nisu više s nama…

– Sarađivali smo na kratkim filmovima Sreća – Šejle Kamerić i Zgarište Amre Mehić. A, rad s njima bio je istovremeno susret s vlastitim djetinjstvom, mladošću i s nevjerovatnim znanjem i otvorenošću koju su imali i bili spremni da dijele. I danas pamtim prvi telefonski razgovor s Milenom Dravić i vlastitu nevjericu da s druge strane čujem njen glas.

Iako producenti imaju izuzetno veliku ulogu, prosječnom gledatelju ona ostaje u sjeni reditelja i glumačke ekipe. Pitamo je smeta li joj to, te koliko je u poslu kojim se bavi bitan faktor sreće…

– Istina je da smo u sjeni, ali meni je tu prijatno. Moje je da uradim sve što mogu da film bude dobar, da omogućim uslove da radimo najbolje što znamo i možemo. Sreća u svemu igra veliku ulogu. No, kako starim, čini mi se da zapravo nije u pitanju sreća, već optimizam koji nosimo u sebi i bez kojeg se ovim poslom nemoguće  baviti.

Distribucijski pejzaž

Posljednjih mjesec Amra je već angažirana i na  filmu Iliri Simona Bogojevića Naratha, koji se  snima se na Bjelašnici…

– U pitanju je hrvatsko – slovensko – italijansko/kosovsko -bosanskohercegovačka koprodukcija. Radi se o neobičnom projektu, koji je ogroman izazov za produkciju. Radnja filma smještena je u 37. godinu prije naše ere, a protagonist je mladi Liburn Volsus, kojeg sa sobom povede rimska jedinica. Jednostavan zadatak koji jedinica ima, pratiti skupljanje poreza, pretvori se u iznenadni sukob s naizgled pokorenim ilirskim plemenima.

Film će se najvećim dijelom snimati na Bjelašnici, a dio snimanja planiran je na Velebitu i u italijanskoj pokrajini Friuli Giulia Venezia.

Kako se stvari lagano vraćaju, nadamo se, u normalne tokove naša sagovornica nam pojašnjava kako se prošla godina reflektirala na posao kojim se bavi…

– Pandemija je, jednostavno, ukinula tradicionalne načine razmišljanja o distribuciji filmova. Za godinu i po distribucijski pejzaž je potpuno promijenjen. No, to ne znači da se filmovi neće gledati u kinu, već da će se gledati i u kinu i putem digitalnih platformi. Ništa ne može zamijeniti živi kontakt s publikom, no dostupnost koju online distribucija omogućava, također, donosi mnogo dobrih stvari. Nadam se normaliziranju situacije, vakcinaciji, te snimanju serije Kotlina, koju razvijamo u SCCA pro.ba uz BHContentLaba kompanije BH Telecom – kaže na kraju Amra Bakšić Čamo.